“Dijelimo se na dobre i loše, to je poruka nas majki. Pravda je na našoj strani, a mnogi će od nas naučiti da bez prošlosti, ne može biti budućnosti”, rekla je Subašić

 

 

 

Nisu ubijali samo ljude, ubijali su i uspomene, riječi su Munire Subašić sa panela održanog jutros u Memorijalnom centru Potočari. Na ovom panelu „Borba za pravdu: Pravo na sjećanje”, pored nje govorili su i Fadila Efendić, Šuhra Sinanović, Nura Begović. Moderatorica ove konferencije bila je Arijana Saračević Helać.

 

 

 

 

Sutra, 11. jula navršava se 30. godišnjica genocida u Srebrenici.

 

 

Munira Subašić, predsjednica udruženja “Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa” održala je govor na Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku prije dva dana, 8. jula.

 

 

Nakon tako dugog prekookeanskog leta i vremenske razlike, na njenom licu i u obraćanju jutros u Memorijalnom cetru u Potočarima ova srebrenička majka nije dala da se primjeti umor, ili neka trema. To opet dosta govori o snazi ovih žena koje se bore za istinu.

 

 

Subašić je jutros podsjetila na tužnu činjenicu da su se neka djeca Srebrenice rodila nakon smrti svojih očeva, te da mnoga i nemaju sliku svog oca. “Pitali su nas da li liče na svog oca”, kazala je majka sina Nermina koji je ubijen skupa sa njenim suprugom, i mnogobrojnom familijom tog ljeta 1995. godine.

 

 

Nažalost, Munira je pronašla samo dvije dvije kosti svog najmlađeg sina.

 

 

Zadnje riječi njenog Nermina su bile “Mama, nemoj se birnuti. Biće sve u redu.”

 

 

“Oni koji nisu glasali za Rezoluciju – neka žive u mraku”

 

 

U sjedištu Ujedinjenih naroda Munira Subašić se zahvalila svima koji su glasali za Rezoluciju o Srebrenici. Također, je rekla da je UN odgovoran za sve što se dešavalo 1995. godine pod zastavom Ujedinjenih nacija. Naime, 16. aprila 1993. godine Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija usvojio je Rezoluciju 819, kojom je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“.

 

 

“Oni koji nisu glasali za Rezoluciju – neka žive u mraku, mi majke im nećemo zaboraviti, niti oprostiti. UN je odgovoran za sve što se dešavalo 1995. godine pred očima cijelog svijeta i pod zastavom UN-a. Teško je živjeti i nositi bol 30 godina u svojoj duši, slušati negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca”, kazala je ova srebrenička majka.

 

 

“Kada ubijete jednoj majci dijete, ubili ste dio nje. Bez tog dijela je jako teško živjeti. Svijet i Europa su nepravedni prema nama muslimanima u BiH. Pokazali su to da nakon 30 godina ništa nisu naučili. Ne znam kakvu će poruku poslati Ukrajini, Palestini dok se dešava zločin”, riječi su Munire Subašić.

 

 

Ona je upitala i sljedeće: “Zar neko ima pravo da ubije majku, dijete ili siluje nečiju kćerku?”

 

 

“Moj Nerko da je živ bio bi voljen i uspješan”

 

 

“Pozivam vas da se zajedno borimo protiv nepravde, veličanja ratnih zločinaca, mržnje koja ubija, a vidimo da u cijelom svijetu postoje mržnja ili ratovi. Sve se loše dešava.

 

 

Majke koje su izgubile djecu, naš cilj je bio da odgojimo djecu bez mržnje. Moj Nerko da je živ bio bi voljen i uspješan, ali zločinci to nisu dali. Danas bih ja imala snahu i unučad, ali nažalost, ubistvom mog djeteta ubili su sve što bi trebala biti moja radost.

 

 

Iako smo doživjele genocid, pružile smo ruku povjerenja majkama u BiH, ali i čitavom svijetu. Jer mislim da je majka samo majka i da ništa drugo ne može biti. Ubijanje neka sud riješava, čije je dijete žrtva, a čije zločinac. Sva djeca ubijena imaju imena i prezimena kao žrtve, ali zločinci koji su ubijali u Srebrenici nisu izašli pred lica pravde, nemaju imena i prezimena kao zločinci.

 

 

Borba nam traje u istini i pravdi. Cilj majki je da pronađemo kosti naše djece. A bez kostiju ne možemo reći da su postojali i da su živjeli. Zločinci kažu da nismo majke, da nismo rađale. Ovdje u UN-u, obilježavanje nam daje nadu da će prestati mržnja, ubijanje, veličanje ratnih zločinaca, te naći kosti naše djece.

 

 

Svi ćemo se boriti da odgovaraju i to je moja poruka. Borimo se da znamo da su razlike dobre, a podjele nisu. Dijelimo se na dobre i loše, to je poruka nas majki. Pravda je na našoj strani, a mnogi će od nas naučiti da bez prošlosti, ne može biti budućnosti”, rekla je Subašić u svom govoru u Ujedinjenim narodima.

 

 

U FBiH sutra Dan žalosti

 

 

Prema posljednjim evidentiranim podacima Udruženja na čijem čelu je Munira Subašić oko 570 žena je preminulo, a da nisu našle svoje najmilije.

 

 

Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

 

 

Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.

 

 

Sutra će u Potočarima biti kolektivna dženaza na kojoj će biti ukopani posmrtni ostaci sedam osoba. U FBiH sutra je Dan žalosti.

 

 

 

(SB)

(111)

SREBRENIČKA MAJKA, MUNIRA SUBAŠIĆ: “UN odgovoran za sve što se dešavalo 1995. godine u Srebrenici, teško je živjeti i nositi bol 30 godina u svojoj duši…”