OSVRT GOJKA BERIĆA: Šta će se na kraju zbiti sa Bosnom i Hercegovinom?

Stvari su otišle tako daleko da ne samo Milorad Dodik već i dvojica njegovih najvažnijih ljudi mjesecima isprobavaju nemoć države da ih uhapsi. Dodik ismijava državu, ali i država čini sve da ispadne smiješna.

 

 

 

Piše: Gojko BERIĆ

 

 

Šta se zbiva i šta će se, na kraju, zbiti sa Bosnom i Hercegovinom? Na prvi dio ovog pitanja odgovor znaju i vrapci na grani, dok odgonetanje drugog dijela treba prepustiti babama gatarama. Stvarnost je takva da onima koji je doživljavaju sa viškom emocija prijeti opasnost da time ozbiljno ugroze svoje zdravlje.

 

 

Ne znam koliko je takvih među nama, pretpostavljam ne više od dvadesetak procenata, antinacionalistička manjina u okruženju dominantne nacionalističke većine. Jer da je odnos snaga obrnut, slika zemlje bila bi posve drugačija. Ali, drugačije nije moglo biti, pošto su događaji još devedesetih godina krenuli po zlu, kada su se čitavi narodi našli u mišolovci vlastitog nacionalizma, u prvom redu srpski i hrvatski narod. Danas je gotovo nezamislivo da u regionu dođe na vlast neko ko u većoj ili manjoj mjeri nije nacionalista.

 

 

Nedovršena država u Bosni i Hercegovini posljedica je nedovršenog rata njena tri etnonacionalizma, podsticanog izvana, iako nakon što je u Daytonu postignut Mirovni sporazum, niko nije očekivao da će ovakvo stanje trajati tako dugo, a pogotovo da će i nakon trideset godina mira jedini stvarni garant opstanka dejtonske tvorevine biti OHR.

 

 

Njegova dugovječnost je uvjerljiva slika zemlje koja nije znala da odraste i koja se trenutno nalazi u najtežoj poslijeratnoj krizi. A za to su odgovorni svi koji su imali mandat da njome upravljaju, uključujući i visoke predstavnike međunarodne zajednice.

 

 

Stvari su otišle tako daleko da ne samo Milorad Dodik već i dvojica njegovih najvažnijih ljudi mjesecima isprobavaju nemoć države da ih uhapsi. Dodik ismijava državu, ali i država čini sve da ispadne smiješna. Kako je, recimo, bilo moguće da se niko od sudija Suda BiH, prije nego što je raspisana međunarodna potjernica za Dodikom, nije informisao o pravilima po kojima radi Interpol?

 

 

Da je to učinjeno, Sud bi izbjegao dvije uzastopne blamaže -Interpolovo odbijanje njegovog zahtjeva. Pa onda taj “pokušaj” hapšenja Milorada Dodika u Lukavici, u izvedbi četvorice za takvu akciju vremešnih inspektora SIPA. Smiješna, neinteligentna predstava, uvredljiva za javnost kojoj je bila namijenjena.

 

 

Drska, opasna i indikativna provokacija desila se ovog ponedjeljka prilikom obilježavanja Dana Vojske RS-a i Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH u kasarni Kozara u Banjoj Luci. Uprkos blagovremenoj naredbi državnog ministra odbrane Zukana Heleza da se Dodiku, Stevandiću i Viškoviću zabrani pristup vojnim lokacijama, general Gojko Knežević, komandant Zajedničkog štaba Oružanih snaga, ignorisao je, svakako po Dodikovom nalogu, Helezovu naredbu i lično dočekao i pozdravio trojicu bjegunaca sa sudske potjernice!?

 

 

Zar je potreban ikakav drugi dokaz da Treći pješadijski puk nije pod stvarnom komandom Predsjedništva BiH, već vlasti u Banjoj Luci? Time je novonastala situacija iz političke prešla u sigurnosnu krizu. Ali o tome je, kao i o mnogim drugim stvarima, trebalo misliti mnogo ranije.

 

 

Vrijeme je davno prestalo da radi za Bosnu i Hercegovinu, čiji su najodgovorniji političari proćerdali njen moralni kapital i posvetili se fragmentiranim etničkim, stranačkim i ličnim interesima.

 

 

Demokratski svijet izgubio je strpljenje za takve ljude, na koje je potrošio decenije uzaludnog uvjeravanja da je svaki etnonacionalizam u višenacionalnoj zajednici poguban, te da političari ne smiju biti korumpirani, ignorisati vladavinu prava i biti u zagrljaju sa organizovanim kriminalom. I zato ova zemlja nije više ni na čijoj listi prioriteta.

 

 

Ko je pažljivo pratio televizijski prenos nedavne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, mogao se uvjeriti da je odnos većine njegovih članova prema događajima u BiH bio sveden na uobičajene fraze o podršci njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu. Izuzetak su bili ministri Francuske, Engleske i Njemačke, koji su bili izričiti i direktni u osudi Dodikove secesionističke politike.

 

 

Neuobičajeno kratko, tek kurtoazno izlaganje ministra SAD-a bilo je znak da američka administracija smanjuje svoj “doživljaj” Bosne i Hercegovine i brigu o njoj prepušta Evropskoj uniji. Samo nekoliko dana kasnije, ovog utorka, u posjetu nam je, u okviru svoje regionalne turneje, stigao novi vatrogasac, predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa.

 

 

Obraćajući se novinarima, Costa je rekao: “Došao sam u Sarajevo da lično prenesem poruku zabrinutosti povodom nedavnih dešavanja u RS-u, zabrinutosti povodom secesionističkih poteza i retorike usmjerene protiv ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, a samim tim i protiv evropskog puta BiH.”

 

 

Mnogo više uzbuđenja izazvalo je pojedinačno obraćanje članova Predsjedništva BiH nakon njihovog sastanka sa visokim gostom. Uzalud je Antonio Costa apelovao na svoje domaćine da spuste tenzije i zajednički rade na očuvanju mira, stabilnosti i sigurnosti u korist građana.

 

 

Željka Cvijanović, Denis Bećirović i Željko Komšić potrudili su se da se evropskom predstavniku predstave kao ljudi koji, istina, zajedno sjede za istim stolom, ali da se ne zna ko od njih pije, a ko plaća. Predsjedavajuća Željka Cvijanović se, kao i nedavno u New Yorku, okomila na “neimenovanog stranca”, visokog predstavnika Christiana Schmidta, otpuživši ga kao glavnog krivca za sadašnju krizu u zemlji.

 

 

Uobičajeno oštar i direktan bio je Denis Bećirović, rekavši da je “jedini i glavni uzrok najteže krize u BiH od uspostave mira do danas proruska, separatistička i antidejtonska politika rukovodstva RS-a”, dok neuvjerljivi Komšić nije znao šta će i kako će, pa je smatrao da je najpametnije ako kaže kako mu je drago što je od gospodina Coste čuo da je vrijeme da BiH od Daytona krene ka Bruxellesu, zaboravljajući da je tu rečenicu još prije dvadeset godina izrekao Paddy Ashdown.

 

 

Umjesto zaključka, evo čuvenog stiha Bore Đorđevića, legendarnog vođe Riblje čorbe: “Na Zapadu ništa novo, na Istoku stare priče.”

 

(Oslobođenje)

(219)

OSVRT GOJKA BERIĆA: Šta će se na kraju zbiti sa Bosnom i Hercegovinom?

About The Author
-