“Šta god mislili o američkoj vojsci oni su pokazali nešto jako bitno, a to je da će spašavati svog čovjeka. To znači mnogo svakom vojniku koji ide u rat. Amerikanci su u toj akciji ušli 400 kilometara u dubinu Irana što je pokazalo koliko je iranska odbrana slaba.”
Rat na Bliskom istoku koji je počeo američkom napadom na Iran 28. februara još nije završen, a kada će niko ne zna, jer je Donald Trump vrlo nepredvidljiv. Američki predsjednik je toliko promjenljivog raspoloženja da se stvari mijenjaju iz sata u sat, a cijeli svijet strahuje od njegovog idućeg poteza. Isto je i sa Benjaminom Netanyahuuom koji jedva čeka da napadne Iran, Liban ili Gazu. Sve to odnosi brojne ljudske živote na Bliskom istoku, a ostatku svijeta koji je još od početka Putinove agresije na Ukrajinu u februaru 2022. godine kida živce i iz novčanika izvlači sve više novca jer su energenti i hrana sve skuplji.
Tim povodom razgovarali smo sa vojnim analitičarom iz Beograda Aleksandrom Radićem koji prati zbivanja na Bliskom istoku.
RAZGOVARAO: DARKO OMERAGIĆ
Gospodine Radiću, na snazi je krhko primirje između SAD-a i Irana. Može li se po ovome što vidite nazrijeti kraj ovog rata?
Teško da to možemo predvidjeti. Prošle godine je 12-dnevni rat s Iranom zaustavljen voljom Donalda Trumpa kojem je u tom momentu trebalo da pokaže kako on može zaustaviti rat onda kada on odluči. Isto tako 28. februara ove godine je pokazao da može i da pokrene rat, također, kada on odluči. U trenutku kada je rat bez jasnog definisanog i ostvarivog cilja zapao u ćorsokak od Trumpa možemo očekivati još nešto spektakularno i ekstremno – to može ići od konferencije za štampu na kojoj će reći da je pobijedio i da je završio rat pa do, recimo, primjene nuklearnog oružja. Kod njega je svaki ekstrem otvoren. Trump je opsjednut rezultatima javnog mnijenja. On prati analize, zanima ga šta kaže javnost o njemu i šta može da očekuje na izborima za Kongres i u takvoj situaciji sada se odlučio na prekid borbenih dejstava.
Ali to se mijenja iz dana u dan? Danas je za rat, sutra je za primirje…
Kod njega su sve karte otvorene zato što bilo kojeg momenta može obnoviti napade. Kada mu se ukaže potreba za impresioniranjem javnog mnijenja on će ponovo napasti Iran kojem je drastično narušen sistem protivvazdušne odbrane i koji ni uz pomoć sa strane tu situaciju ne može popraviti. Nema nagovještaja da ćemo uskoro doći do nekog trajnog rješenja i mislim da Trumpovoj administraciji odgovara trenutna situacija u kojoj mogu sve, a ne moraju ništa.
BLOKADA HORMUŠKOG MOREUZA
Mogu li na njegovu odluku utjecati blokada Hormuškog moreuza, skok cijena nafte i gasa, nezadovoljstvo Evrope, pa i samih Amerikanaca?
To su motivi za primirje, ali je on ostavio otvorenu mogućnost nastavka rata ako razvoj situacije ne bude njemu po volji. Ostaje sporno pitanje nuklearnog programa i to će mu uvijek biti opravdanje za neku novu akciju, ako mu zatreba. U ovom trenutku ne postoji ni mrvica nade da će se sklopiti sporazum koji će biti trajno rješenje. Prvo su rekli da je potrebno promijeniti vlast u Iranu. Ubili su iranskog vođu, nastojali su da ubiju što više iranskih vođa, pa su rekli da je to platforma za pregovore da se napravi čvrst mir. Koji čvrst mir? Izrael je, također, jako zainteresovan za motivisanje SAD-a za ovaj rat i koliko god bilo teško dokazati detalje na koji način su izveli pritiske na SAD koji su bili očigledni ne postoji šansa da se na takvoj osnovi potpiše neki dokument koji će donijeti održiv i stabilan mir.
