Ja sam odrasla uz nostalgiju za nestalom zemljom koju nikada nisam zaista upoznala, a odrastanje u Parizu mi je dalo širinu koju nikada ne bi stekla da sam ostala na Balkanu, kaže Ema Bregović.

 

 

 

Ema Bregović s ocem Goranom: U mom slučaju politički kontekst u kojem sam se rodila i odrasla je duboko oblikovalo moju umjetnost

 

 

U Galeriji savremene umjetnosti Aleksić u Kragujevcu u toku je izložba Eme Bregović (31) “Love Inc.”, koja je pobudila veliko zanimanje. Savremena umjetnica sa magistarskom diplomom Škole lijepih umjetnosti u Nantu u punom je zamahu, iza nje je i učešće na Art Centralu u Hong Konku sa izložbom “Vera”. Ranije je izlagala u Beogradu, Parizu…

 

 

Najstarija kćerka Dženane Sudžuke i Gorana Bregović rođena je u Parizu, a odrasla je sa snažnim vezama sa ovim prostorima, pa tako posljednjih godina živi na relaciji Pariz-Beograd-Sarajevo.

 

 

Mlada umjetnica u velikom intervju za Raport je govorila o svojoj umjetnosti, porukama koje svojim djelima želi poslati, inspiraciji, odrastanju u Parizu, slavnom ocu…

 

 

Želim preispitati kako smo došli do kolektivnog mita…

 

 

U Kragujevcu je u toku Vaša izložba. Kakve su reakcije posjetilaca?

 

 

Ovo je drugi put da izlažem u Kragujevcu, prije toga 2022. godine sam izlagala monumentalne radove u Narodnom Muzeju, zato mi je posebno bilo drago proširiti spektar publike tokom ove izložbe. Publika je bila vrlo entuzijastična i zaintrigirana mojim skulpturama, jer koliko sam shvatila rijetko se viđa taj stepen tehničke izvedbe na našim prostorima. Sretna sam što mogu da podijelim svoj strast na taj način.

 

 

Ogromni dijamanti su u fokusu. Koju poruku Vi kao umjetnica želite poslati?

 

 

Dijamanti su mi fascinantni, jer kada ih razložimo na molekularni nivo oni su samo ugljik pod pritiskom, a zapravo nose istorijski teret: od kolonizacije i ropstva afričkog kontinenta pa sve do agresivne kampanje De Beers “A diamond is forever”. Taj slogan je gradio našu percepciju vrijednosti i iskazivanja ljubavi. Želim preispitati kako smo došli do tog kolektivnog mita da je dijamant statusni simbol ali i znak vječne ljubavi, predanosti.

 

 

Ema Bregović van ateljea je znatiželjna žena uvijek spremna za pustolovinu

 

 

Preispitivanje je svakodnevno kod mene

 

 

“Love Inc.” Znači li to da je i ljubav na tržištu?

 

 

Željela sam dati korporativnu notu ljubavi, jer mi se čini da živimo u društvu u kojem se gubi autentičnost u odnosu. Ljubav se danas mjeri kroz objekt a ne kroz odnos. Skupocjeni pokloni su postali ekvivalent emocija, a zapravo su zamjena za prisustvo. Moji dijamanti su dekonstrukcija tog mita, oni su arhetipski razloženi na ono što jesu: iluzija statusa, istorijski teret, ugljik pod pritiskom. Ta autentičnost se gubi jer je tržište prevladalo. Marketing je savremena mitologija, on ne prodaje proizvod nego san, želju i identitet. A ja pokušavam kroz skulpturu da ne bude estetski objekt nego filozofski alat.

 

 

Živite veoma uzbudljiv period, nakon Hong Konga sada je u toku izložba u Kragujevcu. Kako to emotivno proživljavate – nosi li Vas uspjeh na svojim krilima ili je to ipak vrijeme preispitivanja?

 

 

Iskreno uživam u svakoj prilici i gledam na sve kao neprestani napredak. Preispitivanje je svakodnevno kod mene, jer jedino na taj način se mogu poboljšati. Postoji momenti sumnje i napretka u tami, ali to je normalno u svakom kreativnom procesu. Nietzsche je jednom napisao “U sebi treba nositi haos da bi se rodila plešuća zvijezda.”

 

 

Ljubav je postala vizuelni performans i ekonomska transakcija

 

 

Ako se ne varam i izložba u Hong Kongu se bavila dijamantima. Zbog čega su oni u fokusu Vašeg djelovanja?

