Trump bi trebao biti oprezan s proglašavanjem uspjeha na Bliskom istoku.

 

 

 

Nakon 12 vanrednih dana na Bliskom istoku, krize koja je počela izraelskim vojnim i obavještajnim operacijama unutar Irana i kulminirala američkim vojnim snagama koje su ciljale glavna iranska nuklearna postrojenja, sada se čini da se sukob povlači.

 

 

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump u ponedjeljak je najavio “primirje” koje su kasnije podržali i Izrael i Iran, iako ne bez dodatnih napada obje zemlje i nanošenja žrtava.

 

 

Trump je jučer izrazio frustraciju, rekavši da nijedna od zaraćenih strana nije znala “šta dovraga rade” te je pozvao obje zemlje da se pridržavaju njegovog plana primirja.

 

 

Preduvjet za ovo rano primirje bio je direktni američki vojni napad na iranska nuklearna postrojenja, navodi se u analizi CNN-a.

 

 

Vijugava kampanja

 

 

Kako bi se izbjeglo širenje misije i vijugava vojna kampanja bez jasnih ciljeva, bilo je važno prije nego što je Trump naredio napad biti na istoj stranici s premijerom Izraela Benjaminom Netanyahuom – kako bi se jasno dalo do znanja da je američki napad imao za cilj označiti početak kraja krize, a ne početak nove faze – i kako bi se efikasno odvratili potencijalni iranski odgovori.

 

 

Čini se da se upravo to dogodilo.

 

 

Iranski odgovor na prvi direktni američki vojni napad u srce Irana – za koji se dugo predviđalo da će biti žestok – bio je oskudan.

 

 

Unaprijed je poslano desetak projektila, a većinu su oborile američke i katarske odbrambene snage.

 

 

Teško je procijeniti značaj ovog sada prekinutog tabua američke politike, s obzirom na to da Iran sada razumije da SAD mogu i hoće posegnuti duboko u njegovu teritoriju kada je to potrebno kako bi odbranile svoje osoblje i svoje interese.

 

 

Iran je dugo vjerovao da će njegovo oslanjanje na asimetrično posredničko ratovanje izbjeći povratni udarac unutar vlastitih granica.

 

 

To uvjerenje je sada uništeno.

 

 

Veliki gubici

 

 

Tokom 12 dana, Iran je izgubio svu svoju protuzračnu odbranu, većinu svojih projektila, lansere potrebne za njihovo postavljanje i postrojenja potrebna za njihovu izgradnju, kao i ešalon svoje vojne komande i svoj glavni nuklearni biser, zajedno sa svojim vodećim nuklearnim naučnicima.

 

 

Iranski čelnici koji su još uvijek živi znaju da je to tako samo zato što su Izrael i SAD odlučili poštedjeti ih, uključujući i iranskog vrhovnog vođu, kako je Trump čak i rekao tokom krize.

 

 

Ako ništa drugo, ovo je bio podvig izraelske vojne i obavještajne vještine, zajedno s američkom vojnom moći koja je neusporediva u svijetu.

 

 

Pitanje je sada hoće li se ovaj taktički uspjeh pretvoriti u strateške dobitke, kao što su da se Iran više neće usuditi posegnuti prema nuklearnom oružju, da neće obnoviti masivni raketni arsenal i da neće podržati svoje terorističke posrednike širom regije, poput Hezbollaha u Libanu, koji je poražen i izbjegao je ovu nedavnu krizu.

 

 

Što se tiče “promjene režima” u Teheranu, to je u konačnici na iranskom narodu.

 

 

To ne bi trebao biti deklarirani vojni cilj SAD ili Izraela iz dva razloga. Prvo, to je cilj koji je izvan njihovih mogućnosti.

 

 

Drugo, takav deklarirani cilj mogao bi se “odbiti “od iranskog naroda koji se najviše protivi iranskom represivnom režimu, omogućavajući daljnje represije i zločine nad ljudskim pravima.

 

 

Iranski režim nakon 46 godina mogao bi pasti u ropotarnicu historije, ali to nije bio razlog ove krize.

 

 

SAD zajedno s Izraelom trebale bi i dalje ostati fokusirane na uske i ostvarive ciljeve – projektile, vojne kapacitete i obogaćivanje nuklearnog urana.

