Lupetanje Kovačevića se nastavlja.
Razgovarao: DINO BAJRAMOVIĆ
Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević reagovao je na izjave predsjednika Demokratske stranke Srđana Milivojevića u, kako piše beogradska Politika, , “sarajevskim medijima”, u kojima za “ustavnu i političku krizu u BiH, za koju je isključivi krivac stranac Christian Schmidt, optužio ni manje ni više, predsednika Srbije Aleksandra Vučića”.
Kovačević u izjavi za Srnu veli da je “politika odnosno nepolitika po kojoj je za sve u svijetu kriv baš Aleksandar Vučić, upravo i dovela opoziciju u Srbiji, pa i nekada veliku Demokratsku stranku, tu gdje je danas, na ivicu cenzusa”.
“Ako ništa, od takve neozbiljne, banalne i neodgovorne politike trebalo bi se suzdržati barem izvan Srbije, ako ne zbog očuvanja međunarodnog ugleda Srbije koji im očigledno ne predstavlja ništa, onda barem zbog činjenice da takvim neodgovornim i netačnim izjavama nanose ozbiljnu političku štetu srpskom narodu u Republici Srpskoj i BiH”, izjavio je Kovačević .
Naravno, vrlo brzo dobio je i odgovor.
VUČIĆEVA ANTIPOLITIKA
“Interesantno je sa kakvom upornošću profesionalni i verovatno na kazanu Aleksandra Vučića dobro uhlebljeni dežurni branitelji lika i nedela srpskog tiranina, vođe mafijaškog režima i vrhovnog Ćacija, uporno pokušavaju da nama Srbima koji smo preživeli srpske radikale objasne da je Christian Schmidt 1995. godine u srpskom parlamentu izgovorio rečenicu ‘Ubijte jednog Srbina mi ćemo stotinu muslimana’, a ne posustali graničar kod Karlobaga. Neverovatno je sa kakvom posvećenošću nas ubeđuju da je nestašni kamerman okom objektiva na brdima oko Sarajeva uslikao Christiana Schmidta sa kišobranom kalibra 7,62mm a ne mladog radikala Vučića”, kaže Srđan Milivojević za “Slobodnu Bosnu”:
“Politika, odnosno antipolitika, po kojoj je za sve u Srbiji, a pogotovo za ono što se dešavalo tokom devedesetih, kriv Christian Schmidt ili neko ko u to vreme nije ni znao gde je Srbija, a ne ostrašćeni ratni huškač Aleksandar Vučić, danas je opasnija nego devedesetih. Ta antipolitika nas vodi u dalji sunovrat i urušavanje međunarodnog ugleda Srbije koju su generacije mukotrpno gradile, a Aleksandar Vučić ga rasprodaje zarad malo procenata poljujanog rejtinga.”
KRAĐA IZBORA
Naš sagovornik objašnjava da od ovakve neozbiljne, banalne i neodgovorne politike trebalo bi da se uzdrže barem oni dušebrižnici kojima je Srbija jednako blagajni i kasi na kojoj naplaćuju svoju patriotsku zabrinutost za opstanak srpstva.
“Ta uzdržanost se naravno ne očekuje od onih koji su učinili sve što je u njihovoj moći da Srbe i srpske nacionalne interese spuste ispod cenzusa opstanka tamo gde su Srbi izdržali i opstali i pod mnogo opasnijim nedaćama, ali nažalost Vučićevu zabrinutost za očuvanje srpstva nisu preživeli. Neshvatljivo je da neki politički anonimusi ne znaju da je ratnohuškačka politika Aleksandra Vučića ugrozila opstanak Srba na njihovim vekovnim ognjištima, čak i tamo gde su preživeli Jasneovac i Crnu legiju ali ne i Vučića.
Mi Srbi koji već vekovima živimo u Šumadiji, Dragačevu, Jadru, Pocerini znamo kako se brani otadžbina bilo od okupatora bilo od izdajnika, jer je Srbija sve što imamo. Mi rezervnu otadžbinu nemamo, a slobodu Srbije platili smo krvlju i glavama svojih predaka. Nismo spremni da kao Vučić našu Srbiju iznesemo na licitaciju komadajući je i rasprodajući zarad još jednog dana na vlasti. Niti ćemo to dopustiti Aleksandru Vučiću koji se na vlasti ne nalazi voljom građana, već zahvaljujući krađi izbora”, kaže zastupnik u Skupštini Srbije.
“Koliko god Aleksandra Vučića njegovi najbliži saradnici prisluškivali, pratili, ucenjivali, radili mu o glavi i najavljivali mu sudbinu koju mu proriču razni Radovani, Aleksandar Vučić baš kao i svi njegovi dušbrižnici znaju da se i prvi i dugi i svaki naredni scenario bar kad je reč o onome što čeka srpskog tiranina, završvaju pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal.
Uprkos željama Radovana iz svog okruženja, učinićemo sve da odgovorni za urušavanje ugleda Srbije, ratno stradanje stotine hiljada ljudi i patnju miliona konačno odgovara kako na ovakav način nikad niko više ne bi ‘brinuo’ o Srbiji”, zaključuje Srđan.
(SB)
(506)