 

 

Izložba u Hong Kongu koja se zvala “Vera” je bila polazna tačka mog istraživanja ideje dijamanta. Interesantna je činjenica da dijamanti nisu bili toliko vrijedni sve do druge polovine 20. vijeka. Kroz istoriju zanata i umjetnosti su se uglavnom koristili rubini, safiri, smaragdi kao simbol moći, a ne dijamanti. Ali uprkos sloganu “A diamond is forever” koji je oblikovao taj kolektivni mit, intrigirao me taj paradoks između sirovog materijala i oblikovanog.

 

 

Dijamant bez ljudske intervencije je estetski potpuno nezanimljiv, zahtjevna je visoka zanatska tehnika da bi se postigao taj sjaj. U Hong Kongu sam dakle ižložila seriju 6 skulptura koje nose u sebi tu iluziju dragocjenog objekta i taj paradoks između mineralne forme i industrijske intervencije, praznine i prisutnosti, mraka i svjetlosti.

 

 

Zašto prsten s bodljikavom žicom?

 

 

Kada sam radila na “Yes, I Do”, željela sam da pokažem koliko su naši simboli dvosmisleni: ono što zahtijeva nježnost zapravo može da nosi i bol. Ljubav je postala vizuelni performans i ekonomska transakcija. Ova skulptura nosi jaku emociju jer se igra sa našom dubokom, možda čak i nesvjesnom percepcijom ljubavi. Ta tenzija između materijala i forme su mi vrlo zanimljivi kao alat koji kreira nove plodne teritorije za razgovor.

 

 

Vrlo rado bih izlagala u Sarajevu! Čekam da se ukaže prilika

 

 

Ono sto će naše čitaoce posebno zanimati je imate li u planu izložbu u Sarajevu?

 

 

Vrlo rado bih izlagala u Sarajevu! Čekam da se ukaže prilika.

 

 

Iz čega crpite inspiraciju?

 

 

Inspiracija se hrani iskustvom, književnošću, dijalogom s onim sto nas najviše straši. Mislim da kod mene je to ključno.

 

 

Koliko aktuelna dešavanja u svijetu, ali i bivšoj Jugoslaviji utiču na Vaš umjetnički izražaj?

 

 

Mislim da je savremeni umjetnik svjedok svog vremena i da uvijek utiču aktuelna dešavanja na njegov rad. U mom slučaju politički kontekst u kojem sam se rodila i odrasla je duboko oblikovalo moju umjetnost. Fragmentirani identitet, fantomske granice, neizvjesna vremena, sve to je hranilo moj senzibilitet i na neki način je dalo srž svemu što radim.

 

 

Imate li uzora?

 

 

Teško pitanje, jer nemam taj odnos prema inspirativnim ljudima. Dopada mi se kontroverzna vizija Jeffa Koonsa, strast i hrabrost Marine Abramović, ali i agresivne poezije Adel Abdessemeda. Nemam uzora, ali me inspirišu određeni umjetnički izrazi i ličnosti.

 

 

Nemam nesigurnosti kada je u pitanje moje prezime

 

 

Da li Vam je ime slavnog oca vjetar u leđa ili možda otežavajuća okolnost na Vašem umjetničkom putu?

 

 

Nemam nesigurnosti kada je u pitanje moje prezime, jer gradim svoju karijeru samostalno. Otac mi je uvijek dobar sagovornik i oslonac, kao što bi trebao da bude svaki roditelj.

 

 

Rođeni ste u Parizu, a roditelji su Vam iz BiH. Koliko Vas je ta kombinacija umjetnički odredila?

 

 

Roditelji su mi Jugosloveni, velika razlika. Ja sam odrasla uz nostalgiju za nestalom zemljom koju nikada nisam zaista upoznala, a odrastanje u Parizu mi je dalo širinu koju nikada ne bi stekla da sam ostala na Balkanu.

 

 

Svi moji prijatelji su proizvod migracija tako da nisam nikada patila od razlike, naprotiv, ništa mi nije bilo strano jer smo svi kombinacije. Taj život u inostranstvu mi je omogućio lakši pristup kulturi i umjetnosti jer Francuska mnogo ulaže u razvitak kulturne scene ali prije svega razvija umjetnički senzibilitet još od malih nogu. Kada sam počela da studiram bilo mi je prirodno istražiti šta znači identitet, geografska i nacionalna pripadnost, i da li je moguće naći zajednički jezik uprkos kulturoloških granica.

 

 

Ko je Ema Bregović kad nije u ateljeu ili na izložbi?

 

 

Ema Bregović van ateljea je znatiželjna žena uvijek spremna za pustolovinu.

 

(Raport)

(5)

Umjetnica Ema Bregović za Raport o svojim djelima, dijamantima, odrastanju: Otac mi je uvijek dobar sagovornik i oslonac