“Doktor je rekao ‘To se mora pogurati’. Posudio sam 50 KM i dao mu. Nije bio zadovoljan, tražio je piletinu i salatu”

Sa velikim interesovanjem je ispraćena informacija u kojoj su policajci navodno odbili primiti mito od 50 maraka. Procesuirali su muškarca iz Žepča, koji je pokušao podmititi policajca, koji je kod njega pronašao dvije vrećice sa drogom.

U svakoj organiziranoj i uređenoj zemlji ovakve vijesti se čak i ne objavljuju, podrazumijeva se da će akteri biti sankcionisani, po kratkom postupku. BiH je vjerovatno jedna od rijetkih država gdje je odbijanje dara rijedak čin, pa to treba posebno pohvaliti i naglasiti.

Je li ovo potez koji treba dobiti aplauz? Ovakav čin trebao bi biti stalna policijska praksa. To im je posao, za koji su dobro plaćeni. Upravo zbog našeg oduševljenja ovakvim ishodom, dajemo priliku da se i dalje čine sva nedjela koja i čine.

Jer, koliko god zenički policajci dobro postupili, jedan pozitivan potez neće “oprati” sva koruptivna djela policijskih službenika širom zemlje.

Ako se malo više zainteresujete za korupciju, sigurni smo da ćete doći do podataka kako je preuzela cijeli sistem življenja. Ako pitate građane, na prvo mjesto će uvijek pozicionirati policiju, zatim zdravstvo, pa obrazovanje.

Da je policija upletena u razne kriminalne i koruptivne radnje, potvrđuju to razne presude donesene protiv njenih službenika.

Dejan Pavić snimio kako Aljukić i Kurtić od njega uzimaju mito

Jedna od posljednjih dolazi upravo iz Zenice. Policajac Admir Arnaut osuđen je u oktobru na dvije godine i četiri mjeseca zatvora.  Arnaut je u svojstvu policijskog službenika davao konkretne savjete osobama sklonim vršenju krivičnih djela kako da unište tragova izvršenja krivičnih djela, te vršio prikrivanje izvršenih krivičnih djela, za šta je dobijao novčanu naknadu.

U aprilu mjesecu bivši policijski komesar MUP-a Tuzlanskog kantona (MUP TK) Samir Aljukić osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. On  je osuđen zbog zloupotrebe položaja i iznude. Dejan Pavić jedan je od ključnih svjedoka tužilaštva protiv Samira Aljukića i policajca Adnana Đulovića, kojem je izrečena kazna u trajanju od jedne godine.

Dejan Pavić je, naime, snimio kako Aljukić i bivši zamjenik komandira specijalne policije Jasmin Kurtić od njega uzimaju mito, da ne bi zbog tehničke neispravnosti vozila, poslali zakonom predviđenu kaznu od 1.000 KM jednom privatnom preduzeću.

“Ja sam to uradio kako bi svi mi bolje živjeli. Preporučujem naravno da se sve prijavljuje, ali opet, koliko ima pravde da se to procesuira kako treba. Svi koji su na pozicijama su korumpirani. Taj snimak u toku suđenja nije niko smio ni da pusti, jer su znali šta rade. Ja sam to na prvu uradio, prijavio, ali kada se zatalasalo onda nije bilo povratka, a pitao sam se jel mi trebalo. Ali eto, završilo se. Apsolutno nikakav problem nisam imao što sam prijavio“, kaže za Source Dejan Pavić.

Odbrana je pokušala diskreditovati ovog svjedoka tvrdnjama, da je snimanje bilo neovlašteno, te da je i sam Pavić na taj način počinio počinio krivično djelo.

“Vidite kakvo je naše pravosuđe, pitanje je trebate li išta prijavljivati ako vidite. Ja nisam imao problema, ali ne znam kako bih to preporučio drugima. MUP Kantona Tuzla je i danas dan korumpiran. Krenite od samog ministra, koji je bio osuđivan i koji je danas ministar MUP-a TK. Pa, pitaš se onda, za šta se boriš. Oni su pokušali mene diskreditovati, kao da sam neovlašteno snimao, ali ne mogu. Zakon kaže ako ja snimam sebe i drugu osobu, to nije tajno snimanje“, navodi Pavić.

Bez obzira, što skoro da ne postoji vozač u našoj zemlji, koji nije ostavio novac policiji, to ipak nije dovoljno. Do takvih krajnosti idu, da je, naprimjer, Nijam Stupar, pripadnik MUP-a KS, osuđen na godinu zatvora jer je reketirao prosjakinju Sanitu Bacu.

“Doktor je rekao ‘To se mora malo pogurati'”

No, nije policija jedina uprljala prste. Spomenuli smo već zdravstvo, kao također jedan od gorućih problema kada je u pitanju korupcija.

