U Srbiji Aleksandra Vučića izbori se ne kradu na dan izbora, oni su već unapred pokradeni, kazala je Ana Lalić.
Ana Lalić, istaknuta srbijanska novinarka koja obavlja funkciju izvršne direktorice i predsjednice Nezavisnog društva novinara Vojvodine, govorila je za „Slobodnu Bosnu“ o stanju u Srbiji uoči vanrednih parlamentarnih izbora.
Bilo je riječi i o utjecaju fiktivnih glasača koji organizirano stižu u Srbiju iz bh. entiteta Republika Srpska te šansama Studentske liste protiv autoritarnog režima Aleksandra Vučića.
Svjedoci smo intenzivnih policijskih akcija, pretresa stanova i hapšenja studenata i aktivista širom Srbije uoči predstojećih izbora. Optužbe poput „rušenja ustavnog poretka“ i „planiranja nasilja“, te zabrane ulaska stranim državljanima zvuče izuzetno ozbiljno. Jesu li potezi režima pred izbore zapravo dokaz da vlast više nije sigurna u izbornu pobjedu koju bivši predsjednik Vučić svako malo najavljuje?
Mislim da je vlast svesna da je prvi put suočena sa političkom snagom koju ne može da kontroliše na način na koji kontroliše stranke i institucije. Zato se sada kriminalizuju studenti i aktivisti, podižu optužbe o rušenju ustavnog poretka i proizvodi atmosfera zastrašivanja. Hapšenja neposredno pred izbore, praćena promptnim objavama provladinih medija o navodnim planovima za nasilje, imaju i sasvim konkretnu političku funkciju: da zastraše građane i unapred delegitimišu svaki otpor izbornim manipulacijama. Vučić ne mora nužno da veruje da će izgubiti izbore, ali više ne može da zavarava svoje glasače da nema doraslog protivnika. Njegov problem je što je nezadovoljstvo postalo toliko široko da ga više nije moguće neutralisati isključivo propagandom i diskreditacijom protivnika, a on mora da obezbedi da, šta god da građani izglasaju, vlast ostane u njegovim rukama.
Najnovija istraživanja javnog mnijenja donose povijesni presedan – po prvi put se jedna nova politička snaga, Studentska lista, nalazi ispred vladajućeg SNS-a, s malom ali značajnom prednošću. Čak i ugledni svjetski mediji poput The Guardiana pišu o mogućoj smjeni vlasti. Koliko su te brojke realne na terenu i mogu li studenti, u uvjetima neravnopravne medijske scene i pritisaka, doista materijalizirati ovu podršku u parlamentarnu većinu?
Brojke treba uzimati ozbiljno, ali ne i poistovećivati ih sa konačnim izbornim rezultatima. U Srbiji se ne vodi samo borba za glasove već i za uslove u kojima će ti glasovi biti prebrojani i za parlamentarnu većinu koja će iz njih proizaći. Cifre se menjaju na dnevnoj bazi, ali sva istraživanja ne daju nijednoj strani dovoljno prednosti da komotno formira većinu. Za većinu je potrebno 126 poslanika, a upravo će se oko tog broja voditi najžešća borba. U toj borbi Vučić će se koristiti svim raspoloživim sredstvima i igrati prljavije nego ikada, uključujući ucene, kompromitovanje ili ono što je postalo već razrađena metodologija SNS-a – potkupljivanje. Stoga studentskom pokretu neće biti dovoljna samo legitimna izborna pobeda već će morati paralelno da zaštiti svaki glas, obezbedi kontrolu izbornog procesa i spreči da se rezultat naknadno prekroji političkim trgovinama.
U Srbiji Aleksandra Vučića izbori se ne kradu na dan izbora, oni su već unapred pokradeni. Na dan izbora sve prethodne predizborne mahinacije, kupovina glasova, bugarski vozovi, dupli i „uvezeni“ glasači… samo se formalizuju kroz glasački postupak. Nažalost, pristali smo na izbore bez uređenja biračkog spiska i sa selektivnom primenom preporuka OEBS-a za unapređenje izbornih uslova, tako da građani samo ogromnom izlaznošću mogu legitimno da pobede u ovoj neravnopravnoj borbi.
Bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavljuje uvjerljivu pobjedu, dok oporba upozorava na njegove planove o „inženjeringu“ postizbornih koalicija. Što Srbiju očekuje dan nakon izbora ako SNS, u slučaju poraza, ne prizna izborne rezultate? Očekujete li radikalne poteze režima?
Najopasniji scenario jeste da Vučić proglasi pobedu nekoliko sati nakon zatvaranja birališta, nezavisno od stvarnog rezultata, i da svako osporavanje predstavi kao pokušaj nasilnog rušenja države. Upravo zato hapšenja i medijske priče o navodno pripremanom nasilju ne treba posmatrati samo kao izolovane policijske akcije. One mogu da posluže kao unapred pripremljeno opravdanje za obračun sa ljudima koji bi odbili da prihvate prekrajanje izborne volje. Ako se izborni rezultat ospori, Srbija bi mogla da uđe u produženu političku krizu, mada se u njoj već godinama nalazi, uz mogućnost ponavljanja izbora. A ponovljeni izbori sami po sebi ne rešavaju ništa ako se ponove i isti uslovi. Ne mogu da prejudiciram da li će vlast posegnuti za konkretnim represivnim merama, ali ne treba isključiti pokušaj da se ulica predstavi kao bezbednosna pretnja i tako opravda represija. Istovremeno, ni masovni protesti sami po sebi ne garantuju rasplet.
Vlast koja je godinama vezivala lične i poslovne interese svojih ljudi za opstanak režima neće se lako odreći moći, jer bi gubitak vlasti za mnoge značio i gubitak privilegija, novca, a za nemali broj njih i gubitak zaštite od krivičnog progona. U tom momentu će mnogo zavisiti od institucija, prvenstveno policije i tužilaštva.
Najavljeni su i masovni dolasci fiktivnih glasača iz bh. entiteta Republika Srpska u Srbiju na dan parlamentarnih izbora. Podatak da je u kratko vrijeme u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska izdano oko 100.000 osobnih dokumenata, te kako glasači iz RS-a imaju plaćene dnevnice od strane Dodikovog i Vučićevog režima više nije tajna. Koliko bi pobjeda Studentske liste mogla utjecati na odnose s Bosnom i Hercegovinom, s obzirom da se u kampanji moglo čuti da će se istraživati kriminal povezan s vrhom vlasti u Banjoj Luci?
Organizovano dovođenje birača, manipulacije biračkim spiskovima i zloupotreba institucija radi očuvanja vlasti nisu novost u Srbiji pod Vučićem, već deo obrasca koji se ponavlja iz izbornog ciklusa u izborni ciklus. Zato je teško prihvatiti da su navodi o biračima iz Republike Srpske izolovan incident, posebno imajući u vidu političku povezanost Vučića i Dodika i njihove zajedničke interese, koji uveliko prevazilaze okvire politike.
Nemojte zaboraviti da je, između ostalog, i akcijom Vučića – Milorad Dodik izašao ojačan i kao nesporni pobednik izbora održanih 4. oktobra u BiH. Jedan od važnih razloga Dodikovog jačanja jeste i činjenica da je upravo po nalogu vrha režima u Srbiji ciljano oslabljena opozicija u manjem bh. entitetu, koja je naslonjena na zvanični Beograd. Time je Vučić zadužio Dodika i obavezao ga da mu vrati uslugu kroz organizovanje infrastrukture za masovni transport državljana BiH kako bi glasali na izborima u Srbiji.
Takođe, Vučić i Milorad Dodik ne grade samo politiku uzajamne podrške. Manipulacijama sopstvenim građanima izazivaju hroničnu političku nestabilnost koja ugrožava čitav region. Jedino u takvoj atmosferi stalnih tenzija mogu da se nameću kao veliki zaštitnici navodno večito ugroženog srpskog etniciteta, kojem neprestano preti imaginarna „opasnost“ od suseda. Takođe, nesumnjivo je da će obećane istrage o korupciji i tragovi novca preći Drinu.
Pobeda studentske liste mogla bi da dovede do ozbiljnog zaokreta u odnosima Srbije i Bosne i Hercegovine, pod uslovom da nova vlast prekine političko pokroviteljstvo nad Miloradom Dodikom i prestane da se meša u unutrašnje političke procese u BiH.
Stabilnost i normalnost, ne samo u Srbiji već u celom regionu, počinju tamo gde se završava politička era Vučića i Dodika.
(SB)
(94)







