Očito, bio je osmišljen plan da se plasira lažna informacija o tome kako je Sud u Strasbourgu naložio oslobađanje Solaka i Novalića.

 

 

 

Evropski sud za ljudska prava u francuskom Strasbourgu (ESLJP) objavio je na svojoj zvaničnoj internetskoj stranici informaciju o predmetu i apelaciji Fahrudina Solaka, bivšeg direktora Federalne uprave civilne zaštite, i Fadila Novalića, bivšeg premijera Federacije BiH, protiv Bosne i Hercegovine.

 

 

Sud podsjeća da je apelacija podnijeta 26. novembra prošle godine i 10. marta ove godine.

 

 

Evropski sud za ljudska prava objavio je na što su se konkretno žalili Solak i Novalić, te šta sada Evropski sud očekuje od Bosne i Hercegovine i od apelanata, odnosno njihovih pravnih zastupnika.

 

 

Inače, kako se primjećuje u objavi Suda u Strasbourgu, došlo je do greške u dijelu teksta koji se odnosi na presudu izrečenu pred Sudom BiH.

 

 

Naime, navedeno je da su podnosioci zahtjeva Solak i Novalić osuđeni na “šest odnosno pet godina zatvora”.

 

 

Greška u broju godina zatvora

 

 

Greška se odnosi na navod od pet godina zatvora, jer Novalić je osuđen na četiri godine.

 

 

U nastavku donosimo objavu Evropskog suda za ljudska prava o predmetu Solak i Novalić bez intervencija.

 

 

“Zahtjevi se odnose na krivične postupke u kojima su podnosioci zahtjeva proglašeni krivima za krivična djela korupcije i osuđeni na šest, odnosno pet godina zatvora.

 

 

U relevantno vrijeme, 2020. godine, prvi podnosilac zahtjeva bio je na čelu Federalne uprave civilne zaštite, a drugi podnosilac zahtjeva premijer Federacije Bosne i Hercegovine.

 

 

Dana 14. novembra 2024. godine Ustavni sud je djelimično presudio u korist podnosilaca zahtjeva i utvrdio da je prekršen princip pretpostavke nevinosti u vezi s izjavama koje je dalo nekoliko javnih zvaničnika tokom krivičnog postupka.

 

 

Nadalje, odbacio je kao neosnovane njihove preostale žalbe.

 

 

Podnosioci zahtjeva se žale Sudu na opću pravičnost krivičnog postupka protiv njih. Obojica se pozivaju na član 6. stav 1. Konvencije, dok se prvi podnosilac zahtjeva u tom smislu poziva i na član 6. stav 3.

 

 

Nadalje se žale da Ustavni sud nije uzeo u obzir sve javne izjave date u vezi s njihovim krivičnim postupkom, a koje su prekršile princip pretpostavke nevinosti, zagarantovan članom 6. stav 2. Konvencije.

 

 

Očitovanje stranaka

 

 

Konačno, drugi podnosilac zahtjeva se žali da je proglašen krivim za djelo koje u vrijeme počinjenja nije predstavljalo krivično djelo, što je kršenje člana 7. Konvencije”, stoji u objavi Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

 

 

Dalje je pojašnjeno i na koje okolnosti Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu traži očitovanje od stranaka u postupku, odnosno Solaka i Novalića, te države Bosne i Hercegovine.

 

 

‘Da li su podnosioci zahtjeva imali pravično saslušanje prilikom odlučivanja o krivičnim optužbama protiv njih, u skladu sa članom 6 §§ 1 i 3 Konvencije (vidi, između mnogih drugih izvora, Murtazaliyeva protiv Rusije [Vv], br. 36658/05, 18. decembar 2018, i Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2) [Vv], br. 19867/12 , 11. jul 2017.)?

 

 

Mogu li se podnosioci zahtjeva i dalje smatrati žrtvama kršenja načela pretpostavke nevinosti, zagarantovanog članom 6. stav 2. Konvencije, s obzirom na nalaze Ustavnog suda u njegovoj odluci od 14. novembra 2024. godine? Ako je tako, da li je došlo do kršenja ove odredbe Konvencije?

