Bilo je govora o Dodikovom sramnom istupu na press konferenciji, predstojećim međuizborima u SAD-u ali i vanrednim parlamentarnim izborima u susjednoj Republici Srbiji.
Razgovarao: MARIO ILIČIĆ
Dragan Bursać, novinar i publicist iz Banje Luke, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnim događajima u bh. entitetu Republika Srpska. Bilo je govora o Dodikovom sramnom istupu na press konferenciji, predstojećim međuizborima u SAD-u ali i vanrednim parlamentarnim izborima u susjednoj Republici Srbiji.
Svjedoci smo novih ispada Milorada Dodika, verbalnih napada i tjeranja novinara sa konferencija za medije. Napad na novinara Vladimira Šuška nije prvi takav slučaj, sjećamo se što je Dodik prije desetak godina govorio pokojnom Miši Vidoviću… Kako gledate na ono što se jučer događalo u Banjoj Luci?
Da, sjetimo se i napada na novinarku Gordanu Katanu i druge kolege. Zapravo, to i nisu samo ispadi – to je pravilo ponašanja Milorada Dodika. Prijetnje novinarima, uvrede na profesionalnom i ličnom nivou – on to radi već više od 20 godina. Ovo što danas vidimo samo je posljednji u nizu njegovih ispada, poput tjeranja novinara sa konferencija, i to nije ništa novo.
Međutim, sada postoji ogromna razlika: ovo radi građanin Dodik, koga je neko pozvao da statira ispred institucija Republike Srpske, s obzirom na to da on ne obavlja nikakvu javnu funkciju. On je trenutno samo predsjednik stranke i to mu je jedina uloga. Stoga se postavlja pitanje šta rade predsjednici institucija RS-a, osim što statiraju pored njega? Zašto oni uopće zovu čovjeka koji je u statusu građanina da dolazi tamo? S kojim pravom on ulazi u te institucije i kakvu iskaznicu koristi? Ovo, ako se ne varam, nije bila konferencija za medije lidera političkih stranaka.
Drugo pitanje upućujem kolegama novinarima. Naravno, izražavam zgražavanje zbog onoga što je učinjeno i upućeno kolegi Siniši Vukeliću kojeg izuzetno poštujem. Ali generalno, zašto kolege novinari uopće servisiraju Milorada Dodika odlascima na te konferencije? Dovoljno je napisati jedan tekst o građaninu Dodiku, koji je spletom trgovačko-političkih okolnosti izbjegao zatvor, i to je to. Zašto bismo ga servisirali, osim ako ne mislimo puzati pred njim?
U cijeloj toj situaciji, službeno lice bio je gospodin Vladimir Šušak jer je on došao sa novinarskom iskaznicom. Nasuprot njemu imamo građanina Dodika, za kojeg je misterija u kom svojstvu se uopće pojavio – kao nekakav guru, premijer ili šta već. Pravi premijer je tada trebao reći šta će mu tu čovjek bez ikakve izvršne funkcije.
Zapravo, entitetski premijer je sve sam kazao time što je s Dodikom došao na konferenciju…
Između ostalog, složio se s građanom Dodikom; nisam primijetio da mu je rekao da ušuti, da uzmakne, niti mu se usprotivio. Naprotiv, podržao je njegovu ideju o istjerivanju novinara i određivanju ko može, a ko ne može govoriti na konferenciji.
Ako pogledamo i jednog i drugog – i premijera i odlazećeg predsjednika – oni su zapravo samo maskote za slikanje Milorada Dodika. Međutim, u ustavno-pravnom smislu, sve je ovo duboko kršenje zakona i ustava, kako države tako i entiteta.
Bliže se izbori u Srbiji. Vidjeli smo otvorenu podršku Aleksandru Vučiću koja stiže iz Banja Luke, a u propagandne svrhe iskorišteni su i pojedini studenti iz Istočnog Sarajeva, u organizaciji Nedeljka Eleka. Kako sve to komentirate, s obzirom na to da već stižu određene osude iz Srbije. Antagonizam očito postoji!?
Da krenemo od kraja – od raspleta koji se tiče vrha Republike Srpske, a onda i studentskih organizacija na čelu sa tim “SNSD studentima”. Zamislite, oni postavljaju pitanje kolegama iz Novog Pazara da li podržavaju ili ne podržavaju presude, a potpuno je prirodno da ljudi osuđuju genocidnog ratnog zločinca koji je ubijao njihove sunarodnike.
Što se tiče raspleta situacije u Republici Srpskoj i Srbiji: ako Vučić i njegova lista pobijede, ovi iz RS-a će im i dalje služiti kao korisni idioti. Međutim, ukoliko bi se desilo da Vučić i njegova klika izgube, zahvaljujući studentima u blokadi i ljudima koji im pomažu, bit će jako zanimljivo posmatrati političku scenu u Republici Srpskoj, pa tako i tu studentsku organizaciju.
