U svakoj od ovih epizoda ponavlja se isti obrazac.

 

 

 

Milorad Dodik je nekada bio ponosni komunista, politički se afirmisao uz reformistički projekat Ante Markovića, a danas prima crkvena odlikovanja i predstavlja se kao zaštitnik pravoslavlja. Podržavao je Aleksandra Vučića dok je ovaj bio na vlasti, studente nazivao pogrdnim imenima, a nakon njihovog izbornog trijumfa požurio im čestitati. Isto radi i na međunarodnoj sceni: godinama se zaklinjao u Donalda Trumpa, a nakon pobjede demokrata na američkim međuizborima već traži kontakte s njihovim političkim predstavnicima.

 

 

Ako postoji političar na prostoru bivše Jugoslavije čija biografija može poslužiti kao ilustracija ideološkog prilagođavanja okolnostima, onda je to Milorad Dodik.

 

 

Kako je Dodikova politička karijera počela u sasvim drugačijem ideološkom ambijentu od onoga u kojem danas djeluje. Dodik je sam u jednom intervjuu za beogradsku „Politiku“ izjavio da je bio „najmlađi komunista i funkcioner“ u Skupštini opštine Laktaši. Bio je ponosan na partijsku i radnu ulogu, koja mu je, kako je tada govorio, omogućila da izgradi sebe.

 

 

Nakon raspada jednopartijskog sistema politički se vezao za projekat Ante Markovića i Savez reformskih snaga Jugoslavije. Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine postao je poslanik u Skupštini Republike BiH upravo na listi Markovićevih reformista.

 

 

Bio je to politički projekat koji je zagovarao tržišne reforme, modernizaciju, demokratizaciju i očuvanje zajedničke države.

 

 

Dodik je izgradio politički identitet na nacionalističkoj retorici, sukobima s državnim institucijama BiH i stalnom osporavanju političkog poretka uspostavljenog Dejtonskim sporazumom.

 

 

Nekadašnji komunista postao je političar koji danas prima crkvena odlikovanja i javno ističe svoju ulogu „zaštitnika pravoslavlja“.

 

 

Najnovija potvrda tog preobražaja stigla je iz Amerike, gdje mu je mitropolit srednjezapadnoamerički Longin dodijelio Orden Svetog Mardarija, uz želju da ga časno nosi i pomaže Crkvu i srpski narod.

 

 

Niko, naravno, ne osporava pravo čovjeka na religijsku pripadnost. Ali sasvim je legitimno postaviti pitanje kako se od nekadašnjeg ponosnog komuniste, koji je politički stasavao u potpuno drugačijem sistemu vrijednosti, stiglo do današnjeg javnog predstavljanja kao čuvara pravoslavne tradicije.

 

 

OD VUČIĆA DO STUDENATA

 

 

Još ilustrativniji primjer Dodikovog političkog prilagođavanja jeste njegov odnos prema Aleksandru Vučiću i studentskom pokretu u Srbiji.

 

 

Godinama je Dodik bio jedan od najglasnijih Vučićevih regionalnih saveznika. Podržavao ga je na političkim skupovima, javno se zalagao za njegov ostanak na vlasti i predstavljao ga kao ključnog političkog zaštitnika Republike Srpske.

 

 

U januaru 2026. godine Dodik je čak izjavljivao da je Vučićev ostanak na vlasti pitanje biti ili ne biti za Srbiju.

 

 

Istovremeno, prema studentima koji su protestovali protiv Vučićeve vlasti nije pokazivao ni približno toliko razumijevanja.

 

 

Na skupu u Sremskoj Mitrovici u februaru 2025. govorio je o „smradovima“ koji se predstavljaju kao druga ili treća Srbija. U predizbornoj kampanji u oktobru 2026. otišao je i dalje: studentsku listu nazivao je pokvarenom i plaćeničkom, tvrdio da bi Republika Srpska bila njena prva meta i pozivao građane iz RS-a da glasaju za Vučića.

 

 

Njegove procjene nisu se ostvarile.

 

 

Nakon pobjede Studentske liste na izborima 25. oktobra 2026. godine uslijedio je potpuni zaokret u javnoj komunikaciji. Dodik je čestitao pobjednicima, govorio o demokratskom karakteru građana Srbije i poručio: „Idemo dalje – zajedno.“

 

 

Čovjek koji je do posljednjeg dana kampanje napadao studente odjednom je bio spreman na saradnju s njima.

