GULEN I RAZGULEN: Ko su domaći "gulenovci" i je li Željko Komšić u pravu?! — Sarajevograd.org

Uprkos nedvosmislenoj podršci Erdoganovom obračunu sa stotinama hiljada ljudi u Turskoj, koja je graničila sa podaničkom, neukusnom servilnošću, iz ozbiljnih krugova stizale su informacije kako turski predsjednik Erdogan nije zadovoljan širinom i dubinom “istrage poturica” – navodnih gulenističkih zasada u BiH.

Piše: SENAD AVDIĆ

Željko Komšić, lider Demokratske fronte, u dva navrata član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i vjerojatni kandidat za još jedan mandat u kolektivnom šefu države, komentirajući krajem prošle nedjelje na Federalnoj televiziji raskol u sarajevskom ogranku Stranke demokratske akcije, kazao je nešto što je na zatečene gledatelje djelovalo vrlo zbunjujuće, pa i uznemirujuće.

“Bojim se da ono što se dešava u Kantonu Sarajevo, kada je riječ o SDA i onima koji otpadaju od SDA, zapravo na neki način prenošenje svojevrsne situacije iz turskog političkog života u smislu odnosa Erdogana i Gulena”, kazao je Komšić. Potom je bez želje da bilo kojim argumentom podupre svoje “bojanje”, odnosno strahove, nastavio: “To je onda vrlo dubok proces koji neće imati samo utjecaj na SDA, nego možda na Bošnjake,, ali i na Bosnu i Herecegovinu. To je mnogo komplikovana priča, to nije samo turska priča,… mnogi moćni krugovi uključeni su u tu priču”.

Niko iz vladajuće bošnjačke stranke nije reagirao na Komšićeve javno ispoljene strahove, ali jeste Elmedin Konaković, bivši kantonalni premijer, predsjednik novoosnovane stranke Narod i pravda. U odgovoru Komšiću on odbacuje njegova “podmetanja”:

“Bili smo masoni, Šetini spavači… ova zadnja Komšićeva teorija ponijela je, ipak, titulu najmaštovitije…Kad kažemo da javnost treba znati gdje rade članovi naših porodica, skreće se sa teme i izmišljaju gulenovci”, napisao je Konaković.

KOSOVO I BOSNA I HERCEGOVINA

Komšićeva analiza događaja u SDA stigla je u danu kada je u BiH napustila velika delegacija Turske predvođena predsjednikom Vlade Binaliem Yildrimom. Dolazak turske delegacije i njeni dvodnevni razgovori sa sarajevskim domaćinima, pored ostalog i o detaljima izgradnje budućeg autoputa Sarajevo- Beograd, trebala je biti najvažniji regionalni događaj, ali nije. Zasjenile su ga vijesti sa Kosova čije su vlasti toga dana Turskoj izručile šestoricu njenih državljana, prosvjetnih radnika, osumnjičenih da pripadaju terorističkoj organizaciji FETO, islamskog klerika Fetulaha Gulena. To ne bi bilo samo po sebi (baš) toliko problematično da se ubrzo nije ispostavilo kako sa deportacijom nije bila upoznata kosovska Vlada, čiji je premijer Ramush Haradinaj promptno smijenio ministra policije i šefa obavještajno-sigurnosne službe.

Uslijedila je razmjena žestokih riječi i nediplomatskih optužbi između Haradinaja (koji za sebe voli reći da je musliman koji nikad nije bio u džamiji) i turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana, tokom koje je predsjednik Kosova Hashim Tači držao malo stranu svoga premijera, a malo štitio predsjednika Turske. Kosovska Skupština, pogotovo radikalni suverenisti u njoj iz stranke Samoopredjeljenje, izručenje turskih državljana optuženih da su pripadnici FETO pokreta ocijenili su kriminalnim, veleizdajničkim aktom tražeći ne samo smjenu, nego i krivični progon aktera tog događaja.

GULEN VAKUF

Dragan Mektić, državni ministar sigurnosti, odgovarajući na medijske spekulacije da je turski premijer Yildrim tokom posjete Sarajevu tražio od vlasti BiH da izruče stanoviti broj turskih državljana, navodnih sljedbenika Fetullaha Gulena, posredno je priznao da u tim dimnim signalima ima i neke vatre. “Poduzimamo određene radnje…Međutim, mi imamo svoje zakone po kojima postupamo bez obzira na to šta koja zemlja od nas traži”, kazao je Mektić.