 

 

Da li je djelo za koje je drugi podnosilac zahtjeva osuđen predstavljalo krivično djelo prema nacionalnom zakonu u vrijeme kada je počinjeno, kako je predviđeno članom 7. Konvencije (vidi, na primjer, Vasiliauskas protiv Litvanije [GC], br. 35343/05 , ECHR 2015, s daljnjim referencama)?”, završni je dio kompletnog teksta objavljenog na stranici Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

 

 

Predmet kod zastupnika Bojana Bajića

 

 

Faktički, aduti odbrane Novalića i Solaka su to što su političari govorili da su oni krivi i prije presude.

 

 

Zatim, žale se na to što Ustavni sud BiH nije pobrojao sve političare koji su to izjavljivali, nego samo pojedine.

 

 

Novalić još uz to tvrdi da ono što je on učinio u vrijeme kada je on to uradio nije predstavljalo krivično djelo.

 

 

Novalić se osuđen za zloupotrebu položaja, pa bi trebalo značiti da toga djela nije bilo u Krivičnom zakonu FBiH 2020. godine, ali ti detalji će vjerovatno biti poznati naknadno, ukoliko se otvori proces u ovom predmetu.

 

 

Sada se Solak i Novalić, odnosno njihovi pravni zastupnici, kao i Ured zastupnika Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, trebaju očitovati o pitanjima koje im je uputio Sud.

 

 

Raport saznaje da je u ovom predmetu zastupnik Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava Bojan Bajić.

 

 

Treba istaknuti i da je objava Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu o predmetu Solaka i Novalića protiv BiH u potpunosti demaskirala i demontirala nedavni spin plasiran kroz pojedine medije u BiH.

 

 

Očito, bio je osmišljen plan da se plasira lažna informacija o tome kako je Sud u Strasbourgu naložio oslobađanje Solaka i Novalića i to s ciljem da se u javnosti “posije sjeme” pa “gdje proklija” o njihovoj navodnoj nevinosti.

 

 

I, uistinu, u dijelu javnosti koji ne poznaje nadležnosti Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu ta dezinformacija se “primila” pa su sad već višegodišnju mantru SDA i dobro plaćenih pojedinih medija i Novalićevih “poklonika” koji je šire, počeli ponavljati svi oni koji se nisu naknadno informisali da Evropski sud za ljudska prava uopće nije odlučivao o meritumu apelacije i da je prvobitna vijest o tome bila lažna.

 

 

Također, treba pojasniti da je činjenica da su mnogi političari prije nego što su Novalić i Solak pravosnažno presuđeni za korupciju govorili o njihovoj krivici, u stvari, najviše pomogli da Ustavni sud BiH uvaži dio Solakove i Novalićeve apelacije da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zbog povrijeđenog principa presumpcije nevinosti.

 

 

Novaliću najviše pomogli njegovi politički protivnici

 

 

Paradoks je, u stvari, da su ključni osuđenici dobili novu šansu da traže pravdu pred višim instancama I omogućili da se otvori prostor za žalbu pred Ustavnim sudom BiH, a sada i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, zato što su drugi političari govorili da su Solak i Novalić krivi prije nego što je to dokazano pred Sudom BiH.

 

 

Političke izjave, koje su prejudicirale krivicu, iako oni koji su pratili suđenje u ovom predmetu znaju kakvi su dokazi izvedeni i koliko je svjedoka govorilo o ovom slučaju, te da te izjave nikako nisu mogle utjecati na konačnu presudu, pravo i pravila su takva da se niko ne može smatrati krivim dok mu se ne dokaže.

 

 

Faksimil kompletne objave Evropskog suda za ljudska prava

 

 

Pravo na nepristrasno i pošteno suđenje, koje garantira i Ustav BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima, može biti ozbiljno narušeno upravo kada političari komentarišu sudske postupke na način koji ne ostavlja prostor za pretpostavku nevinosti.

