Sud BiH potvrdio neutemeljenost narativa o “legitimnom predstavljanju”

U svom rješenju, Sud je isporučio oštru pravnu lekciju, ne samo HSP-u, već i svim zagovornicima ove teze. Jasno je navedeno da “niti je Ustavom BiH kao najvišim pravnim aktom, niti Izbornim zakonom propisan element ‘legitimnosti predstavljanja u Predsjedništvu’”.

 

 

 

Odluka Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine da odbije žalbu Hrvatske stranke prava (HSP) na kandidaturu Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH mnogo je više od rutinskog pravnog akta. Ona predstavlja preciznu i autoritativnu dekonstrukciju ključnog političkog narativa koji godinama opterećuje politički prostor u zemlji – mita o “legitimnom predstavljanju”. Ovim potezom, HSP je, u pokušaju da političku frazu prevede u pravnu činjenicu, doživio neuspjeh koji ogoljava suštinu višegodišnjih pokušaja revizije Ustava i Izbornog zakona vaninstitucionalnim putem.

 

 

Hrvatska stranka prava, djelujući unutar ideološkog okvira Hrvatskog narodnog sabora (HNS), u svojoj žalbi Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) posegnula je za argumentom da Slaven Kovačević ne može biti kandidat jer nije “legitimni politički predstavnik” hrvatskog naroda. Ovaj termin, koji je postao centralna tačka politike HDZ-a BiH i saveznika, nikada nije imao utemeljenje u Ustavu BiH, što je Sud BiH sada nedvosmisleno i potvrdio.

 

 

U svom rješenju, Sud je isporučio oštru pravnu lekciju, ne samo HSP-u, već i svim zagovornicima ove teze. Jasno je navedeno da “niti je Ustavom BiH kao najvišim pravnim aktom, niti Izbornim zakonom propisan element ‘legitimnosti predstavljanja u Predsjedništvu’”. Ovakva formulacija ne ostavlja prostor za daljnje interpretacije i političke manipulacije.

 

 

Sud je podsjetio na ono što bi trebalo biti temeljno znanje svakog političkog aktera u BiH: Ustav za kandidaturu za člana Predsjedništva BiH propisuje samo dva uslova. Prvi je da se kandidat nacionalno izjasni kao pripadnik jednog od tri konstitutivna naroda (Bošnjak, Hrvat ili Srbin), a drugi je da dolazi sa teritorije entiteta iz kojeg se bira – dva člana iz Federacije BiH i jedan iz Republike Srpske. Koncept “legitimiteta”, koji podrazumijeva da za kandidata mora glasati većina pripadnika “njegovog” naroda, ustavna je i zakonska nepoznanica.

 

 

Žalba HSP-a nije bila izolovani incident, već logičan korak u dugoročnoj strategiji čiji je cilj nametanje izmjena Izbornog zakona koje bi de facto stvorile etničke izborne jedinice. Kroz konstantno ponavljanje mantre o “legitimnom predstavljanju”, nastoji se stvoriti privid da je trenutni sistem neustavan i nepravedan, iako za takve tvrdnje ne postoji nikakav pravni osnov kada je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH.

 

 

Odluka Suda BiH je značajna i zato što precizno definiše ulogu Centralne izborne komisije. CIK nije politički arbitar čiji je zadatak da procjenjuje ideološku podobnost ili “legitimitet” kandidata. Njegova je isključiva nadležnost da provjeri da li kandidat ispunjava formalne, zakonom propisane uslove. Svaki pokušaj da se CIK-u nametne uloga političkog filtera predstavljao bi opasan presedan i direktan udar na vladavinu prava.

 

 

Odbijanjem žalbe HSP-a, Sud Bosne i Hercegovine nije samo zaštitio pravo Slavena Kovačevića na kandidaturu. On je poslao snažnu poruku cjelokupnoj političkoj sceni: političke agende, ma koliko glasno bile promovisane, ne mogu i ne smiju stajati iznad Ustava i zakona.

 

 

Pokušaj HSP-a da pravnim putem ozvaniči jedan neutemeljeni politički narativ doživio je potpuni fijasko. Paradoksalno, ovim potezom su samo isprovocirali najvišu sudsku instancu da javno i zvanično potvrdi ono na što brojni pravni stručnjaci i analitičari godinama upozoravaju – da je priča o “legitimnom predstavljanju” u kontekstu izbora za Predsjedništvo BiH isključivo politička fikcija bez ikakvog uporišta u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.

 

(Stav)

(5)

Sud BiH potvrdio neutemeljenost narativa o “legitimnom predstavljanju”

About The Author
-