Okolnosti sukoba su prilično nepredvidljive. U ovom trenutku vidimo usporeni rat u kojem ne vidimo da dolazi do neke prevage. Na stranu što jedni druge silno udaraju ovdje ne dolazi do nekog scenarija koji će nam otkriti gdje sve može završiti uopće, pogotovo s obzirom na to da Iran stoji prilično čvrsto u svojim stavovima.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić govorio je o ratu na Bliskom istoku i pokušajima SAD-a i Irana da proglase pobjedu u sukobu koji je počeo američko-izraelskim napadom na Iran 28. februara i čiji se kraj ne nazire. Štaviše, taman kada pomislimo da će Donald Trump okončati rat pojave se nove najave napada na iransku vojnu, ali i energetsku infrastrukturu. Unatoč svemu, Iran uspješno odolijeva napadima i uzvraća američkoj vojsci gađajući njene baze na Bliskom istoku, a ni Izrael nije pošteđen.
Razgovarao: DARKO OMERAGIĆ
Koliko dugo bi ovaj rat još trebao trajati i šta će biti presudno u njegovom zaustavljanju?
Okolnosti sukoba su prilično nepredvidljive. U ovom trenutku vidimo usporeni rat u kojem ne vidimo da dolazi do neke prevage. Na stranu što jedni druge silno udaraju ovdje ne dolazi do nekog scenarija koji će nam otkriti gdje sve može završiti uopće, pogotovo s obzirom na to da Iran stoji prilično čvrsto u svojim stavovima i potpuno je nemoguće da se u ovom momentu poklope interesi Irana, SAD-a, Izraela i ostalih koji pate zbog cijena.
Vidite li ipak neki pomak ili nešto što bi nam naznačilo skori prekid rata?
Nekog pomaka ima. Ako uzmemo ono što je Trump naveo u nekih 15 tačaka to bi možda odgovaralo tome da su Iran i SAD u međusobnim kontaktima uz pomoć posrednika koji je složio neku zajedničku listu od 15 tačaka koje bi trebalo razriješiti i vidjeti što je od toga ostvarivo. Velikoj većini svijeta je u interesu da ovaj rat barem ne eskalira, a najave su bile zapanjujuće, gađanje nuklearnih elektrana, desalinizacijskih objekata… To bi bilo zastrašujuće. Gdje smo sada? Vjerujem da je vrijeme od 5-6 sedmica vrijeme u kojem bi SAD mogle prestati s napadima. No, znači li to da će Iran prestati s napadima na Zaljevske zemlje ili da će nastaviti s blokadom Hormuškog tjesnaca. To je pitanje od milion dolara. Pitanje je mogu li se stvari vratiti na staro bez sveobuhvatnog i jasnog mirovnog plana.
ANGAŽOVANJE EVROPSKIH SNAGA
Ko, zapravo, može garantovati takav scenario?
Ne bude li stabilnosti možemo računati da će se nastaviti pritisak na naftnu industriju i cijene i to može trajati unedogled. Sreća je pa dolazi ljepše vrijeme pa energenti za grijanje nisu toliko presudni, ali da bi ih bilo dovoljno za zimu potrebno je napuniti skladišta, a pitanje po kojim cijenama i kako će to ekonomija podnijeti. Nezatvaranje rata znači nastavak sigurnosnih problema i potrebu velikog angažmana evropskih snaga. Biće to sve skupa vrlo neugodno, pa i Ukrajini koja se nada da će ovaj sukob na Bliskom istoku što prije biti završen, jer ovim tempom koji se dalje odvija uz informaciju da Iran raspolaže s još 1.000 balističkih raketa streljiva zapadne balističke odbrane bi moglo vrlo nestati.
Vjerujem da će na kraju prevladati razum i da će sve krenuti ka smirivanju, prije svega zbog ogromne humanitarne krize, tragedije u Libanonu koja podsjeća na onu u Gazi.
Povod za napad na Iran je navodno nuklearno oružje koje je ta zemlja razvijala i promjena režima. Dokaza o nuklearnom oružju nema dovoljno, a do promjene režima nije došlo ni nakon ubistva iranskog vrhovnog vođe Ali Hamneija.