 

 

Zato je ironično, ali istinito, da su političari koji su komentirali I konstatirali krivicu osuđenih u aferi “Respiratori”, čak ako su primjerice I željeli da im na taj način politički naštete, u stvari postali najjači adut njihove odbrane, jer su političari svojim izjavama o Novaliću prije nego što mu je sudski dokazana krivica, prema Evropskoj konvenciji za ljudska prava, mogli doprinijeti sumnji u pravičnost procesa.

 

 

A, je li se to uistinu odrazilo na suđenje Solaku I Novaliću, Evropski sud za ljudska prava tek će odlučivati i u tom slučaju, naložiti dalje, eventualne mjere Ustavnom sudu BiH koji će ih proslijediti Sudu BiH.

 

 

Ne može direktno preinačiti presudu

 

 

Svakako, treba ponoviti da Evropski sud za ljudska prava ne može direktno preinačiti ili poništiti postojeću domaću presudu, jer taj sud ne odlučuje o nečijoj nevinosti ili krivici, već o tome jesu li osuđenima tokom postupka povrijeđena osnovna prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.

 

 

Dakle,čak i ako ESLJP utvrdi da im je bilo prekršeno neko pravo, što ne znači da su nevini , već da, na primjer, nisu imali fer suđenje, ili da su zvaničnici javno prejudicirali ishod postupka i u tom slučaju Sud u Strasbourgu nalaže mjere domaćem pravosuđu da to ispravi.

 

 

I, naravno da domaće pravosuđe mora i treba ispoštovati sve što zatraži Evropski sud za ljudska prava.

 

 

Međutim, treba se postaviti i pitanje ko, zašto i kome je u interesu da prije svega Fadila Novalića, a manje Solaka, predstavi kao “heroja” i “mučenika”.

 

 

To sigurno nije slučajno i dio je dobro osmišljenog i pomno realiziranog plana koji je još na snazi.

 

 

Šta je krajnji cilj?

 

 

Jer, presuda Novaliću, kao bivšem premijeru Federacije BiH iz redova SDA, došli su trenutku kada je ta stranka izgubila značajne poluge vlasti.

 

 

Jasno je da je neko u toj presudi vidio šansu da predstavi Novalića kao žrtvu “političkog progona” iako pred Sudom BiH nije izveden nijedan takav dokaz.

 

 

Naprotiv, prikazano je niz poruka i dokumenata koji su svjedočili o Novalićevom pogodovanju jednoj firmi, nenadležnoj za uvoz medicinske opreme, da dobije bez svih potrebnih referenci i papira ekspresno i uz znanje uskog kruga ljudi oko deset miliona KM iz budžeta za nabavku respiratora i to bez ikakve garancije na te milione.

 

 

Znamo već svi da se ti respiratori nikada nisu koristili i da stoje u skladištima bolnica, jer su anesteziolozi rekli da nisu za upotrebu u jedinicama intenzivne njege, a za što su nabavljeni.

 

 

No, agresivna kampanja predstavljanja Novalića žrtvom i čovjekom koji je osuđen, prema njihovom narativu, ne zbog sumnjive nabavke 100 kineskih respiratora, nego jer je navodno “državnički postupio i branio narod u pandemiji”, a sada je “kažnjen” za to, ne prestaje.

 

 

Ne libe se akteri te kampanje da pokušaju delegitimirati i najviše pravosudne institucije u državi, samo kako bi postigli svoj cilj i mobilizirali što više ljudi za realizaciju svoga plana.

 

 

Vratiti SDA na vlast i uz pomoć “tužne priče” o Novaliću.

 

 

Svi oni koji rade na provedbi tog plana u ovom slučaju i dalje stvaraju atmosferu u kojoj se sumnja u sam legitimitet presude i to bez analize činjenica iz postupka i javno dostupne presude, već sugerišući politički pozadinu, montiran proces, ili međunarodnu nepravdu, itekako se uzdaju u za njih pozitivnu odluku Evropskog suda za ljudska prava, iako ona neće biti rezultat utvrđivanja krivice ili odgovornosti.

 

(Raport)

(225)

Evropski sud za ljudska prava objavio informaciju o apelaciji Fadila Novalića i Fahrudina Solaka