Svaka naredna raketa, svaki diplomatski propust ili lokalni incident može biti kap koja će preliti čašu i gurnuti Bliski istok u još dublji haos.
Od 13. juna svijet je posmatrao novu, zabrinjavajuću fazu sukoba na Bliskom istoku. Izrael je, prema tvrdnjama vojnih izvora, preciznim udarima ozbiljno oštetio ključnu iransku vojnu infrastrukturu.
S druge strane, iranske rakete uspjele su probiti neke od najsofisticiranijih izraelskih odbrambenih sistema. Kao odgovor, Sjedinjene Američke Države lansirale su direktne napade na objekte povezane s iranskim nuklearnim programom.
Ali ono što je uslijedilo tokom samo 24 sata početkom ove sedmice, dodatno je zakompliciralo sliku Blisko istoka. Na meti se našla američka zračna baza u regiji, a Bijela kuća je, pod velikim pritiskom, pokušala isposlovati primirje između Izraela i Irana, dogovor koji je bio postignut, ali se gotovo odmah suočio s prijetnjom propasti. U atmosferi nepovjerenja i eskalacije, diplomatija je, čini se, za sada uspjela obaviti svoj posao.
Ipak, jedan podatak posebno upada u oči, a prenosi ga vojno-sigurnosni analitičar Nedžad Ahatović, otkrivajući stratešku dimenziju američke vojne podrške Izraelu:
U okviru vojne podrške Izraelu, Sjedinjene Države su navodno ispalile 60-80 presretačkih raketa THAAD za samo 11-12 dana tokom nedavnog iransko-izraelskog sukoba, potrošivši 15-20% svojih ukupnih globalnih zaliha. Svaki presretač košta između 12-15 miliona dolara, što ukupni trošak čini preko 800 miliona dolara – više od godišnje proizvodnje.
Ova intenzivna i dosad neviđena upotreba THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) sistema bila je usmjerena na presretanje iranskog dugometnog raketnog baraža. Međutim, sama operacija otvorila je novo pitanje, koliki je kapacitet američke vojske da održava takav tempo ako dođe do istovremenih konflikata u drugim dijelovima svijeta?
‘Pentagonovi napori u odbrani na velikim visinama izazvali su zabrinutost zbog nivoa rezervi raketa i spremnosti za buduće sukobe u regijama poput Pacifika i Korejskog poluostrva. SAD proizvode samo oko 50-60 THAAD projektila godišnje, što vremenski okvir za opskrbu čini strateškim problemom’, pojašnjava Ahatović.
Brojke otkrivaju stratešku slabost. Ogroman trošak i ograničen kapacitet proizvodnje vrhunskih odbrambenih sistema čine Sjedinjene Američke Države ranjivim u slučaju višestrukih frontova.
U međuvremenu, granica između političkog balansiranja i vojnog obračuna sve se više briše. Svaka naredna raketa, svaki diplomatski propust ili lokalni incident može biti kap koja će preliti čašu i gurnuti Bliski istok u još dublji haos s globalnim posljedicama koje niko ne može ignorisati.
(Hayat)
(3)