U tekstu iznosi niz optužbi i uvreda na račun Sarajeva, bošnjačkog naroda i baronese Arminke Helić, pokušavajući diskreditirati njen raniji autorski tekst koji jasno argumentira da je protiv Dodika pokrenut pravni, a ne politički proces.
Bjegunac od bh. pravosuđa i predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik objavio je autorski tekst u uglednom izraelskom listu Jerusalem Post, pod naslovom “Sarajevski antisemitizam ne može biti sapran čak ni mišljenjem baronese Helić”.
U tekstu iznosi niz optužbi i uvreda na račun Sarajeva, bošnjačkog naroda i baronese Arminke Helić, pokušavajući diskreditirati njen raniji autorski tekst koji jasno argumentira da je protiv Dodika pokrenut pravni, a ne politički proces.
Podsjetimo, baronesa Helić je početkom maja za isti list napisala kolumnu pod nazivom “Nema političkog progona: Objašnjenje pravne i ustavne krize u BiH”, u kojoj navodi da se Dodik ne suočava s pravosuđem zbog političkih razloga, već zbog kršenja zakona i Ustava BiH. Njen tekst naišao je na podršku međunarodne javnosti, ali i uznemirio Dodika, koji se tek dva mjeseca kasnije odlučio reagovati – ne argumentima, već ličnim diskreditacijama.
U svom odgovoru Dodik ne pokušava osporiti činjenice koje je iznijela Helić, već se služi uvredljivim retoričkim konstrukcijama i insinuacijama. Tako baronesu Helić opisuje kao „muslimanku iz BiH“ koja se izbjegličkim putem „nevjerovatno brzo uzdigla“ do pozicije šefice kabineta britanskog ministra vanjskih poslova, te kasnije postala članica Doma lordova. Dodik, bez ikakvih dokaza, insinuira i postojanje „dublje lične bliskosti“ između Helić i tadašnjeg ministra Haguea.
Dalje u tekstu, Dodik pokušava Sarajevo predstaviti kao „leglo antisemitizma“ i na dva mjesta spominje otkazivanje Konferencije evropskih rabina, pokušavajući time dokazati tvrdnju da Sarajevo sistemski djeluje protiv Jevreja. Negira i historijski potvrđene činjenice da su Sarajlije, posebno muslimani, tokom Drugog svjetskog rata pomagali Jevrejima i spašavali ih od progona. Umjesto toga, iznosi tezu da su Bošnjaci zapravo bili sljedbenici ustaškog režima, svodeći cijelu historiju otpora fašizmu na šutnju.
U tekstu Dodik ide i korak dalje, povezujući današnje političke aktere s ideologijom iz vremena NDH. Tako tvrdi da su pripadnici organizacije “Mladi muslimani” bili ustaše, podsjećajući da je njen član bio i Alija Izetbegović, a zatim dovodi u vezu njegovu unuku Jasminu Izetbegović, direktoricu hotela u kojem je trebalo biti smješteno jevrejsko vjersko izaslanstvo, s navodnim „progonima“ Jevreja.
Dodik, nadalje, iznosi i već ranije demantovanu tvrdnju da Ujedinjeno Kraljevstvo planira deportaciju ilegalnih migranata s kriminalnom prošlošću u BiH. Sebe predstavlja kao posljednju prepreku tom navodnom planu, sugerirajući da ga međunarodni faktori žele ukloniti jer im stoji na putu.
Cijela kolumna Dodika više podsjeća na političku manipulaciju i pokušaj skretanja pažnje s vlastitih pravnih problema, nego na ozbiljan odgovor na argumente baronese Helić. Umjesto demantija ili kontraargumenta, Dodik se opredijelio za uvrede, teorije zavjere i historijske revizionizme, pri čemu su meta njegovih napada, osim pravosuđa BiH, postali i britanski zvaničnici, jevrejska zajednica, te bošnjački narod u cjelini.
(SB)
(68)