Meni je veći problem što nije bilo snažnije osude unutar samih studentskih krugova u Republici Srpskoj prema toj organizaciji koja se miješa u unutrašnje stvari Srbije, kao i izostanak veće podrške studentima u blokadi. Imali smo situaciju da je skup koji je trebao biti održan u Banja Luci zabranjen. Pojavilo se tek nekoliko ljudi koji su dali izjave, pa je na kraju bilo više medija nego studenata. Suština je u tome da studenti u Republici Srpskoj moraju pogledati jedni druge u oči, prebrojati se i preispitati. Možda je većina zaista na strani Vučića, a možda i nije. Teško je govoriti o konkretnim stvarima jer nemamo tačne podatke. Vidimo da ovi “dodikovci” zajedno s Vučićem imaju medije, logistiku, sale, konferencije i moćnike koji stoje iza njih. Ipak, nakon izbornog vikenda znat ćemo mnogo jasnije kako će se situacija u Srbiji odraziti na RS.
Možemo li sve ovo povezati s najavama da će 9. januara doći do usvajanja novog Ustava Republike Srpske, pa čak i do ukidanja Vijeća naroda RS?
Dodik je najavio svašta: ukidanje Vijeća naroda, novi ustav, proglašenje Banja Luke glavnim gradom, Pale prijestolnicom, kao i izmjene ustrojstva Bosne i Hercegovine. On je u nekoliko emisija potvrdio da njemu to malo preostalih Bošnjaka i Hrvata smeta. Prema njegovom mišljenju, oni ne odražavaju realno stanje na terenu, čime zapravo želi verifikovati etničko čišćenje i genocid do kraja. To bi značilo da bi uloga Hrvata i Bošnjaka u političkom životu bila potpuno marginalizirana – protjerali bi ih iz promila u mikro-promil. On je otvoreno rekao da, uz dužno poštovanje prema ministrima iz reda Bošnjaka i Hrvata, to ne odražava stanje na terenu i da im je i ovo što imaju previše.
Napisao sam u nekoliko kolumni: ko će ga uhapsiti zbog toga? Isti oni koji su to radili i do sada – dakle, niko. Ove njegove najave o ustavnim izmjenama koincidiraju sa odlukom Tužilaštva BiH da je direktor SIPA-e Darko Ćulum slobodan čovjek. Sve ono što je indiciralo da bi se situacija mogla makar malo promijeniti palo je u vodu. SIPA je trebala reagovati, a u tom trenutku je Ćulum otišao na odmor i vratio se tek kad se sve završilo. Sada je on slobodan čovjek, baš kao što su slobodni i Dodik, i Milanko Kajganić, i cijela ta ekipa oko njih.
To Dodiku daje za pravo da radi šta hoće. Ostavio je sebi malu ogradu da će, ako se situacija iskomplikuje, prolongirati te aktivnosti najavljene za 9. januar. On već ima određene inpute da promjena Ustava ne mora nužno biti tog datuma. No, manje je bitno hoće li to biti tada; ključno je pitanje hoće li taj čovjek ikada biti sankcionisan. Nedavno sam u napisao da bi on zbog rušenja ustavno-pravnog poretka odavno trebao biti iza rešetaka. Na osnovu svega što predlaže i radi, morao bi biti sklonjen ne samo iz političkog života, već i sa druge strane rešetaka. Međutim, on nije sklonjen, a današnji događaji su najbolja potvrda za to.
Za kraj, kako gledate na informacije koje već duže vrijeme cure a govore o suradnji Trumpovih bliskih ljudi s Dodikom, uključujući posjete Banjoj Luci, Kada podvučemo crtu, pred nama su izbori u Srbiji, američki izbori na sredini mandata (midterm) za nekoliko dana…
Ako republikanci u SAD-u izgube i ako to označi najavu pada Donalda Trumpa, onda možemo očekivati pojačano djelovanje američke administracije i demokrata prema Trumpovoj kliki. Međutim, ako se to ne desi, bojim se da će situacija ostati ista ili postati još gora. Rasplet uopće ne zavisi od Evrope niti od Rusije, već isključivo od Washingtona. Od toga kakav će stav zauzeti prema lobistima koji su radili za Milorada Dodika i kako će ih procesuirati unutar američkog pravosudnog sistema zavisi i situacija na nižim nivoima. To ćemo jasnije znati već od sredine novembra.
Kada podvučemo crtu, imamo izbore u Srbiji i američke midterm izbore za nekoliko dana. Sjećate se kako se govorilo tokom pandemije koronavirusa: „Naredne dvije sedmice su ključne“. E, sada možemo reći da je narednih mjesec dana – otprilike od 20. oktobra do 20. novembra – ključno razdoblje u kojem bi se morali nazrijeti jasni, pa čak i prilično oštri obrisi budućnosti Balkana, Zapadnog Balkana i tog takozvanog „srpskog sveta“.
To je period koji nas čeka. Pogotovo me nemalo brine i taj famozni 25. oktobar. Što bi rekao moj prijatelj, pisac Vladimir Arsenijević, tokom gostovanja u emisiji Nedjeljom u dva – kada podvučete crtu, nažalost, najveće su šanse da će u Srbiji biti krvi. To, naravno, generalno nije dobro. Kako god čovjek pokuša zamisliti razvoj situacije, uvijek se nametne onaj najgori scenario. Iskreno se bojim takvog ishoda.
(SB)
(4)










