Admir Glamočak otkrio zašto više ne šeta ulicama Sarajeva

Hit predstava “Dame biraju” u produkciji “Altteatra”, za koju režiju potpisuje Admir Glamočak (54), od premijernog izvođenja u martu prošle godine puni dvorane kako u našoj zemlji, tako i u regionu. U Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača” u Mostaru 1. decembra ovaj komad bit će izveden po 100. put.

Glamočak rijetko daje intervjue, ali je ovog puta napravio izuzetak i rado s nama podijelio sreću zbog uspjeha predstave. Kako nam je kazao, kada je radio “Dame biraju” nije razmišljao o tome koliki će uspjeh ostvariti, a pohvale upućuje na adresu grupe mladih glumaca, koji su ozbiljno shvatili ponuđenu priliku i profesionalno odgovorili zadatku.

Ogroman interes

– Čovjek nikad ne može tako daleko gledati. Zapravo, bio sam siguran da ćemo napraviti dobru predstavu, jer igraju izuzetno talentirani, profesionalni mladi glumci. Sve što se poslije dogodilo sa predstavom, zasluga je na neki način ljudi koji igraju – Adnana Gore, Emira Fejzića, Davora Sabe, Enesa Salkovića, Amile Terzimehić… – govori Glamočak.

Tretirajući prefinjenim humorom goruće probleme današnjice, predstava kod publike budi osjećaj bliskosti sa petoricom mladića, koji rješenje svojih problema pokušavaju pronaći kao striperi u noćnom klubu.

– Kada sam počeo sa pripremom predstave, već sam znao ko bi mogao igrati koju ulogu te sam uzeo u obzir i to što su neki od glumaca u tom trenutku bili bez stalnog angažmana u bilo kojoj teatarskoj kući. Svejedno što se tema ne veže direkno za goruće probleme u regionu, ona je itekako aktuelna i dobro skrojena u jednom komadu – pojašnjava Glamočak.

Govori da je komad mladim glumcima omogućio da na ovaj način pokažu lepezu svog talenta, zapravo vještinu, sposobnost i duhovitost.

– Divno je da postoji ogroman interes za predstavu i sada, kada su ostvarili veliki uspjeh, mladim kolegama često kažem: “Vrlo se rijetko u životu dogodi komad koji naiđe na takav odziv, zato cijenite to, mnogo će vam značiti u karijeri” – govori Glamočak.

Dok smo razgovarali Glamočak se prisjetio svojih glumačkih početaka, kada je upisao glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Posvećenost poslu

– Pripadao sam prvoj generaciji glumaca i nismo imali neku podršku starijih kolega. Možda i zbog toga što je Akademija bila nova i tada nije imala visoko mjesto u regionu. Sjećam se da je moj prvi veliki istup bila uloga u kultnoj predstavi “Audicija”, s kojom smo punili sale. Moram reći da smo i tada bili bolje primljeni u regiji nego kod nas te smo “Audiciju” više puta igrali u Beogradu nego u Sarajevu. Mislim da je sudbina bh. umjetnika, generalno, dok se ne potvrde izvan Sarajeva, teško da ih Sarajevo prihvati – smatra Glamočak.

Glamočak osamdesetih godina u kultnoj predstavi “Audicija”

Prisjeća se da je “Audiciju”, zajedno s kolegama, pripremao kao student druge godine glume.

– Igrala se i poslije. Sjećam se, to su bile školske vježbe koje su radile dvije klase te smo naknadno spojeni u jednu. Ja sam bio u klasi Bore Stjepanovića, a ovu drugu je vodio Emir Kusturica. Slobodno mogu reći da su to danas ljudi koji su vrlo uspješni u svom poslu, mnogo igraju, mnogo rade, što želim i momcima iz projekta “Dame biraju” – kaže glumac.

Za sebe kaže da je, prije svega, učitelj mladim kolegama, pa glumac, a režija je nešto što se nadovezalo kroz pedagoški rad.