Po izjavama i posredničkih strana, ali i iranskog ministra vanjskih poslova taj nuklearni program je bio na stolu tokom pregovora, a Iran je govorio da je njihov nuklearni materijal trenutno pod ruševinama. To je bilo stanje prije 28. februara. Ovdje je jasno da je ovo rat slabljenja Irana i posve je jasno da bi Iran teško pregovarao o nuklearnom oružju bez ovog sukoba. Jasno je da je SAD imao ideju da ga uništi, ali se to pokazuje puno težim nego što su mislili. Trump je rekao da je ovo ekskurzija koja je pošla po lošem, jer je očito od početka loše planirana. Sada smo u situaciji da ako ne budemo imali sveobuhvatni mirovni sporazum onda se mijenja iranski pristup i bez obzira jesu li htjeli doći do nuklearnog naoružanja ili ne vjerujem da bi sada htjeli doći do njega i stvoriti vrlo problematičnu situaciju na Bliskom istoku i njegovu moguću upotrebu na ovom prostoru.
Šta učiniti da do toga ne dođe i može li Evropa posredovati u mirovnim pregovorima?
Trebali sve smiriti, ali nažalost Evropska unija je vrlo šutljiva i nema poluga za vođenje ozbiljnih pregovora. SAD i Trumpova administracija su govorili da je plan povlačenje s Bliskog istoka i američke vojne prisutnosti tamo. Paradoskalno, ako je ovo sve skupa uspije sa sveobuhvatnim mirovnim planom onda će se to i dogoditi na kraju. Za ovaj rat trenutno je najvažnije samo da ne eskalira. Nažalost, čuli smo da Saudijska Arabija ozbiljno razmatra vojno djelovanje protiv Irana, kao i Bahrein. Ako eskalira sukob onda ulazimo u novo sferu ekonomije i dugotrajne probleme.
Evropa, a i naš region već osjećaju posljedice rata na Bliskom istoku kroz povećane cijene energenata, prije svega goriva, što lančano može uzrokovati poskupljenje svih ostalih proizvoda i usluga.
Ako se ovo nastavi te posljedice će biti još osjetnije, a najviše će biti pogođeni oni najsiromašniji. A pod siromašni ne mislim samo na naše zemlje, nego na zemlje trećeg svijeta koje bi se mogle suočiti s ozbiljnom nestašicom goriva. S obzirom na to da je USAID ukinut još od ranije je situacija u tim zemljama loša.
KO ĆE PROGLASITI POBJEDU
Teško je predvidjeti, ali šta bi Trumpa moglo zadovoljiti da kaže sada je kraj rata?
Proglašenje pobjede će biti pitanje percepcije, odnosno što će ostatak svijeta misliti da se tamo zbilja dogodilo. Pobjedu mogu svi proglasiti ako žele, a tako će u nekom trenutku i biti. Ako će percepcija biti da je Iran pobijedio time što se održao, a napadi prestali i njihove sposobnosti ostale bez ikakvog dogovora s Amerikancima onda je ugled Amerike na posve drugim nogama, a može biti i obrnuto što će dovesti do toga da se Americi neće niko smjeti suprotstaviti.
Trump je zvao evropske saveznike da pomognu oko Hormuškog tjesnaca, ali niko nije pristao.
Dolazak evropskih snaga tamo i napad na njih bi značilo uvlačenje cijele Evrope u taj rat. Jasno je da Amerika ne može kontrolirati ovaj rat osim da sukob digne na novu, još višu razinu. Evropa tamo ne može ići dok traje sukob, nakon toga u nekoj misiji kontrole i osiguranja slobodne plovidbe može i to je posve druga stvar. Trump jedno traži, a želi nešto drugo. A što je to drugo? Pa to je upravo ta druga faza. Jasno je da se niko ne želi umiješati i Trump je natjerao veliki broj zemalja da potvrdi učešće u drugoj fazi, a to je osiguravanje Hormuškog tjesnaca. Na kraj krajeva, biće postavljeno i pitanje američke prisutnosti na Bliskom istoku nakon ovog rata i šta ona znači.
Amerika je tim zemljama bila garancija da na njih niko neće izvršiti udare. Jasno je da je u toku američko povlačenje s tih prostora, a u prilog tome je i američki paket prodaje naoružanja zemljama Bliskog istoka koji je težak 23 milijarde dolara. Taj paket na kraju može biti i odlazak američke vojske s Bliskog istoka, što je zanimljivo. Moguće je da to bude mrkva Iranu koji će reći – evo Amerikanci odlaze. S druge strane Iran bi se odrekao nuklearnog programa i ograničio balistički program, zaključuje u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
(SB)
(31)










