Da li je lobiranje Schmidtovih lobista iz Londona dovelo do političke korupcije u Evropskom sudu za ljudska prava?
Piše: Senadin LAVIĆ
Poništavanje prvotne presude u slučaju “Kovačević v. BiH” otvorilo je listu skeptičkih prigovora na rad Evropskog suda za ljudska prava, protiv neskrivenog uticaja Visokog predstavnika Schmidta (plus akteri iz sjene), te protiv priprostog paternalističkog uplitanja predstavnika Hrvatske u EU institucijama i domaćih političara pod kontrolom HDZ. Jasno je danas zašto se HDZ podigao da sruši presudu u slučaju “Kovačević v. BiH”, jer ta presuda bi potpuno anulirala etnički izborni model koji predlaže ta stranka i postulirala građansku identifikaciju stanovnika BiH nad etničko-religijskim određenjem. HDZ hoće segregacijski izborni zakon po kome jedna etnička grupa bira svoje predstavnike, u svome etnogetu ili izbornoj jedinici, i nameće ih u državne organe.
Iz tog osnova se dobije etnokratski anarhijski sistem u kojem funkcioneri u državnim institucijama rade šta hoće i ne odgovaraju građanima – nego samo i jedino svome “vođi” ili partijskom lideru koji s njima upravlja povrh zakona i pravilnika o radu pojedinih institucija. Tako se pojavljuju ministarstva ili državne agencije u kojim jedna etnička grupa dominira. Zato je najvažnije biti poslušan “vođi” i pažljivo osluškivati njegove zahtjeve (želje) kako bi se na društvenoj ljestvici moći uspinjalo do nebeskih visina.
Polazno pitanje svakog odnosa prema Bosni jeste diskriminatorni karakter Dejtonskog Ustava i političkog sistema. Stanovnici današnje BiH su diskriminirani u mnogim pitanjima i nisu uživaoci pune demokratije. U apelaciji dr. Kovačevića osporava se odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (član 4.1 i član 5.), budući da se njima onemogućava konzumacija aktivnog biračkog prava u izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i Hercegovine.
Tako je dr. Kovačević uložio apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava kojom traži pravo da glasa za sve članove predsjedništva države u kojoj živi, a ne samo za naturenu dvojicu iz FBiH. Na taj način dr. Kovačević upozorava na Ustav države BiH, to jeste naglašava da je taj Ustav strukturno diskriminatoran i da se mora uskladiti s Evropskom poveljom o ljudskim pravima. Ne može teritorijalna i etnička određenost stanovnika BiH spriječiti ili poništiti njegovo pravo da glasa za sve članove predsjedništva njegove države.
Kovačevićeva apelacija je također upozorila na gubitak aktivnog biračkog prava u procesima izbora delegata za Dom naroda PS BiH. Dakle, građani iz dijela BiH (FBiH) ne mogu uticati na izbor delegata Doma naroda PS BiH, budući da im se aktivno biračko pravo okončava sa izborima za Skupštinu KS.
Čini se da je Veliko vijeće svjesno zanemarilo sadržaj apelacije dr. Kovačevića. I onda Veliko vijeće ESLJP donosi “zaključke” u kojima se podmeće nešto sporno. Ključna stvar, naime, jeste to da je Veliko vijeće donijelo “zaključke” o nečemu što nije tužbeni zahtjev dr. Kovačevića, a to nije pravno moguće! Sud donosi presude – a ne operativne zaključke.
Apsolutno je opravdano upitati da li bi predsjednik Evropskog suda gos. Mattias Guyomar ovako mogao u Francuskoj presuditi i predstaviti očigledu diskriminaciju kao dozvoljenu i prihvatljivu. Naravno, da ne bi! Nema šanse da se sudi izvan standardnih procedura Suda! Ali, u predmetu dr. Kovačevića i to je moguće.
Šta nameće gos. Guyomar u budućnosti za BiH. Nameće restrikciju demokratije i ljudskih prava, sužavanje sloboda ljudi i navikavanje na antidemokratsku etnopolitiku tribalizma. On time, nažalost, potvrđuje “političku korupciju” i neodgovornost prema jednoj evropskoj državi. Predmet “Kovačević v. BiH” svodi na proceduralno pitanje i dovodi u pitanje “status apelanta”.
Kao predsjednik Evropskog suda gos. Guyomar je morao pokazati mnogo više odgovornosti prema državi koja je iz ratne katastrofe i postgenocidnog stanja pošla u veliku borbu za oslobađanje od rezultata sh UZP-a i genocida. Ta krhkost podrazumijeva veliku osjetljivost za situaciju u kojoj se ponovo pojavljuju glasovi iz prošlosti i agresorske snage podižu svoje zahtjeve koje nisu uspjeli ispuniti tokom ratne agresije na Republiku BiH.
Da li je lobiranje Schmidtovih lobista iz Londona dovelo do političke korupcije u Evropskom sudu za ljudska prava? Da li je Schmidt parama OHR finansirao lobističku kuću iz Londona da “lobira” članove Velikog vijeća Evropskog suda? Ako jeste kako će članovima PIK-a obrazložiti taj postupak? I trošak! Čijim parama se, dakle, poigrava Schmidt?
