Hasbara je hebrejski pojam koji doslovno znači “objašnjenje”, a u praksi predstavlja izraelsku doktrinu javne diplomacije i odnosa s javnošću.

 

 

 

Ova strategija komunikacije razvila se kao službeni pristup izraelske vlade u prezentiranju svoje politike, djelovanja i pozicije u međunarodnom kontekstu, posebice kada je riječ o izraelsko-palestinskom sukobu.

 

 

Dok izraelska vlada definira Hasbaru kao legitimni informativni napor za objašnjavanje svojih postupaka, kritičari je često opisuju kao sofisticiranu propagandnu metodu usmjerenu na oblikovanje međunarodnog javnog mnijenja u korist izraelske politike i opravdanju zločina.

 

 

Povijesni razvoj Hasbare

 

 

Korijeni Hasbare sežu u rane godine formiranja države Izrael kada je mlada država prepoznala važnost međunarodne potpore. Nakon osnivanja države 1948. godine, izraelsko vodstvo je shvatilo da vojna snaga mora biti popraćena diplomatskom i medijskom strategijom.

 

 

1960-ih i 1970-ih godina, s rastućom globalnom pažnjom prema palestinskom pitanju, Izrael je počeo sustavnije razvijati svoje komunikacijske strategije. Nakon Šestodnevnog rata 1967. i Jomkipurskog rata 1973., percepcija Izraela u međunarodnoj zajednici počela se mijenjati, što je potaknulo izraelsko vodstvo da formalizira svoj pristup.

 

 

1980-ih godina, pojam Hasbara postaje široko korišten unutar izraelskih vladinih struktura. Godine 2009., izraelska vlada pod vodstvom Benjamina Netanyahua osnovala je posebno ministarstvo posvećeno Hasbari, naglašavajući njenu važnost kao strateškog nacionalnog interesa.

 

 

Metode i pristupi

 

 

Hasbara koristi različite taktike i kanale komunikacije:

 

 

Aktivno djelovanje na društvenim mrežama i internet forumima
Organizirani programi za strane novinare i opinion-makere
Kampusi i obrazovne ustanove kao fokus za širenje narativa
Obuka diplomata, studenata i aktivista za promicanje izraelskih pozicija
Korištenje povijesnih, religijskih i sigurnosnih argumenata za opravdanje političkih odluka

 

 

Uokvirivanje sukoba s Palestincima primarno kao sigurnosnog, a ne humanitarnog pitanja

 

 

Kritičari Hasbare iznose nekoliko ključnih zamjerki ovoj doktrini:
Manipulacija činjenicama

 

 

Mnogi analitičari tvrde da Hasbara selektivno predstavlja povijest i trenutne događaje, često izostavljajući kontekst okupacije palestinskih teritorija. Kritičari ističu da se kroz ovu doktrinu često umanjuje patnja palestinskog stanovništva ili se prikazuje isključivo kroz prizmu izraelske sigurnosti.

 

 

Dehumanizacija Palestinaca

 

 

Kritika ukazuje da Hasbara često koristi narativ koji dehumanizira Palestince, prikazujući ih prvenstveno kao sigurnosnu prijetnju, a ne kao populaciju pod okupacijom s legitimnim težnjama za samoodređenjem. Palestinski civili se nerijetko kolektivno povezuju s terorističkim organizacijama.

 

 

Preusmjeravanje pozornosti s međunarodnog prava

 

 

Kritičari ističu da Hasbara pokušava skrenuti pozornost s pitanja kršenja međunarodnog humanitarnog prava i rezolucija UN-a. Umjesto fokusa na legalnost izraelske okupacije i širenja naselja na Zapadnoj obali, naglasak se stavlja na pravo Izraela na samoobranu.

 

 

Delegitimizacija kritičara

 

 

Jedna od često isticanih problematičnih taktika Hasbare je etiketiranje kritičara izraelske politike kao antisemita, čime se pokušava delegitimirati legitimna kritika državnih postupaka i odvratiti pozornost od stvarnih povreda prava.

 

 

Institucionalizirana propaganda

 

 

Organizacije za ljudska prava upozoravaju da Hasbara prelazi granice uobičajene javne diplomacije i postaje institucionalizirana propaganda koja opravdava i normalizira radnje koje su često protivne međunarodnom pravu, uključujući kolektivno kažnjavanje, pretjeranu upotrebu sile i neproporcionalne vojne akcije.

 

 

Zaključak

 

 

Dok izraelska vlada smatra Hasbaru legitimnim diplomatskim naporom za predstavljanje svoje pozicije u složenom geopolitičkom okruženju, kritičari je vide kao sofisticirani sustav za manipulaciju javnim mnijenjem koji služi opravdavanju politika koje su često u suprotnosti s međunarodnim pravom i ljudskim pravima.

 

 

Kontroverza oko Hasbare naglašava širi problem u izraelsko-palestinskom sukobu: duboki jaz između različitih narativa i razumijevanja istih povijesnih događaja i trenutne stvarnosti. U eri društvenih mreža i brzog protoka informacija, borba za kontrolu narativa postala je jednako važna kao i sama politička i vojna strategija u regiji.

 

 

Za istinsko razumijevanje i potencijalno rješenje ovog dugotrajnog sukoba, nužno je prepoznati propagandne elemente s obje strane i inzistirati na činjenično utemeljenoj raspravi koja priznaje ljudska prava i dostojanstvo svih uključenih strana.

 

 

I za kraj jedna činjenica. Direktno ili indirektno, svi mainstream mediji i većina alternativnih medija je pod utjecajem Hasbare.

 

(Logicno)

(74)

Hasbara: Izraelska doktrina manipulacije kako bi se opravdali zločini