“Moja supruga je u sedam sati otišla da se porodi u sarajevskom porodilištu. Stavili su je u salu, i čekala je porod do nekih 15 sati. Međutim, kada sam ja dolazio oko nekih 12 sati u bolnicu, doktor je rekao mojoj tetki “To se mora malo pogurati”, i zašuškao prstima, aludirajući na pare, da mi to što prije uradimo. Rekao je da je ona u lošem stanju i da bi mogla izgubiti dijete. Iako sam ja baš u tim trenucima bio u očajnom stanju, nisam imao novaca, ipak sam otišao i posudio 50 maraka. Donio sam novac i dao mu. Nakon što je uzeo taj novac, a primjetio sam na njegovom licu da mu je malo, rekao je da su on i njegov asistent gladni. Kazao je kako im se jede piletina i salata i objasnio mi gdje ima dobra hrana. Objasnio mi je, da dok se ja vratim s hranom, da će oni obaviti porod. Donio sam hranu i vidio svoju suprugu koja je sva izmučena. Dijete je bilo u veoma lošem stanju, dugo je bilo u kanalu. Kasnije smo saznali da je imalo i unutrašnje krvaranje jer je dugo bilo u kanalu, pa smo saznali i da su mu slomili ključnu kost”
, navodi sagovornik Sourcea.(Ime poznato redakciji)

Mito u zdravstvu je već godinama poznata teza, koju često ni sami doktori nisu demantovali u medijskim istupima. Kažu da je ima, kao i u svim drugim sferama, pravdajući to malim platama. A građane ako pitate, kazat će vam da bez novčanika i torbe sa pićem i hranom, ne idete u bolnicu. Uz novac vam ništa drugo ne treba. Toliko je jasna slika da se po bolničkim hodnicima govori pacijentima šta i koliko trebaju donijeti.

“Taj doktor kojem sam ja dao novac, je poznat po uzimanju mita. Kad nam se drugo dijete rađalo, supruga je bila svjedok, kada je jadna žena njemu dala 200 eura, i odmah je stavio u salu i porodio, a malo prija toga joj kazao kako može pričekati i odmarati još malo. U bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi da se nađete, u čekaoni će vam mnogi ljudi potvrditi ovo što pričam. Ako ne vjerujete, obiđite nekoliko ustanova. Dakle, postoje dvije vrste usluga, ako imaš neku štelu možeš ući i bez knjižice, a ako nemaš, moraš platiti i počastiti. To je sva priča, kada je u pitanju zdravstvo u BiH“, kaže nam sagovornik.

“Ma studenti su mi to sami gurali. Uzeo bih nekad 50 maraka na kafu”

Kao treća oblast, koja se navodi kao jedna od onih gdje vlada velika korupcija, spominje se obrazovanje. Iako će vam svaki student potvrditi da korpucija postoji, skoro nijedan se neće usuditi javno govoriti o tome. Kao i u gore nevedenim slučajevima, iako prijave, profesori neće biti adekvatno sankcionisani, a oni i dalje moraju studirati i susretati se s njima, pa je bolje “što vidiš, ne vidiš – što čuješ, ne čuješ’

U istraživanju Transparency Internationala anketirano je 2.000 studenata i 500 uposlenika svih javnih i dijela privatnih univerziteta u BiH. U tom izvještaju se navodi da je svaki četvrti student bio u dodiru sa korupcijom. Istraživanje je pokazalo da se ispiti kupuju novcem, pri čemu cijena pojedinih ispita doseže i do 2.000 KM. Prolaz na ispitu nekada znači i davanje seksualnih usluga.

Bez obzira, što studenti ne žele ili ne smiju javno govoriti o uzimanju mita od strane profesora, dokazi ipak postoje.

Tako su, naprimjer, 2002. godine studenti Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci poslali anonimne prijave dekanatu, tvrdeći da profesori naplaćuju ispite, pa je 12 profesora izgubilo posao.

Jedan od dvanaestorice otpuštenih je i profesor matematike Miroslav Trninić. Trninić je za medije kazao “Sve je to prošlost. Ma studenti su mi to sami gurali. Uzeo bih nekad 50 maraka na kafu “.

Profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu Enes Durmišević i Zdravko Lučić osuđeni na uslovne zatvorske kazne zbog s**s afere sa studenticama i zloupotrebe položaja.

Jasmin Mašić, vozač pri Uredu za zajedničke poslove kantonalnih organa Tuzlanskog kantona, osuđen je, jer je profesorima Pravnog fakulteta Sarajevo, Odjeljenje Tuzla, Zdravku Lučiću , Bajri Goliću  i Sanjinu Omanoviću, sređivao seksualne usluge za novac, a zauzvrat je od navedenih profesora dobijao ispitna pitanja koja je predavao studentima Pravnog fakulteta.

Dakle, ne može se poreći korupcija, kada postoje osobe koje su već osuđene zbog iste.  Na njihove pozicije su došli drugi, koji možda nastavljaju istim putem. Najveći problem je u samim ljudima. Sve dok budemo šutjeli i sakrivali ono što vidimo, korupcija će da se širi.

Na kraju nam i Dejan Pavić kaže, bez obzira što ovakvi slučajevi često završe samo u ladicama, i što nekada neće biti prijatno za nas, ipak bismo svi trebali biti odgovorni i postupiti moralno. Korupcija je uzela mah u svakom segmentu našeg života, i dok se ne suprostavimo tome, nećemo ni živjeti bolje.

(2398)

“Doktor je rekao ‘To se mora pogurati’. Posudio sam 50 KM i dao mu. Nije bio zadovoljan, tražio je piletinu i salatu”

| Slider, Vijesti |
About The Author
-