 

 

Šta bi moglo uslijediti?

 

 

Dakle, na što bi trebali paziti u nadolazećim sedmicama?

 

 

Nakon Hamasovih napada 7. oktobra 2023., izraelska doktrina nacionalne sigurnosti je djelovanje na svaku prijetnju.

 

 

To objašnjava njihov udar na Hezbollah u Libanu i njihovu politiku da nikada više ne dopusti Hamasu da kontrolira Gazu.

 

 

To također objašnjava logiku i zamah iza izraelske historijske kampanje protiv Irana tokom 12 dana.

 

 

Tome je prethodila odluka Irana da se nedugo nakon 7. oktobra priključi ratu i podrži kampanju na više frontova protiv Izraela.

 

 

Posljedica ove doktrine je da kada Izrael jednom stekne prednost nad protivnikom, neće se lako odreći te prednosti.

 

 

To znači da Izrael insistira na zadržavanju slobode djelovanja protiv prijetnji – čak i tamo gdje (kao u Libanu s Hezbollahom) postoji dogovoreni prekid vatre.

 

 

Trebali bi pretpostaviti da će se isto primjenjivati ​​i u Iranu i da će Izrael nastaviti pratiti prijetnje i djelovati protiv njih kad god to smatra potrebnim unutar zemlje koja je dugo posvećena uništenju Izraela.

 

 

Ako Iran bude nastojao obnoviti svoju stratešku protuzračnu odbranu ili kapacitete za proizvodnju projektila, ili – u najozbiljnijem slučaju – svoje kapacitete za obogaćivanje urana, tada možemo pretpostaviti da će Izrael vojno djelovati protiv takve obnove baš kao što to čini u Libanu i drugdje.

 

 

Iran možda još uvijek želi bombu

 

 

A pobjednički krugovi na Bliskom istoku mogu se vratiti kao bumerang svakog predsjednika SAD i Trump bi trebao biti oprezan s proglašavanjem nepovratnog uspjeha.

 

 

Nema sumnje da je ova kratka kriza dobro upravljana i dobro riješena pod vodstvom Trumpa i njegovog tima za nacionalnu sigurnost, ali konačni sud još nije donesen.

 

 

Trumpov tim je ovdje također imao mnogo toga u svojoj korist, uključujući opcije udara za Iran koje su razvijene i usavršavane tioom posljednje četiri predsjedničke administracije, kao i Iran koji je već bio u svojoj najslabijoj poziciji historijski gledano, do trenutka kada je Trump preuzeo dužnost ove godine.

 

 

Međutim, čak i nakon 12 dana operacija, Iran se nije “bezuvjetno predao” – kako je Trump ranije zahtijevao – i mogao bi zadržati dio svog nuklearnog kapaciteta.

 

 

Iran također zadržava svoj tvrdokorni režim na čelu s izoliranim vođom, ajatolahom Alijem Hamneijem.

 

 

Postoji rizik da će nakon neuspjeha za vrijeme svog mandata, Hamnei odlučiti narediti tajne pokušaje za proizvodnju nuklearnog oružja, smatrajući takvo oružje sada bitnim za opstanak svog režima.

 

 

Ne zaboravite Gazu

 

 

Na stolu je i dogovor o 60-dnevnom prekidu vatre u Gazi s ciljem osiguranja trajnog završetka rata ako Hamas oslobodi polovinu živih talaca (10 od 20) koje još uvijek drži.

 

 

Hamas je odbio ovaj dogovor, odlučivši ostati u svojim tunelima dok civili pate i suzdržati se od svog krajnjeg zahtjeva, koji je ostao isti od 7. oktobra – pristanak Izraela da Hamas ostane na vlasti u Gazi.

 

 

Takav odgovor Izraela nikada neće doći.

 

 

Zato je Washington, kroz dvije administracije, tražio proces u kojem borbe prestaju, a taoci se vraćaju kući dok se nastavljaju pregovori o konačnom rješenju rata s novom palestinskom političkom i sigurnosnom strukturom u Gazi.

 

(Raport)

(84)

Rat Irana i Izraela: Je li ovo kraj? Mnogi sumnjičavo vrte glavom…