Još od neuspješnog državnog udara u Turskoj jula 2016. godine za koji je optužen Fetullah Gulen i robusnih, represivnih akcija koje je protiv njegovih pristalica u državnim instiucijama, vojsci, pravosuđu, prosvjeti, novinarstvu… pokrenula Erdoganova vlast, najavljivao se obračun sa mrežom gulenista i u Bosni i Hercegovini. Ovdašnje vlasti su zatvorile, odnosno vlasnički transformirale škole i fakultete koje je u BiH osnovao Gulenov pokret “Hizmet”, u tišini je ekskomuniciran stanovit broj ljudi iz vjerskih i obrazovnih strukura. No, od početka, uprkos nedvosmislenoj podršci Erdoganovom obračunu sa stotinama hiljada ljudi u Turskoj, koja je graničila sa podaničkom, neukusnom servilnošću, iz ozbiljnih krugova stizale su informacije kako turski predsjednik Erdogan nije zadovoljan širinom i dubinom “istrage poturica” – navodnih gulenističkih zasada u BiH. Kolale su teško provjerive informacije o spisku “FETO terorista”, gulenovaca koji se nalaze u BIH za koje je “svilen gajtan” navodno davno Erdogan poslao u Sarajevo…Navodno će tokom skore posjete Sarajevu turski lider iznova podsjetiti Bakira Izetbegovića na neispunjene obaveze… ( Asocijacije na famoznu “Alžirsku grupu” izručenu SAD-u 2002.od tadašnje (Lagumdžijine) vlasti imaju nekog osnova!)

Preuveličava li se stvarna moć i globalni utjecaj islamskog klerika Fetullaha Gulena, čije (ne)izručenje predstavlja osnovu svih prijepora između Turske i Sjedinjenih Američkih Država”, ili je riječ o uobrazilji, konstrukciji turskog predsjednika Erdogana? Nedavno je u SAD-u objavljena knjiga (Gulen Charter school Network Book) posvećena djelovanju Gulena u toj zemlji, čiji autor Robert Amsterdam tvrdi: “Gulen je briljantan igrač, ubrizgao se u sustav kojeg karakterizira manjak odgovornosti”. Ovaj autor tvrdi da se u SAD, odnosno u 29 država, u 170 (polu)privatnih škola, od kojih su neke oslonjene na novac poreskih obveznika, školuje 80 hiljada studenata. On tvrdi da se godišnje preko 5 miliona dolara profita tih škola prebacuje na račune banaka koje kontrolira Gulen. Također se navodi da su vlasti SAD-a izdale preko 6 hiljada viza učiteljima i profesorima iz Turke koji su držali nastavu u školama u SAD.

KONAKOVIĆ I KOLATERALNI ŠETA

Možda Sjedinjene Američke Države, kako tvrdi ovaj autor, zbilja imaju “sustav kojeg karakterizira manjak odgovornosti”, ali ipak je taj sustav ustanovio da je Robert Amsterdam i njegova lobistička tvrka plaćena od turske vlade (Erdogana) čak 3 miliona dolara za brojne aktivnosti usmjerene protiv Gullena. Ništa manje novca, prema istraživanju zapadnih medija, na lobiranje i javno stigmatiziranje turskog predsjednika Erdogana nije potrošio ni bogati, harizmatični turski klerik nastanjen u Pensylvaniji.

Obračun turskog lidera Erdogana sa svojim dugogodišnjim prijateljem, suborcem, danas krvnim dušmaninom toliko je kompleksan, slojevit, višeznačan, da sa njim, kako vidimo iz američkog primjera (a mogli smo posegnuti i za njemačkim, općenito europskim) izlaze na kraj i najmoćnije države svijeta. Tvrdnja Željka Komšića da se konflikti unutar SDA odvijaju po matrici na kojoj su se razišli Erdogan i Gulen (politički islam naspram navodno prosvijećenog sekularizma) u najmanju je ruku neuvjerljiva. Postoje li uopće domaći “gulenisti”, jesu li oni okupljeni oko Elmedina Konakovića i njegove stranke , odnosno, kako Konaković veli da ga nazivaju “Šetini spavači”. Ko je uopće Abdulharis Šeta, na kojeg se kao političkog pokrovitelja i uzora nakon napuštanja SDA stalno referira Konaković, po čemu je relevantan, šta je program oko kojeg je, navodno, kao siva eminencija, okupio Konakovića i njegove istomišljenike. Kaže lider Naroda i pravde, narod zna “gdje rade članovi naših porodica”. Naravno da zna, zna i to da članovi familije Šeta, kao i Konakovićeva ljepša polovina, rade uglavnom tamo gdje ih je postavio i usmjerio Hasan Čengić. A, Čengić, ma koliko imao gulenovske apetite, sve je prije nego “gulenovac”: nedavno je u Tursku, jedini iz BiH, bio pozvan na okrugli stol posvećen Aliji Izetbegoviću!

(1547)