Iako se radi o dva odvojena pravna predmeta, pravosudna vratolomija koju je izveo Milorad Dodik zajedno sa pravosuđem – pojačala je reflektore koji su ionako bili svi upereni u drugostepenu presudu koja treba biti izrečena krajem ovog ili početkom idućeg mjeseca.
Podsjetimo, Dodik je – uz očitu obavještajnu i pravosudnu pomoć – u petak pod velom tajnosti stigao prvo u Tužilaštvo BiH pa potom i u sudnicu Suda BiH kako bi prvo dao iskaz po drugom predmetu (krivično djelo napad na ustavni poredak), pa onda otišao i na ročište o ukidanju svih pravnih stega koje su mu se bile stavile. Tako je nestala centralna potjernica, mjera pritvora i etiketa bjegunca – a ostalo povremeno javljanje policijskoj stanici u Laktašima.
Šta mu je motiv za gaženje svojih odluka?
Dodikov slučaj je u svakom smislu presedan za pravosuđe BiH, ali način na koji se sve odigralo otvorilo je sumnju (potkrijepljenu nekim nezvaničnim saznanjima) da je u igri puno više od toga da se vožd iz Laktaša prestane kvalificirati kao bjegunac od bh. pravosuđa.
Činjenica jeste da se Dodik pojavio pred institucijama koje navodno ne priznaje i čije je ‘ukidanje nadležnosti’ naredio u RS, ali je isto tako činjenica da su te institucije bile nesposobne da provedu ono što su zakonom obavezne i da im se Dodik morao dovesti tu uz kritičnu i smjelu asistenciju Obavještajne službe.
Dodikov motiv za ovu akciju sigurno nije samo to da mu se s leđa skine breme bjegunca, već i da pokuša isposlovati ‘deal’ o drugostepenoj presudi u predmetu u kojem je prvostepeno osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH.
A nezvanične informacije govore da se taj ‘deal’ brusi.
Dodik je dobio godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, što je presuda čije bi potvrđivanje sigurno značilo njegovu političku sahranu. I zato mu je stalo da se to nekako ‘ublaži’.
Raportove informacije govore da su dvije opcije (bile) na stolu. Prva, i sada nakon ovog haosa, malo vjerovatna, jeste da se Dodiku u drugostepenoj presudi kazna zatvora smanji na 6 mjeseci, što on može ‘otkupiti’ za nekih 18.000 KM i da se ukine zabrana političkog djelovanja.
Druga opcija je ponoštenje presude i vraćanje postupka na ponovno odlučivanje, što je jednako taktici razvodnjavanja slučaja. Ročišta bi se odugovlačila, što bi Dodiku omogućilo da se i iduće godine kandidira na izborima, a proces bi nakon toga bio skoro pa zaboravljen i presuda bi, kakva god bila, izazivala manje pažnje.
Pitanje je sad, da li sudsko vijeće ima hrabrosti da se toliko uvuče u blato i faktički otvoreno potvrdi da se slučaj Dodik pretvorio u cirkus (u kojem su članovi vijeća klovnovi) i da smo svi mi bili svjedoci najvećeg javnog ‘posušivanja’ jednog predmeta ikad?
Naravno, paralelno s tim, proces se vodi i za Dodikov napad na ustavni poredak. S obzirom da je glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić rasformirao tim koji je radio taj predmet nije teško zaključiti da će se ova “istraga” razvlačiti mjesecima, pa i godinama, da bi se na kraju – i nakon što Dodik sam obesmisli svoje neustavne zakone – jednostavno ugasila zbog nepostojanja krivičnog djela.
Šta je Dodik mogao obećati zauzvrat?
U svemu tome postavlja se pitanje šta je Dodik zauzvrat obećao sponzorima ovog očitog dogovora?
Teško je očekivati političko penzionisanje Dodika. Svjestan je da ukoliko on ne drži konce u svojim rukama, da će vrlo brzo biti ponovo na meti – ne samo pravosuđa.
Dodik bi mogao politički relaksirati situaciju, biti konstruktivniji. No, poučeni iskustvom i historijom – Dodikove epizode dobrote traju kratko i vrlo brzo se vraća u migrenozni mod nepredvidljivosti i mrzovoljnosti što čitavu državu vraća u haos. Ovaj put možda i veći – jer mu je prošao najžešći udar na državu do sada – i to bez ozbiljnij posljedica.
(Raport)
(5)