 

 

I nije se zaustavio na čestitki. U novembru je poručio da uvažava legitimitet nove vlasti i da je spreman na institucionalnu saradnju, čak nudeći nastavak političkih konsultacija kakve je imao s Vučićem.

 

 

TRUMPOV FAN KUCA NA VRATA DEMOKRATA

 

 

Sličan obrazac vidljiv je i u Dodikovom odnosu prema američkoj politici.

 

 

Dodik je otvoreno i bez zadrške podržavao Donalda Trumpa. U januaru 2026. izjavljivao je da Trumpa podržava „jasno i javno“, hvaleći njegovu politiku i predstavljajući promjenu američke administracije kao priliku za poboljšanje položaja Republike Srpske.

 

 

Trumpova politika bila je važan dio Dodikove međunarodne političke strategije.

 

 

No, nakon američkih međuizbora u novembru 2026, na kojima su demokrate osvojile oba doma Kongresa, Dodik je počeo tražiti kontakte upravo s političkim predstavnicima Demokratske stranke.

 

 

MILIONSKA IMOVINA PONOVNO UGROŽENA

 

 

Prema podacima američkog Ministarstva finansija, najmanje 15 kompanija povezanih s Miloradom Dodikom i njegovom porodicom bilo je obuhvaćeno američkim sankcijama tokom 2023. i 2024. godine.

 

 

Prema objavljenom spisku kompanija kojima su sankcije ukinute u oktobru 2025. među njima su:

 

 

Alternativna televizija (ATV)
Prointer ITSS
Sirius 2010
Infinity International Group
Infinity Media
Kaldera Company
K-2 Audio Services
Una World Network
Global Liberty
Agape
Agro Voće
Fruit Eco
Best Service
Nimbus Innovations
Vorto
Zelena Jabuka
Elpring
See Media Research

 

 

Američko ministarstvo finansija je 29. oktobra 2025. objavilo ukidanje sankcija Dodiku, članovima njegove porodice i nizu povezanih kompanija. Nakon što su demokrate preuzele kontrolu nad oba doma Kongresa ponovno je aktualizirano vraćanje sankcija Miloradu Dodiku.

 

 

U intervjuu pred novi odlazak u SAD otvoreno je najavio da želi susrete s demokratama u Chicagu, koji je opisao kao njihovo političko uporište.

 

 

Zanimljivo, Dodik se nije odrekao Trumpa. I dalje tvrdi da je saradnja s njegovom administracijom prioritet, ali istovremeno otvara vrata onima koje je ranije politički napadao.

 

 

Drugim riječima, dok je Trumpova politička struktura imala dominantnu poziciju, Dodik je javno isticao svoju privrženost Trumpovoj politici. Nakon što su demokrate ostvarile izborni uspjeh, počeo je tražiti i njihove predstavnike.

 

 

Kada se sve Dodikove epizode, a ima ih još mnogo, stave jedna pored druge, dobija se zanimljiva politička biografija.

 

 

Nekadašnji komunista, potom Markovićev reformista, zatim socijaldemokrata, a danas nacionalistički političar koji prima crkvena odlikovanja.

 

 

Vučićev saveznik dok je bio na vlasti, oštar protivnik studenata dok su ugrožavali njegovu političku poziciju, a nakon njihovog izbornog uspjeha spreman na zajedništvo i saradnju.

 

 

Trumpov javni pobornik koji sada pokušava otvoriti vrata i američkih demokrata.

 

 

U svakoj od ovih epizoda ponavlja se isti obrazac – politički odnosi i javna retorika prilagođavaju se novim okolnostima.

 

 

Zato Dodikova biografija otvara mnogo ozbiljnije pitanje od toga je li nekadašnji komunista danas iskreni vjernik ili samo političar koji voli crkvena odlikovanja.

 

 

Pitanje je postoji li u njegovoj politici uopće nešto što je ostalo nepromijenjeno osim borbe za očuvanje vlastite političke pozicije.

 

 

Mijenjale su se ideologije, politički saveznici i javne parole. Dodik je, međutim, svaki put nastojao ostati na strani onih za koje procijeni da u datom trenutku imaju političku moć, a sve kako bi ostao na vlasti i spasio milionski vrijednu imovinu.

 

(SB)

(4)

DODIKOV POLITIČKI SUNOVRAT: Od najmlađeg komuniste – do „zaštitnika pravoslavlja“, politički kameleon ostao bez kompasa u očajničkom pokušaju očuvanja milionske imovine…