Ono što je uradilo Veliko vijeće ESLJP stvara veliku dozu neizvjesnosti i smanjuje povjerenje u evropski pravosudni sistem. Poruka je strašna za BiH: zabrana demokratije u Bosni! Ili, drugim riječima, dosta vam je tribalistička etnokratija i sveštenički mitovi za sirotinju! Vama u Bosni ne treba ništa više i ništa bolje. Demokratija je za nekoga drugog.
U osnovi, Kovačević piše aplikaciju sudu zarad diskriminacije jer kao STANOVNIK države Bosne i Hercegovine biva prisiljen da glasa na izborima za Predsjedništvo države za dva kandidata iz dijela države (FBiH), a ne može glasati za sva tri člana na cijeloj državnoj teritoriji. To je u Ustavu diskriminatorno i mora biti izmijenjeno.
Stanovnik BiH mora imati pravo da članove predsjedništva bira na cijeloj teritoriji države i da je to neovisno od njegovog regionalnog (teritorijalnog), etničkog ili religijskog odeđenja. Kovačević se žalio na tu diskriminirajuću odredbu Ustava. Etničko određenje stanovnika BiH ne smije biti dovedeno u vezu s aktivnim biračkim pravom. Zaključci ESLJP, međutim, fabriciraju stanje koje dr. Kovačević nije tražio u svojoj aplikaciji. Zaključci suda nisu Presuda!
U svemu tome, naravno, HDZ slijepo insistira samo na jednom suspektnom zahtjevu – “da glasaju etničko-religijske grupe”. Hadezeovska politika slijepo insistira na “legitimnim predstavnicima” i narativu da funkcioneri u sistemu države predstavljaju narode. Međutim, svaki organ države reprezentira građane države, a ne narode.
Štaviše, u ozbiljnom pravnom i demokratskom poretku ovi zahtjevi nikada ne mogu proći. Sva “mudrost” HDZ politike svodi se na etnoteritorijalizaciju kojom se suverenitet države “prenosi” na etničku grupu koja raspolaže određenom teritorijom. Prvotna presuda u predmetu dr. Kovačević je direktno pogodila svu naraciju HDZ o izbornom zakonu i potopila je kao segregacijsku, antidemokratsku i aparthejdsku konstrukciju koja ne može biti dio demokratskog sistema i evropskog pravnog poretka u 21. stoljeću.
Slučaj dr. Kovačević predstavlja jasnu namjeru apelanta da se definitivno otkloni diskriminacija iz Ustava Bosne i Hercegovine. Stanovnik Bosne i Hercegovine, kako sebe Kovačević primarno određuje, bez obzira na etničko i religijsko određenje, ne smije biti prisiljen ni na šta u pitanju s izborima za Predsjedništvo njegove države. On treba slobodno glasanje za koga hoće (ličnost X), a ne za naturene ličnosti po entitetu ili etnicitetu.
Šta ovakav odnos Suda prema apelaciji dr. Kovačevića znači za ostale Presude u vezi s Bosnom? Ako se ne uvaži Kovačevićeva aplikacija da li se onda moraju poništiti i ostale presude (Zornić, Šlaku, Pudarić, Pilav, Sejdić-Finci) jer je isti pravni osnov? U slučaju dr. Kovačevića radi se o diskriminaciji po osnovu aktivnog biračkog prava. Postojanje diskriminacije se ne može sakriti! Zašto se zaboravlja da je Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama iznad Ustava BiH, da se presude Evropskog suda za ljudska prava moraju implementirati u politički sistem BiH, da vladavina prava mora biti vrhovni princip a ne nekakve naracije o “konstitutivnim narodima” i “legitimnim predstavnicima”??? Zaboravljanje tih principa nije slučajno.
Uskoro HDZ neće mariti za Schmidta jer od njega ne mogu imati više koristi. Tako je on ostavljen ili, drugim riječima, oni koji su ga do jučer koristili “pustili su ga niz vodu”. Schmidt više nije potreban za HDZ-ovu nacionalističku galamu i segregacijsku politiku koja potpuno destruira demokratiju u BiH. Hrvatska je njemačkog diplomatu koristila kao čarobni štapić za svoje hegemonijske zahtjeve u Bosni. Plenkovićev HDZ je preko Schmidta kao instrumenta velikohrvatske politike postepeno ostvarivao moć u BiH za minornu sestrinsku stranku koju vodi D. Čović.
U tom igrokazu Čović je pokazao svoje lice etnokrate i antidemokrate koji već decenijama upravlja strankom koja u svome imenu koristi riječ “zajednica”. Naravno, radi se o etno-religijskoj zajednici koja se shvata kao proširena biološka zajednica dva-tri katuna. Bosanskohercegovački građanski kurs je ono što neće dozvoliti da budućnost države potopi HDZ-ov etničko-religijski ekskluzivizam i nastavljanje UZP. Hadezeovsko političko kršćanstvo i nategnuto ustaško urlikanje po hipodromu poruka su vrlo zlosutna za one kojih se tiče!
Na kraju, nije li možda HR Ch. Schmidt sve ovo radio da bi se zadržao još na poziciji Visokog predstavnika? To jeste nagađanje, ali čudne su ljudske strasti i interesi.
(SB)
(6)