EVROPA SE OPASNO NAORUŽAVA: Vrijeme mira i saradnje s Rusijom odavno je prošlo!

Njemačka je dosad poslala Kijevu vojnu pomoć u vrijednosti od 17,1 milijardu eura, više od bilo koje druge evropske zemlje. Na drugom mjestu je Velika Britanija sa 6,6 milijardi eura, a treća Poljska s tri milijarde, dok je Francuska do sada Ukrajini poslala vojnu pomoć vrijednu samo 500 miliona. Dobrim dijelom zato što i Francuzi već dugo štede na vojsci.

Prema podacima Stockholmskog instituta za istraživanje mira (SIPRI), u 2023. godini međunarodni vojni izdaci povećali su se za gotovo sedam posto, čime su dostignuli novu, rekordnu vrijednost. Posebno visoki porasti zabilježeni su u Evropi, Aziji i na Bliskom istoku. Usto, procurila je informacija da EU želi prebaciti svoju odbrambenu industriju na ratne temelje.

Ali Europska unija i dalje se suočava s dva velika problema. Prvo, EU nema evropsku vojsku, nego svaka od 27 država-članica ima svoju nacionalne oružane snage, a samo desetak zemalja-članica ima svoju industriju naoružanja. Drugo, sve je više pokazatelja da ni najjače evropske države, za sada, nisu spremne za sukob s Rusijom.

“Moramo biti iskreni prema sebi: sposobnosti Bundeswehra vrlo su ograničene jer smo posljednjih godina premalo ulagali u modernizaciju vlastite vojske. Vojna podrška koju je Njemačka pružila Ukrajini već je dovela do slabljenja arsenala Bundeswehra. Ipak, bilo je važno pružiti tu pomoć jer Ukrajina ne štiti samo sebe, ona također štiti našu sigurnost i slobodu”, izjavio je Michael Roth, zastupnik u Bundestagu iz vladajuće stranke SPD i šef međunarodnog odbora parlamenta.

“Ali ne razumiju svi stanje Bundeswehra. Nemamo golemi arsenal da možete uzeti šta god želite, kao u robnoj kući. S jedne strane imamo vrlo ograničena sredstva, a s druge odbrambena industrija ne prati proizvodnju. Skladišta Bundeswehra podsjećaju na robne kuće u Sovjetskom Savezu ili Istočnoj Njemačkoj 1980-ih”, upozorio je Roth, prenosi Jutarnji list.

Njemačka je dosad poslala Kijevu vojnu pomoć u vrijednosti od 17,1 milijardu eura, više od bilo koje druge evropske zemlje. Na drugom mjestu je Velika Britanija sa 6,6 milijardi eura, a treća Poljska s tri milijarde, dok je Francuska do sada Ukrajini poslala vojnu pomoć vrijednu samo 500 miliona. Dobrim dijelom zato što i Francuzi već dugo štede na vojsci.

No, Emmanuel Macron je prošlog ljeta izjavio da će Francuska investirati kolosalnih 413 milijardi eura u svoje oružane snage u sedmogodišnjem razdoblju, od 2024. do 2030. To je za trećinu više nego u proteklom 6-godišnjem razdoblju kada je potrošeno 300 milijardi.

Još prije godinu dana u mnogim zemljama NATO saveza zalihe granata brzo su se iscrpile pa je postalo očito da proizvodnja nije dovoljna za zadovoljenje rastućih zahtjeva oružanih snaga Ukrajine. Bila je to posljedica zapadne vojne strategije prema kojoj Zapad nije namjeravao voditi rat protiv potencijalnih neprijatelja tako što bi se oslanjao na artiljeriju, već je doktrina prije svega podrazumijevala rasprostranjeno korištenje modern avijacije. Ali, Ukrajina mjesečno treba 200 hiljada granata kalibra 155 mm, odnosno više od 6,5 hiljada dnevno kako bi zadržala paritet s ruskom artiljerijom.

Prije deset godina, kada je 2014. Rusija anektirala Krim, evropske članice NATO-a potrošile su na odbranu 235 milijardi dolara ili 1,47% BDP-a. U 2023. iznos se povećao na 347 milijardi dolara, što je ekvivalentno iznosu od 1,85 posto BDP-a, a do kraja 2024. očekuje se 380 milijardi.

Velika Britanija, Norveška i Nizozemska su, na primjer, ukupno naručile 71 američki avion F-35, a u posljednje dvije godine bilo je još mnoštvo narudžbi zemalja koje se osjećaju osobito ugrožene od Rusije: Finska je kupila 64 komada, a Poljska 32. Njemačka je odlučila od Amerikanaca kupiti pet komada aviona P-8A, što je zapravo Boeingov model 737, ali posebno opremljen i naoružan za potragu i uništavanje neprijateljskih podmornica.

“Izdvajanje dva posto za odbranu može biti samo početna tačka. Evropa se mora još bolje naoružati zbog agresije Rusije na Ukrajinu”, zajednički su nedavno najavili šefovi diplomatija Njemačke, Francuske i Poljske. Početkom sedmice njemački ministar odbrane Boris Pistorius i njegov francuski kolega Sébastian Lecorn objavili su da dvije najjače članice Unije počinju zajednički proizvoditi tenk budućnosti MGCS (Main Ground Combat Sistem). Ministri su objavili svoj cilj da “2040. imamo zajednički tenk jer općenito imamo i zajedničkog neprijatelja i moramo zajedno vježbati”, kaže francuski ministar.

Njegov njemački kolega dodaje: “s MGCS-om želimo postići jasan kvalitativni skok u našim sposobnostima odbrane i naših zemalja i čitavog odbrambenog saveza”.

Na istoku Poljaci stvaraju vojsku koja je na putu da postane najveća kopnena snaga EU. Već sad Poljska ima više tenkova i haubica od Njemačke, a cilj je do 2035. godine imati 300.000 vojnika, u usporedbi s trenutačnih njemačkih 170.000 vojnika. Uz jačanje vlastite vojne proizvodnje, Poljaci su od Amerikanaca naručili i više od stotinu moćnih raketnih sistema HIMARS, a potpisali su i ugovor s južnokorejskom tvrtkom Hanwha o nabavi čak 288 samohodnih višecijevnih bacača raketa koji mogu ispaliti nekoliko različitih vođenih ili nevođenih topovskih projektila. Ovome treba dodati 116 tenkova Abrams. Poljska avijacija opremljena je američkim F-16, a Varšava je još 2020. sa SAD-om potpisala ugovor vrijedan 4,6 milijardi dolara za 32 lovca F-35, plus što su kupili još 48 južnokorejskih aviona FA-50, školskih mlažnjaka koji se mogu koristiti i kao laki lovci-bombarderi.

Ozbiljno se naoružavaju i baltičke države koje su prve na udaru ako Rusija odluči krenuti na Zapad. Litva je izrazila namjeru kupiti 50 njemačkih tenkova Leopard 2, iz SAD-a stiže 200 oklopnih vozila, nizozemski radari i španski minobacači. Estonija je od Turske kupila 230 oklopnih vozila, protivbrodske rakete, haubice iz Južne Koreje, a iz Amerike čeka pošiljku projektila HIMARS koji su u Ukrajini pokazali razornu djelotvornost.

Doba mira i saradnje s Rusijom je prošlost.

(Jutarnji)

(95)