Američki teoretičar medija Douglas Rushkoff je prije nekoliko godina pozvan da održi predavanje. Očekivao je da će razgovarati s investicionim bankarima o budućnosti digitalne tehnologije. No, stvari su tada bile drugačije nego inače.
Naknada za to predavanje je iznosila trećinu njegove godišnje univerzitetske plate.
Prevezen je avionom u poslovnoj klasi, a po slijetanju je limuzinom odvezen u pustinju. Doveli su ga do futurističke zgrade od kamena i stakla, koja se nalazila usred ničega, kao u filmu o Jamesu Bondu. Da bi pronašao svoj paviljon, bila mu je potrebna mapa.
Rushkoff je dan poslije odveden u konferencijski centar. Umjesto publike dočekao ga je veliki sto. Umjesto stotinu investicionih bankara, dočekalo ga je pet superbogataša iz oblasti tehnologije i hedž fondova.
Nije mu dozvoljeno da objavi identitet tih osoba, a na neobjavljivanje obavezao se ugovorom. Sve prethodno navedeno i mnogo više od toga je napisao u svojoj novoj knjizi “Opstanak najbogatijih (Survival of the Richest)”.
S pet superbogataša je razgovarao o tehnologiji blockchain, virtuelnoj stvarnosti, ko će imati prvi funkcionalni kvantni kompjuter – Kina ili Google. Međutim, ubrzo je shvatio da ih uopće ne zanimaju njegova razmišljanja o budućnosti tehnologije. Na kraju su mu postavili pitanje zbog kojeg su ga i pozvali: Novi Zeland ili Aljaska?
Savjet od marksističkog teoretičara
Gdje tražiti sigurnost kada su klimatske promjene učinile velike dijelove svijeta nenastanjivima? Gdje će neko biti najmanje pogođen ratom u kojem bi se moglo koristiti biološko oružje? Da li je u skloništu potreban sopstveni sistem za zrak? Kako onemogućiti urotu onih koji su zaduženi za vašu sigurnost? Rushkoff piše da je dominantan pogled tehnoloških divova da će se “to” dogoditi.
Naime, superbogati razmišljaju o ekološkoj katastrofi, društvenim nemirima koji bi mogli uzrokovati građanski rat, eksploziju atomske bombe, epidemiju virusa, hakerski napad kojim bi se paralizirali računarski sistemi i dovelo do ekonomskog zastoja. Rushkoff tvrdi da je bio šokiran.
“Pokušao sam ih dozvati pameti”, napisao je u svojoj knjizi.
Objasnio im je, kako je naveo, da je najbolji kolektivni odgovor na probleme s kojima se suočava naša planeta. No, nije uspio uvjeriti sagovornike.
“Ovo je vjerovatno bila najbogatija grupa ljudi koju sam ikada sreo. Od marksističkog teoretičara medija tražili su savjet o tome gdje i kako da izgrade skloništa kojima će se zaštititi od sudnjeg dana”, istakao je.
Metaverzum
Kasnije je shvatio da je razgovor u pustinji bio razgovor o budućnosti tehnologije, za koju je ocijenio da je namijenjena isključivo za njih.
Za njega je to suprotno percepciji o tehnološkim superbogatašima kao ljudima koji stvaraju bolju budućnost za sve.
U svojoj knjizi se bavio i načinom razmišljanja, za koji je konstatovao da je naveo njegove sagovornike iz pustinje da govore o skloništima. Pa tako zaključuje da tehnologija koju razvijaju nije način da poboljšaju živote svakog od nas, već da pobjegnu od svijeta – u svemir ili metaverzum, u kojem se u ništavilo rastvara razlika između virtuelne, proširene stvarnosti i stvarnog svijeta.
“Sada je gotovo”
Za Rushkoffa je prethodno istaknuto samo jedna strana priče. Naime, mišljenja je da pogled tehnoloških milijardera na svijet dovodi u pitanje temeljnu dinamiku Zapadne težnje ka napretku. Pod tim misli na pogled na svijet s obećanjem vječnog uspona, čije pristaše ne mogu živjeti s činjenicom da su resursi i rast iscrpljeni.
Razmišljanje onih s kojima se susreo je ocijenio kao trenutkom da je sada gotovo s idejom vječnog uspona. Zbog toga ovaj američki teoretičar je među onima koji smatraju da se mora odustati od ideje neprekidnog rasta, piše list Neue Zürcher Zeitung.
(Klix)
(38)