Srpsko-hrvatska politička većina u institucijama Bosne i Hercegovine u svakoj prilici, kada je to god mogla, napuštala je princip dogovora (pa i princip dogovora naroda na koji se tako često i licemjerno voli pozivati) i preglasavala Bošnjake.
Dinamika političkih odnosa i odnos snaga u Bosni i Hercegovini nakon oktobra ove godine ovisiti će o tome da li će vlast u Bosni i Hercegovini formirati probosanska ili srpsko-hrvatska politička većina.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (a posljedično tome i imenovanja u državne institucije) imenuje se prostom većinom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, piše Stav.
Kada se uzme u obzir politička realnost Bosne i Hercegovine, moguća su samo dva gore navedena ishoda. Ili ćemo dakle nastaviti da trpimo dominaciju srpsko-hrvatske većine (budući da je takva priroda aktuelne vlasti, a za što je direktno odgovaran Denis Bećirović) ili će tu dominaciju prekinuti stvarna a ne deklarativna probosanska većina u Predsjedništvu BiH.
Zbog preglasavanja Željka Komšića od strane Denisa Bećirovića sada na djelu imamo, ne stvarnu, nego tek deklarativnu probosansku većinu. Stvarna probosanska većina u Predsjedništvu BiH, bila bi ona u kojoj bi sjedili, shodno ponuđenim kandidaturama Bakir Izetbegović i Slaven Kovačević.
Alternativa tome je vladavina srpsko-hrvatske većine, pri čemu je od svih mogućih, najgori scenario, taj da nesnađeni Denis Bećirović ostane sam u Predsjedništvu BiH sa agilnom i bezobzirnom srpsko-hrvatskom većinom.
Pomenuta srpsko-hrvatska većina neće se ustručavati da donosi odluke na štetu Bošnjaka i štetu države Bosne i Hercegovine. Preglasavanje Zijada Krnjića od strane srpsko-hrvatske većine samo je lakmus papir i pokazna vježba za ono što bi u tome slučaju uslijedilo.
Srpsko-hrvatska politička većina u institucijama Bosne i Hercegovine u svakoj prilici, kada je to god mogla, napuštala je princip dogovora (pa i princip dogovora naroda na koji se tako često i licemjerno voli pozivati) i preglasavala Bošnjake.
Kada međutim, narod i građani koji su lojalni državi jednom u četiri godine, iskoriste svoje ustavno pravo, te demokratskim putem pri izboru za članove Predsjedništva BiH preglasaju srpsko-hrvatski blok, tada nastaju žalopojke.
Ipak, na iste se sada ne treba osvrtati, pogotovo jer za to postoje debeli razlozi. Ako srpsko-hrvatska politička većina u institucijama preglasava Bošnjake i građane Bosne i Hercegovine, onda Bošnjaci i građani Bosne i Hercegovine nemaju druge opcije nego da se na izborima zaštite. U Bosni i Hercegovini vlada surov ali realističan princip, ili preglasavaš ili si preglasan. Ili jednom u četiri godine preglasaš na izborima, ili sljedeće četiri godine trpiš preglasavanje u institucijama.
Čini se da to svi oni koji pripadaju redu politički pismenih bića razumiju. Ne razumije ipak samo ona vrsta političara, poput Semira Efendića, koji je nedavno gostujući u programu jedne televizije demonstrirao raskošno neznanje i pokazao da uopće ne poznaje kako se formira državna vlast.
Ukoliko srpsko-hrvatski blok u Predsjedništvo BiH bude imao većinu moći će da bira između dva po njih odlična scenarija; prvi scenario po kojem u tehničkom mandatu ostaje aktuelno Vijeće ministara gdje HDZ i SNSD potpuno dominiraju dok Trojka statira u kukuruzu, i drugi scenario po kojem hrvatsko-srpski blok, budući da ima većinu u Predsjedništvu BiH, diktira uslove pod kojima se formira novo Vijeće ministara BiH.
Semir Efendić je tokom pomenute emisije odgovarajući na pitanje šta će učiniti ukoliko bude sam u Predsjedništvu BiH i bude preglasan, naveo da će to zaustaviti preko Kluba Bošnjaka u FBiH.
Efendić očito ne zna ili od javnosti želi sakriti činjenicu da Vijeće ministara ne potvrđuje Dom naroda pa ni Klub Bošnjaka u Domu naroda, niti to može zaustaviti Klub Bošnjaka u Domu naroda FBiH (na tom pitanju nije moguće povlačiti institut vitalnog interesa koji je rezervisan za pitanja isključivo iz oblasti vanjske politike) nego ono zavisi od većine u Predsjedništvu BiH koja imenuje mandatara prostom većinom glasova.
Ukoliko u Predsjedništvu BiH ne postoji prodržavna većina, nikakva komunikacija između Kluba Bošnjaka ni na državnom ni na federalnom nivou i člana PBiH iz reda bošnjačkog naroda o kojoj govori Efendić, ne može biti efikasna u borbi protiv antidržavnog karaktera Vijeća ministara BiH i svih agencija i državnih institucija koje potpadaju pod nadležnost Vijeća ministara.
Budući da Efendić ne zna kako se formira vlast na državnom nivou, on sam sebe diskvalificira iz trke za člana Predsjedništva BiH. U gorem slučaju, ako zna, i svjesno narod nastoji da dovede u zabludu i zabunu, onda evidentno kod Efendića postoje motivi koji stanuju izvan Bosne i Hercegovine.
I to možda upravo na onoj adresi koja sa druge strane baš kao i Efendić pokušava da spriječi formiranje probosanske većine u Predsjedništvu BiH, a shodno tome i probosanske vlasti. Sa te adrese dolazi kandidat hrvatske Petorke Zdenko Lučić.
I Efendićeva i Lučićeva kandidatura na vrlo konkretan način umanjuju šanse za formiranje probosanske vlasti, stoga nije čudo što se narativi ove dvojice kandidata uveliko preklapaju na nivou dnevno-političke diskusije.
Onako kako je Efendić višak u trci za člana Predsjedništva BiH i kako direktno pravi štetu Bakiru Izetbegoviću protiv kandidata Trojke Denisa Bećirovića, tako Efendićevi prvi saradnici nanose direktnu štetu Slavenu Kovačeviću kada u Sarajevu Zdenka Lučića reklamiraju kao opciju koja se u bitnoj mjeri razlikuje od HDZ-a.
Iz tog jedinstva Efendićevih i Lučićevih interesa ne može se po državu Bosnu i Hercegovinu izleći ništa dobro, i to za direktnu posljedicu može imati formiranje srpsko-hrvatske većine u Predsjedništvu BiH sa otužnim Denisom Bećirovićem, uposlenikom Predsjedništva BiH, koji nije ništa drugo nego neka vrsta Božije kazne za Bošnjake zbog evidentne političke nedozrelosti bošnjačke nacije.
Takvu figuru ne mogu zamijeniti figure koje ne poznaju proces formiranja vlasti i koje u onima što Armiju BiH nazivaju agresorskom vide saveznika.
(Stav)
(4)










