Iz ruske perspektive trenutna situacija predstavlja prozor mogućnosti, ali ne i stratešku garanciju. Multipolarni svijet, slabljenje liberalnog globalizma i povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz evroazijskog intervencionizma objektivno odgovaraju interesima Moskve.
Međutim, Trump ne može i neće voditi ruske ratove niti osigurati ruske pobjede. Svako oslanjanje na američkog predsjednika kao stabilnog partnera bilo bi politički naivno.
Povratak Donalda Trumpa na političku scenu i naizgledni zaokret njegove administracije prema izvornim načelima MAGA ideologije ponovo je otvorio pitanje globalnog poretka i odnosa velikih sila.
Nakon perioda kolebanja, kompromisa i odstupanja koji su obilježili ranu fazu njegovog drugog mandata, najnoviji potezi Washingtona, naročito usvajanje nove Strategije nacionalne sigurnosti, signaliziraju obnovu koncepta koji se može opisati kao realizam velikih sila i odbacivanje liberalno-globalističke paradigme, što se u velikoj mjeri poklapa s analizama ruskog filozofa i geopolitičkog teoretičara Aleksandra Dugina o nastajanju multipolarnog svijeta, prenosi Stav.ba.
Prirodni saveznik
Trumpova politika više ne pretendira na ulogu univerzalnog promotora demokratije niti na globalni intervencionizam koji je desetljećima oblikovao američku vanjsku politiku. Umjesto toga, Sjedinjene Američke Države redefiniraju svoju hegemoniju kao ograničenu i regionalnu, fokusiranu prvenstveno na Zapadnu hemisferu, što predstavlja savremenu reinterpretaciju Monroove doktrine. U tom okviru, Rusija i Kina se više ne označavaju kao neprijatelji, već kao sistemski rivali ili konkurenti, dok se Evropska unija prvi put otvoreno problematizira kao samostalni politički entitet, a ne kao prirodni saveznik Sjedinjenih Američkih Država.
Ovakav zaokret posebno slabi Evropsku uniju, koja se u dokumentima i političkim signalima nove američke administracije pojavljuje kao glavni gubitnik promjene kursa. Rat u Ukrajini, koji je za evropske elite postao sredstvo očuvanja unutrašnjeg jedinstva i političkog identiteta, više ne uživa bezrezervnu američku podršku.
Washington sve jasnije delegira odgovornost za nastavak konflikta evropskim državama, istovremeno vršeći pritisak na Kijev da prihvati kompromisna rješenja. Time se transatlantski rascjep dodatno produbljuje.
Ipak, Trumpov povratak izvornom MAGA narativu ne treba idealizirati. Iskustvo prethodnih mjeseci pokazalo je njegovu sklonost naglim odstupanjima od vlastite agende, naročito pod utjecajem izraelskog faktora i unutrašnjih pritisaka američkog političkog establišmenta. Upravo ta nepostojanost predstavlja ključni element neizvjesnosti i razlog za oprez u procjenama dugoročnih posljedica Trumpove politike, na što i sam Dugin upozorava, naglašavajući Trumpovu stratešku nepredvidivost.
Politička naivnost
Iz ruske perspektive trenutna situacija predstavlja prozor mogućnosti, ali ne i stratešku garanciju. Multipolarni svijet, slabljenje liberalnog globalizma i povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz euroazijskog intervencionizma objektivno odgovaraju interesima Moskve. Međutim, Trump ne može i neće voditi ruske ratove niti osigurati ruske pobjede. Svako oslanjanje na američkog predsjednika kao stabilnog partnera bilo bi politički naivno.
Suštinska poruka, u skladu s Duginovom tezom, jeste da Rusija ovaj trenutak treba iskoristiti za dodatno jačanje vlastitog civilizacijskog, političkog i vojnog suvereniteta.
Samo snažna i samodovoljna Rusija može biti punopravni akter u poretku velikih sila koji se nazire. Ako se Trumpova politika održi, to će olakšati rusku poziciju na međunarodnoj sceni. Ako se ponovo promijeni, Rusija mora biti spremna da djeluje samostalno.
(Stav)
(3)










