S neizmjernom radošću i ponosom objavljujemo da ćete od sada redovno imati priliku čitati kolumne Dragana Bursaća na našem portalu.
U svijetu gdje se istina često gura pod tepih, gdje se glas razuma guši prijetnjama, rijetki su oni koji hrabro stoje na braniku pravde, neustrašivo iznoseći istinu ma koliko ona bolna bila.
Jedan od takvih gorostasa novinarstva u našoj regiji, bez sumnje, jeste Dragan Bursać. Kada bi se dodjeljivala ‘nagrada’ za novinara s najviše primljenih prijetnji, vjerovatno bi mu pripala bez premca. Sam će vam reći da ih je odavno prestao brojati. No, daleko od toga da je njegov rad neprepoznat – brojne, istinske nagrade svjedoče o njegovoj izuzetnoj hrabrosti i integritetu.
Godinama unazad, Bursać svojim perom razotkriva surovu realnost bosanskohercegovačkog društva, neumoljivo secirajući nacionalne društvene fenomene i ogoljujući svu društvenu trulež današnjice. Njegova hrabrost nije samo osobina, već temelj svakog napisanog retka, poziv na buđenje u vremenu opšte obamrlosti.
S neizmjernom radošću i ponosom objavljujemo da ćete od sada redovno imati priliku čitati kolumne Dragana Bursaća na našem portalu. Njegove riječi nisu samo tekst, već udarac u savjest, zraka svjetlosti u tami, podsjetnik da se za istinu vrijedi boriti. Pratite nas i budite dio promjene koju Dragan Bursać svojim pisanjem svakodnevno inspirira.
Uoči prve kolumne Dragana Bursaća na portalu Hayat.ba, kratko smo razgovarali sa ovim poznatim novinarom.
Ko je Dragan Bursać, osim novinara sa oštrim, iskrenim perom?
Bursać, sin krajiškog kraja, za Hayat.ba: Dodik je Karadžić bez brade, sa laktaškim akcentom
Dragan Bursać je čovjek koji nije odustao od novinarskog od pera. On je sin krajiškog kraja, svjedok i bilježnik svega onoga što bi režimi najradije zaboravili, a narodi potisnuli. On je čovjek koji mnogima nije simpatičan, ali je većini potreban – jer u vremenu laži on bira istinu, pa makar ga koštala svega. Bursać nije “aktivista”, ni “influencer”, ni “građanski zabavljač” – on je hroničar jednog raspadnutog regiona, savjesti, i nade da ono što napiše može nekome spasiti život ili obraz. Dragan je jednako tako samo čovjek sa svim svojim vrlinama i manama. Pogotovo manama.
Koliko je teško, pa recimo i opasno, pričati/pisati o stvarima o kojima većina ljudi šute. Zašto drugi ne pišu?
Zato što istina u ovom prostoru nije vrlina, već prijetnja. Ko piše istinu, taj potpisuje svoju društvenu presudu. Kod nas nije opasno lagati – opasno je govoriti istinu. Ljudi šute jer ih je strah, jer su umorni, jer znaju da istina nosi progon, prijetnje, čak i smrt. A, neki šute jer su pristali na sistem laži – umotali su se u lokalne patriotizme, etničke mitove i mržnje kao u tople deke. Ja pišem jer ne mogu da šutim. Ako svi šutimo, zlo postaje normalno, a genocid postaje “nategnuta interpretacija istorije”. A to se ne smije desiti!
Bursać, sin krajiškog kraja, za Hayat.ba: Dodik je Karadžić bez brade, sa laktaškim akcentom
Trag jednog vremena ostaje zapisan u vašoj knjizi “Kolumne iz tame regiona”. Uspjeli ste njom sačuvati istinu kako ne bi bila ugušena bukom propagande.
“Kolumne iz tame regiona” su spomenik istini u vremenima mraka. Nisu pisane da se dopadnu, nego da opomenu, otrijezne i zabilježe ono što mnogi žele zaboraviti. To je knjiga koja svijetli tamo gdje su institucije zakazale, gdje su mediji postali trube režima. Da je sistema i države, makar pola ovih priča nikad se ne bi desile.
Kako biste generalno ocijenili novinarstvo u BiH?
Novinarstvo u BiH je teško ranjeno. Ispod naslova klikbejtova, šarenih portala i režimskih megafona krije se tek šaka istinskih novinara koji još imaju kičmu i dušu. Imamo novinare koji žive na ivici egzistencije, ali znaju da je istina svetinja. A s druge strane, imamo korporativne spikere koji nose mikrofone kao buzdovane i udaraju po zdravom razumu. BiH novinarstvo je herojsko – ako ga gledate kroz one koji uprkos svemu govore istinu. Sve ostalo je PR za ekonomsko-političke korporacije moći. I da se razumijemo, nije to samo kod nas tako!
