Već neko vrijeme u javnosti se pozitivno – patriotski i probosanski – oglašava Udruženje Čuvari Bosne.
Već neko vrijeme u javnosti se pozitivno – patriotski i probosanski – oglašava Udruženje Čuvari Bosne. Ako je moguće u tome dragocjenom pozitivitetu izdvojiti neki javni istup Udruženja, onda je to njihovo saopćenje povodom tzv. Međunarodnog sajma gospodarstva u Mostaru na kome je – upravo silom regionalne demonije politike – u prvome planu bila diplomatsko-politička agresija na suverenitet BiH od strane regionalnih negativnih junaka koji (kao i njihove partije) već tridesetak godina jurišaju na suverenitet i teritorijalni integritet ove zemlje, zajedno sa svojim “izvođačima radova” u BiH, piše akademik Esad Duraković za novinsku agenciju Patrija.
U beskonačnim i besprizornim apsurdima BiH i u ovom slučaju (iako ne samo ove godine!) jedan sajam koji bi trebao biti privredni pretvoren je u javnu promociju agresorskih i secesionističkih ciljeva i ambicija – javno i odlučno artikuliranih po ko zna koji put. Umjesto privrednih proizvoda, u prvi plan je istaknuta ideološka i politička retorika koja već tridesetak godina bazdi, nesnošljivo zaudara.
(Uzgred, šta li bi na tako neprijateljsko djelovanje protiv suvereniteta i integriteta BiH rekao Uzvišeni predstavnik?! Ali, on će se već sutra dodvoravati akademskoj zajednici u Sarajevu, iako nije povukao nijedan potez protiv otvorenih razbijača BiH. Ko može – nakon svega i uprkos svemu – doći na njegovo predavanje?!)
Čuvari Bosne odlučno su reagirali (ne samo ovaj put) na tu manifestaciju neprijateljstva koje je utoliko gore i nepodnošljivo kužno, zaista, što se eksplicite ispoljava kao neprijateljstvo prema zemlji-domaćinu.
Neki drugi politički subjekti u BiH nisu valjano reagirali iako su “po poziciji” bili obavezni na to.
Upravo u tome kontekstu – patriotske neosviještenosti nekih, ili mnogih političkih subjekata – valja reći još nekoliko rečenica o ovome Udruženju koje je, čini se, nastalo nedavno.
Državnost BiH je sudbinski ugrožena već tridesetak godina. Danas ništa manje nego 1992., s tim što je danas promijenjena taktika pa, recimo, onaj što se krije iza deminutiva (gotovo umiljato) Vučić prilazi žrtvi i govori joj teatralno kako će je mirno raskomadati, a nekada bijaše na čelu propagandnog tabora Balkanskog kasapina.
Helem, neki odgovorni ljudi, neki Bosanci patriote su, očito, svjesni prijetnje pa su se udružili kao Čuvari Bosne, a to jest danas i ovdje najviša moguća vrijednost. Važni su ovdje pojam i strategija udruživanja – nipošto samo semantički, već primarno patriotski i politički: udruženo djelovanje neuporedivo je efektnije od onoga individualnoga.
Prisjetimo se u vezi s tim parabole ili metafore o snazi i otpornosti jednoga pruta i pruća u snopu!
Dodatna pozitivna poruka je u tome što se taj “snop pruća” naziva čuvarima – dakle pojmom koji implicira, kao svoju bit, osviještenost i budnost (ali i spremnost u slučaju ataka) u vrijeme kada se prema BiH još uvijek mnogi odnose kao da je ona njihov plijen.
(SB)
(188)