– Na Akademiji radim sa studentima, izučavamo elemente glume, zatim na profesionalnim projektima radim s kolegama koji su bili moji studenti ili su ljudi od kojih sam naučio posao. U pitanju je dobra energija i dobra razmjena, a najvažnije je da nas ideja veže – govori Glamočak.

Ravnopravan partner

Tvrdi da njegovi projekti godinama traju i izvode se najviše zahvaljujući interesu publike, a kroz smijeh nam govori da možda i sreća ima svoju ulogu.

– Ko zna, možda i sreća posluži kada su u pitanju predstave koje režiram. “Umri muški” u Sarajevu igra 28. godinu, “Kokoška” u Pozorištu mladih 6-7 godina, očekujem dug rok trajanja za “Bubu u uhu” i ostale. Recept za taj uspjeh ne bih mogao napisati kao neki doktor, ali kroz posvećenost poslu, profesionalnu odgovornost prema zadatku koji biram, teme koje obrađujem, s duhovitim otklonom prema stvarnosti, to je sve ono što dovede do dobrih rezultata – kaže Glamočak, koji publiku smatra ravnopravnim partnerom glumaca i autora na sceni.

Otkriva nam da se prvi put usudio da režira operetu i, kako kaže, oko ovog projekta vlada pozitivno uzbuđenje.

– U Narodnom pozorištu u Sarajevu pripremam operetu i odgovornost je ogromna. Sjećam se, dok sam bio mlađi, predstave kao što su “My Fair Lady” punile su salu pozorišta. Mjuzikli i operete su vrlo dobri žanrovi koji su za publiku od 10 do 50 i više godina. U pitanju su lagane priče, koje opuštaju publiku – kaže Glamočak te dodaje da mu je ponuđena zanimljiva uloga u filmu, ali o detaljima ne želi govoriti, jer smatra da je rano za to.

Zahvaljujući sjajnim ulogama koje je igrao, ovaj glumac veoma je popularan i ljudi ga prepoznaje gdje god da se pojavi. Ali, kako kaže, sve manje šeta i vrijeme provodi na ulicama Sarajeva, jer se dosta toga promijenilo.

– Nažalost, ne šetam ulicama Sarajeva, jer nemam vremena. Ali, nekako nemam baš ni potrebu, iako sam tu rođen i jako vezan za Sarajevo. Volim grad, ali su se mnoge stvari promijenile i nadam se da će nekada biti kao nekada. Ne žalim za prošlošću, ali očekujem bolje dane – govori Glamočak.

Studentima govorim da budu dobri ljudi

Osim što studente uči glumi, Admir Glamočak često s njima dijeli životna iskustva.

– Često im govorim kako moraju upoznati sebe da bi se bavili bilo kojim od likova. Moraju se truditi da budu bolji ljudi nego što jesu, da budu iskreniji i otvoreniji. Etika je važna komponenta pa im tako kažem: “Budite etični prema sebi, kolegama, prema poslu koji radite.” Jednostavno, od njih tražim da budu dobri ljudi – kaže glumac.

Kada ne radim, družim se sa sinom Adijem

– Vrlo rijetko ne radim i moram priznati da je nedjelja dan za kućne poslove i odmor. Ovim drugim danima, ako nemam predstavu i časove na Akademiji, dođem kući i pogledam neki dobar film i družim se sa sinom Adijem. Eto, to je moje slobodno vrijeme. Uživam pogledati svaki dobar film, jedino ne volim naučnu fantastiku – govori Glamočak.

Knjiga je smiraj za dušu

Uz dobru knjigu Admir Glamočak, kako kaže, zaboravi na sve loše stvari koje se dešavaju u svijetu.

– Mnogo čitam, jer je knjiga smiraj za dušu. Nedavno sam pročitao trilogiju španskog autora Karlosa Ruiza Zafona (Carlos). Jedan prijatelj mi je preporučio djela ovog pisaca i, zaista, ono što on piše je svijet u koji uroniš i uživaš – oduševljen je Glamočak.

(1107)