Bursać, sin krajiškog kraja, za Hayat.ba: Dodik je Karadžić bez brade, sa laktaškim akcentom
Vrlo često dobivate prijetnje. Apsurdno je svakako jer vi samo pišete o onome što se dogodilo, o čemu postoje svjedočanstva, o istini koje, zahvaljujući svjedočenjima i ne mogu da budu dvije. Koliko ozbiljno shvatite prijetnje?
Svaku ozbiljno. Jer iza svake prijetnje stoji neka frustracija, mržnja, ideologija, oružje. Kažu, pas koji laje ne ujeda. Počesto sam se u životu uvjerio da i takav zna ujesti kad i ako mu se ukaže prilika. Naučio sam da se ne plašim, ali nisam naučio da ignorišem. U zemlji u kojoj se osuđeni ratni zločinci veličaju, gdje djeca uče da su žrtve bile “neprijatelji”, ili da “nisu postojalne” ne možeš olako uzeti nijednu poruku mržnje.
Ja pišem o stvarima koje bi trebale biti u udžbenicima, a ne u dosjeima policije. Ali ovdje je istina subverzija, a svjedočenje zločina razlog za hajku.
Stalno upozoravamo da imamo još malo vremena dok nam iz sjećanja “ne ispadnu” ljudi koji su u strahotama rata učinili veliko djelo ljudskosti ili ljudi koji su mučki ubijeni tokom tih ratova.
Tačno. I ako ih pustimo da “ispadnu”, onda su drugi put ubijeni – ovaj put našim zaboravom. Zlo voli zaborav, jer tada može ponovo da se obuče u uniforme, da dobije govornicu, i da postane zakon. Moramo pamtiti imena ljudi koji su spasili komšije, prešli preko etničkih linija, rizikovali sve. I moramo pamtiti nevine koje su ubili samo zbog imena. To pamćenje nije luksuz – to je naša dužnost.
Bursać, sin krajiškog kraja, za Hayat.ba: Dodik je Karadžić bez brade, sa laktaškim akcentom
Milorad Dodik je u FBiH metafora Karadžića iz rata.
Kakva su, s druge strane, razmišljanja ljudi u RS-u? Vjeruju li mu? Koliko je onih koji aplaudiraju njegovoj težnji da uspije ono što Karadžić nije – odnosno da odvoje RS od BiH?
Mnogo je onih koji mu vjeruju – ne zato što ne znaju, nego zato što neće da znaju. Dodik je Karadžić bez brade, sa laktaškim akcentom i milionima KM u džepu. Njegova politika je prepakovani projekt genocida, samo pod etiketom “legalnih institucija RS-a”.
Ali ima i onih koji šute jer nemaju gdje. Jer im je posao vezan za režim. Jer su ucijenjeni. Jer su otupili. A opet, njima na sramotu. Nemam ih namjeru braniti
Najopasnije je što Dodik nije sam. On ima podršku Crkve Srbije, Beograda, Moskve, tajkuna, medija. A masa aplaudira jer im je obećana mitološka srBska država – u kojoj će biti prvi u ničemu. Ne zna se još u čemu.
Da li su ratovi uopće završeni?
Ne. Samo su promijenili oblik. Umjesto tenkova, danas imamo tenkovske medije. Umjesto granata, imamo spinove. Umjesto etničkog čišćenja – imamo demografsku manipulaciju.
Mir na Balkanu je, nažalost, samo pauza u krvavom reality programu. Ako ne promijenimo sistem, obrazovanje, medije, ako ne kažemo istinu o prošlosti, rat će se vratiti. Možda ne u rovovima, ali u glavama – i to je podjednako opasno.
Bursać, sin krajiškog kraja, za Hayat.ba: Dodik je Karadžić bez brade, sa laktaškim akcentom
Dolazi nam izborna godina.
Kakva su Vaša očekivanja?
Realna i tužna. Očekujem više istih. Više famoznih “zaštitnika naroda” koji brane opljačkano, više nacionalizma u bočicama za dezinfekciju demokratije. Ali… I nada postoji. Nada da će oni tihi, dostojanstveni ljudi – kojih ima – izaći i reći: dosta je. Nada da će prepoznati ko ih je potkradao, lagao i doveo do ambisa rata u zadnje četiri godine. Da će pročitati nešto što sam napisao, pa reći sebi – hajde da ne budem saučesnik.
Jer na kraju krajeva, svaka promjena počinje jednim glasom. I jednim tekstom.
(Hayat)
(3)
