Dodikov crveni tepih i propuštena prilika da bude faca... — Sarajevograd.org

Veće face ispadaju oni, pokazala je povijest, koji odleže u ime naroda u ćeliji od onih koji galame za narod, krivi su i imaju viletinu u kojoj mogu birati odaje za ležanje…

Prošlo je festivalsko ludilo. Ostalo je ono filmsko. Požalila se publika kako su u Sarajevo došle male zvijezde. Oni kojima se ne gleda glumljenje na tepihu prostrtom po ulicama u kojima ”običnim” danima vladaju ubojice za volanima, cajke i utrkivanja cvajroraša, kritizirali su neke likove koji su prošetali tepihom kao najveći idoli ovog društva. A u biti su jedno od ogledala njegovog srozavanja.

Nije se pak nitko sjetio zaplakati nad bh kinematografijom koja samo što nije izdahnula niti je tko postavio ozbiljno pitanje što je to zapelo u glavama onih koji odlučuju o sedmoj umjetnosti u zemlji u kojoj sve mora imati broj.

Rijeke suza

Zato se očekuju rijeke suza nad crvenim tepihom jedne tragikomedije i nad filmovima Milorada Dodika koji se, nakon što je priznao sve institucije koje su mu presudile i nakon što je priznao kaznu i otkupio ležanje u zatvoru iako je obećao narodu pred Skupštinom da neće, zainatio i odlučio ostati predsjednikom entiteta.

Plaši Dodik narod, između nebuloznih i sve zapjenjenijih govorancija, da će sve nestati kad on nestane i da se ne bori mi za sebe, ni za svoje dupe, ni za fotelju, ni za poslove svoje djece, rodbine, kumova i ostalih poslovnih partnera nego da gine kako bi čuvanjem svoje titule sačuvao Republiku Srpsku.

Jasno je svima i ponovljeno je više puta da se Republici Srpskoj ništa neće dogoditi odlaskom Dodika barem na šest godina. Ostat će entitet kakav jeste, u granicama u kojima jeste, samo će se laktati neka druga, ne nova, lica na vrhu i uvjeravati ljude da rade sve da im bude bolje.

Jasno je svima i ponovljeno je više puta da je jadno i žalosno što se već tridesetak godina država ne uspijeva izvući iz pelena i što je dozvolila nametanja stranaca koji su rekli da će otići kad mi prestanemo puniti gaće i gađati jedni drugi punjenjima. Budući da to nećemo i da je jednostavnije svaliti krivnju svog nerada na pretjerani rad stranih donositelja zakona i pravila, pristali smo, pristao je i Dodik, slušati i pognuti se nad vladavinom koju smo nesposobni prekinuti.

Jasno je svima

Jasno je svima i ponovljeno, jasno je i Dodiku samo mu nitko ne smije ponoviti, da je presuda konačna, da je sam priznao i one koji su ga lovili, pa mu ukinuli pritvor u kojem nije bio, pa ga osudili i one koji su mu oduzeli mandat pa im se žalio.

Jasno i je i onima oko Dodika, samo ne smiju naglas reći, da predstava koju igra, filmovi koje snima sam i kao glavni glumac i kao kaskader i referendumanje kojim, kako reče, brani sve osim sebe, nema nikakvog smisla jer mu je napisana uloga u kojoj misli samo na sebe ma koliko galamio drugačije.

Ako je Dodiku do žrtve i do spašavanja entiteta koji ničim nije ugrožen, barem ne onim o čemu bivši predsjednik pjeni, trebao je pristati na zatvor i nevin ležati za svoj narod, nego da kriv pjeni, galami i zamara ionako zamorenu javnost.

Veće face ispadaju oni, pokazala je povijest, koji odleže u ime naroda u ćeliji od onih koji galame za narod, krivi su i imaju viletinu u kojoj mogu birati odaje za ležanje a da nikad narodu u kojeg se kunu nisu rekli od kud im novac za toliki krov nad glavom. I to pod suncem susjednog neba pod kojim su ga izviždali.

Paljenje mraka

Građani, koje je Dodik pozvao na referendum s umotanim pitanjem u kojem se ne traži odgovor je li Dodik kriv i je li vrijeme da ode, reći će svoje na papirićima koje će sami platiti. Taj odgovor pravno neće značiti ništa kao što ne znače ni glasovi o krađi glasova koji su Dodika vinuli u nebesa s kojih sada mora pasti.

Građani će, na referendumu koji možda bude proveden za razliku od onih do sada izvikanih a strpanih u ladicu bezveznih galama, odlučiti žele li na vrhu čovjeka koji s govornice sipa uvrede, izmišljotine i izlizani patriotizam koji nema nikakve veze s ekonomijom osim njemu bliskima.

Crveni tepisi politike, filmovi izlizanih likova s predvidljivim ulogama i lošim kaskaderskim trikovima trajat će i svjetla će se paliti i gasiti do sljedećih izbora nakon kojih će se opet upaliti mrak. A tamo se kriju šuškanje u džepovima i prava lica koja će kad se upali svjetlo lagati da ne misle na sebe.

(Raport)

(121)