Kakve su šanse američke vojske u slučaju da se odluče da sami odu po obogaćeni uranijum u Iran?
To je previše riskantno. Prije svega, Trump je prvih dana rata rekao da želi promjenu vlasti u Iranu. To je bila jedina istina o tom ratu. Jedino efikasno trajno rješenje priče o iranskom nuklearnom programu je promjena vlasti i dolazak na političku scenu ljudi koji zaista tako misle ili ne mogu kvalitetno da vode nuklearni program. Čak i ako se riješi problem uranijuma koji trenutno ima Iran ambicija ostaje i ona u jednom trenutku može postati realnost. Ako bi Amerikanci došli do tog uranijuma Iran bi ostao bez jedinog aduta koji ima.
Dakle, ne očekujete da će Amerikanci izvesti kopnenu akciju?
Takva akcija bi zaista bila preriskantna jer ni Iran tu nije naivan. Pokazao je Iran svoje slabosti i da je bilo puno mitomanije o tome šta može iranska vojska i na kraju krajeva to dokazuje američka spektakularna akcija spašavanja pilota uz sve kontroverze. Tu treba ostaviti na stranu navijačku publiku u ovom ratu. Ne treba zaboraviti da Amerikancima nisu bitni tehnički gubici u ovom ratu. Oni će kupiti novu tehniku. Šta god mislili o američkoj vojsci oni su pokazali nešto jako bitno, a to je da će spašavati svog čovjeka. To znači mnogo svakom vojniku koji ide u rat. Amerikanci su u toj akciji ušli 400 kilometara u dubinu Irana što je pokazalo koliko je iranska odbrana slaba. Iran je zvanično potvrdio da su u toj borbi poginuli general i dva pukovnika.
Ipak, što se tiče uranijuma i akcije kakvu su izveli prilikom hvatanja Madura ne možemo očekivati isto jer su u Venecueli, uz svo planiranje, imali i puno sreće. U operaciji spašavanja američkog pilota nisu imali toliko sreće pa su izgubili avione i helikoptere.
KOD TRUMPA NE POSTOJI MEĐUPROSTOR
Kako komentarišete pregovore Irana i SAD-a uz posredovanje Pakistana?
Neki kontakti se moraju održavati, ali Trump je radikalan ili napada brutalno ili uopšte ne napada. Kod njega ne postoji međuprostor. Venecuela se pripremala za vojno-pomorski desant, a Amerikanci su išli pravo „u glavu“ i došli po predsjednika. Zato mislim da su svaki pregovori za Amerikance stvar taktike. Trump želi radikalna i spektakularna rješenja.
Koliko Iranu u ovom sukobu može pomoći to što kontroliše Hormuški moreuz i dokle tako mogu?
To je igranka u kojoj Iranci imaju prednost, ali se ne smiju preigrati. Trump im je dao manevarski prostor, ali za Iran može biti jako opasno ako pomisle da su pobjednici. Iran sada mora pokazati kompromis i pustiti tankere.
Da li će Izrael stati ako stanu Amerikanci?
Rat SAD-a protiv Irana je izraelski rat i oni su uveli Ameriku u njega jer imaju svoje (ratne) ciljeve. Kada nisu dobili produžetak rata u Iranu oni su nastavili da djeluju u Libanu, a ako dolazi do deeskalacije u Iranu moralo bi doći i do deeskalacije prema Libanu. Izrael ima svoje ciljeve, prešli su Plavu liniju između juga Libana i Izraela i njihovi tenkovi su u Libanu. Mislim da će Izrael kupovati vrijeme i pokušati da nastave s dejstvima u Libanu. Problem je u tome što sada nemamo mir ni uslove za mir, a u takvoj situaciji je sve moguće i ratne opcije su u vazduhu. Dok god postoji prijetnja nuklearnim oružjem Amerikanci će biti nervozni i tražiti rješenje, zaključio je u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” vojni analitičar Aleksandar Radić.
(SB)
(89)










