“Pa do kada će trajati Ramazan”, pita neki dan, poslovično i dokazano neupućeni i glede islamskih adeta bezosjećajni Boro Dežulović.
“Pa, zadnji put kada su ovi današnji bili na vlasti, trajao je tačno 400 godina, od 1463-1864.”, objasni mu Vildana.
Piše: SENAD AVDIĆ
Pričao mi prije nekoliko godina Bato kako je sa društvom pekao rakiju na Boračkom jezeru. Niko se, naravno ne zove Bato, čak i ako ga svi zovu Bato, nego mu je ime Tomislav, kao što ni Kožo nije bio Kožo u (u samom početku) nego mu ime, da prostite, Dragan. Imaju oni taj običaj, njih desetak, sve od zla oca i od gore majke, svake godine ujesen pokupiti se iz Sarajeva, neki čak i iz dalekog, slobodarskog Splita, i zapucati na Boračko jezero da peku rakiju. Zaglave na Boračkom jezeru naši ljubitelji dobre kapljice čitavu heftu dana, preture preko ruku tone šljive, ispeku bruku rakije, po 400-500 litara. Jedne godine, pričalo se, čak su uspjeli ispeći više nego što su popili.
Sa njima su u Sarajevo stizale skromne, preživjele zalihe rakije kojoj su dali ime Rak i Ja, iz obijesnog, morbidnog razloga što su neki od njih imali pa izliječili rak (Boris Dežulović), a neki drugi, poput višedecenijskog dobrog duha uglađenog i pametnog Sarajeva Seje Beširevića, na žalost, nisu. Stizale su sa njima u čaršiju i urnebesne, vesele, maliganske dogodovštine i zajebancije. Jednom je prilikom izvjesno lice “iza kazana”, misleći da da mezi “Gavrilovićev” mesni narezak, pojelo punu-puncijatu konzervu hrane za mačke. “Ujutro mu se se kosa na glavi nebično sjajila“, prepričavalo se.
Bolje i veselije priče sa Boračkog jezera od vikend rakijaša možda je samo imao najveći bosanski usmeni pripovjedač magičnog realizma u prošlom stoljeću, kojeg je grad upamtio kao Ramu Šampiona. Pored svih krupnih istorijskih događaja (poput atentata na Hitlera kojeg je on svojeručno odradio uprkos molbama neutješne supruge Eve), Ramo je jedini znao do u detalje uzroke i posljedice fatalnog sukoba između Njemačke Carevine i Bosanskog Kraljevstva, koji se odigrao tamo negdje u 12-13 stoljeću. “Zakuhao nešto naš Kralj sa njemačkim carom i ovaj pošalje u Bosnu kurira da mu objavi rat. Tražio njemački kurir dugo našeg Kralja po Bosni, tražio tražio, i nađe ga na Boračkom jezeru. Tamo naš Kralj u potkošulji i radničkom kombinezonu – miješa malter, pravi džamiju…” Pričao je tako Ramo, sve dok ga kakva budala ne bi prekinula idiotskim upadicama tipa da u to vrijeme nije bilo džamija u Bosni. “Ne pamtite vi to, mladi ste vi”, govorio je Ramo. Nije mu se dalo citirati jednog do dvojice naučnika – arheologa koji je ovih dana otkrio u “Oslobođenju” da je negdje oko Ustikoline pronađeno iskopano ogromno nalazište prahistorsijskih mezarova…
Uglavnom, to mi je pričao Bato, ima džamija na Boračkom jezeru (ona koju je zidao Bosanski Kralj, a nakon rata obnovio neki drugi suvremeni neimar), nedalako od dvorišta-poprišta pečenja rakije. I društvo akšamlija u vrijeme dok hodža sa njene munare okujiše, niti vinta šipku na kazanu, niti konzumiraju vatrenu vodu. Takvi su adeti još od vakta onoga Kralja Bosne i cijelog Boračkog jezera: ne pij dok hodža okujiše i dok voziš. Odužio jedno večer hodža sa okuisanjem, otegnulo se ko teravija, pa nervozni i neupućeni Boro Dežulović stalno pogleduje na sat i pita: “Koliko obično traje hodžino okujisanje?“. “Pa zadnji put je trajalo oko 400-500 godina“, odgovorio mu je neko, a mogao je biti svaki od prisutnih (Bato, Šahin, Benja, Bure, Samir…), jer rijetko se ikad igdje na kvadratnom metru može skupiti toliko duhovitih duša kao ujesen oko tog kazana na Boračkom.
“Pa do kada će trajati Ramazan“, pita neki dan, poslovično i dokazano neupućeni i glede islamskih adeta bezosjećajni Boro Dežulović glavnu urednicu “Oslobođenja” Vildanu Selimbegović, nakon što mu je ona objasnila da njegov tekst neće biti objavljen jerbo “vrijeđa osjećaje muslimanskih vjernika, pogotovo tokom Ramazana”.
“Pa, zadnji put kada su ovi današnji bili na vlasti, trajao je tačno 400 godina, od 1463-1864.”, objasni mu Vildana.
“Kontam što 1463., tada su Osmanlije okupirale Bosnu, ali kakve veze ima 1864.”, raspituje se Boro, idiotski vjerujući Bregoviću da je ramazan-mjesec.
“Te je godine osnovana Sarajevska pivara“, uputi ga glavna urednica “Oslobođenja”.
(524)
Related posts:
STRMOGLAVI PAD KRALJA BIH: I Jutarnji list se uključio u akciju “Spašavanje nevinog Fahra”!
April iz 1998. se ponavlja: U petak temperature i do 30°C
Pederska lista “homofoba”: Haris Zahiragić, Fatmir ALispahić, Rajko Vasić, Ezher Beganović, Bakir Izetbegović
REHABILITACIJA ZLOČINACA NA NAUČNOJ OSNOVI: Draža je rehabilitovan, neka se pripremi Mladić
Dramatična svjedočanstva bh. novinara, neki od njih su napustili zemlju zbog prijetnji…
PLAN KOJI NISU OSTVARILI 93.: Kako preko izbornog zakona Bošnjake pretvoriti u evropske Palestince
Za Islamski kalifat u Siriji je poginuo 81 državljanin BiH, toliki je broj “Vikićevih specijalaca” položio život za BiH!
Dan poslije Dodikovog SUTRA: Kako će nas priče o otcjepljenju odvesti u PAKAO, a srpski narod u tri mate*ine?!
POSLJEDNJI VAPAJ MOSTARSKOG SARAJLIJE: „Neka Bosanci i Hercegovci podrže Komšića i eliminišu RUŠITELJA DRŽAVE Dragana Čovića“!
DODIKOV VELIKI PORAZ U BEOGRADU: Zbog ovoga je vožd iz Laktaša otišao kući podvijena repa…
