Rijetkost je da priče o političkoj trgovini dobiju pravosudni epilog i da ih tužitelji uzmu ozbiljno u razmatranje, a Cvijanovićkina politička karijera nakon „dva papka“ krenula je munjevito uzlaznom putanjom.
Hapšenje Milana Miličevića načelnika Teslića i predsjednika SDS-a, te predsjednika Skupštine grada Teslić Mehmeda Dubravca i odbornika Meše Jašarevića osumnjičenih za navodnu trgovinu mandatima u Skupštini opštine Teslić ponovo je otvorilo priču o „kupovini vlasti“ u BiH.
Nerijetko se promjena stranačkog dresa ili glasanje mimo skupštinskih ili parlamentarnih klubova koje je uglavnom „jezičak na vagi“ za krupne promjene u vlasti povezuje s kupovinom podrške izabranih zvaničnika zarad interesa „druge ili politički suprotstavljene strane“.
No, rijetkost je da priče o političkoj trgovini dobiju pravosudni epilog i da ih tužitelji uzmu ozbiljno u razmatranje. A, kada se zbog navodne političke trgovine dese hapšenja poput jučerašnjih, onda se javljaju i sumnje, što opravdane i neopravdane, ali i „teorije zavjere“.
Otvorene sumnje u političko hapšenje
U ovom, slučaju hapšenja Miličevića, vijesti iz MUP-a RS i Republičkog javnog tužilaštva u Banjoj Luci o njihovoj istrazi, prate otvorenje sumnje da se na ovaj način režim obračunava s opozicijom u RS-u i da se opozicionarima svete prije svega što nisu stali uz Milorada Dodika, predsjednika RS i SNSD u njegovom rušilačkom pohodu na institucije BiH.
Naravno da treba pozdraviti svaku akciju protiv kriminala i korupcije, a naročito borbu protiv faktički trgovine izbornom voljom građana, no u situaciji kada su svi organi entiteta RS pod kontrolom secesioniste Milorada Dodika i koji su spremni na protivzakonita djelovanja, uključujući nezakonito sprečavanje privođenja Dodika što mjesecima traži Tužilaštvo BiH, onda je teško vjerovati takvim institucijama.
Sve da policijske i pravosudne institucije u RS uistinu imaju dokaze protiv Miličevića i ostalih, a što se tek treba dokazati u narednom periodu, sudeći po brojnim reakcijama kako zvaničnika, tako i građana na društvenim mrežama, vidljivo je da je ionako labavo povjerenje u institucije RS sada dodatno uzdrmano.
Javnost to posmatra posebno u svjetlu činjenice da kupovina poslanika u Narodnoj skupštini RS poznata kao afera “dva papka” iz 2014. godine čiji je glavni vinovnik SNSD-ova Željka Cvijanović, nikada nije dobila sudski epilog.
Podsjećamo, u toj aferi se pojavio i audio snimak na kojem Željka Cvijanović dok je bila predsjednica Vlade RS 2014. godine potvrđuje sagovornicima na snimku da su „kupljena“ dvojica poslanika u NSRS, jer je to moralo biti učinjeno zbog nesigurne podrške „dva papka“, odnosno poslanika iz Napredne Srpske Adama Šukala za podršku tadašnjem izboru Vlade RS.
Kako je Cvijanovićka postala žrtva, a Miličević osumnjičeni
Taj audio snimak je objavljen i javno, a tada je MUP RS umjesto Cvijanovićke i njenih saučesnika u kupovini poslanika, istraživao novinare koji su to objavili i NN osobe „zbog neovlaštenog prisluškivanja premijerke Cvijanović.
Dodikova policija u RS-u tada je, bez ikakvih dokaza predočenih javnosti, zaključila da je snimak „montiran„ i da su iz konteksta „izvađene”, pa montirane pojedinačne izjave premijerke.
Iz te afere, Cvijanovićka je izašla „neokrznuta“, još ju je režim predstavio žrtvom, a njena politička karijera od tada do danas je u usponu.
Za razliku od Cvijanovićke čiji je glas o kupovini poslanika „kružio bespućima interneta“, za sada nije poznato kakve konkretno dokaze za trgovinu utjecajem i mandatom MUP RS i javno tužilaštvo RS imaju protiv Miličevića i ostalih.
Do sada je tužilaštvo objavilo vijest da je kod Miličevića pronašlo 400.000 KM, no ne navode ništa o porijeklu tog novca, niti njegovoj eventualnoj namjeni.
Jer, prema dosadašnjim informacijama, „kupljen“ je odbornik SDA u Tesliću Meša Jašarević, pa je valjda od te navodne trgovine trebao on i „hajrovati“ ,a ne Miličević.
(SB)
(223)