Ministar obavještajnih poslova Esmail Khatib potvrdio je u nedjelju da je Iran dobio rudnik dokumenata koji se tiču nuklearnih postrojenja izraelskog režima, što će, prema njemu, pojačati napadne sposobnosti Irana.

 

 

 

Khatib je izjavio da je ova “potpuna i složena” operacija provedena na okupiranim teritorijima u svrhu prenošenja “strateških, operacijskih i znanstvenih informacija” Islamskoj Republici.

 

 

“Dokumenti koje smo dobili tiču se informacija o nuklearnim postrojenjima cionističkog režima”, izjavio je Khatib Radijskoj televiziji Islamske Republike Iran (IRIB), dan nakon njihova otkrivanja.

 

 

“Ovi dokumenti i drugi strateški arhivi režima ojačat će napadne sposobnosti zemlje”.

 

 

Također je izjavio da metode prenošenja ostaju zaštićene i neće biti otkrivene uskoro, ali je dodao da će neki dokumenti uskoro biti objavljeni javno.

 

 

Dokumenti su dobiveni zahvaljujući doušnicima na terenu i preneseni u Iran u najvećoj tajnosti. Prema nekim informacijama, dio dosijea bit će objavljen javno u sljedećim danima.

 

 

Kako su tajni dokumenti dobiveni?

 

 

Izvori blizu operacije izjavili su u subotu IRIB-u da ovaj sigurnosni propust predstavlja jedan od najteži udarca zadanih izraelskom okupacionom režimu.

 

 

Iako je operacija za dobivanje dokumenata provedena prije nekog vremena, izvori su objasnili da je znatan opseg dokumenata i potreba za njihovim sigurnim transportom u Iran zahtijevala medijsku šutnju da se zajamči njihov siguran dolazak na zaštićena mjesta.

 

 

Također su naglasili da je značajna količina dokumenata, zajedno sa slikama i videozapisima koji ih prate, zahtijevala znatno vrijeme za njihov pregled.

 

 

Dobro obaviješteni izvori također su otkrili IRIB-u da se uhićenje izraelskih doseljenika optuženih za pružanje usluga Iranu dogodilo tek nakon što su dokumenti sigurno transportirani izvan okupiranih palestinskih teritorija.

 

 

Nijedan točan detalj o sadržaju dokumenata nije javno otkriven.

 

 

Operacija je uključila regrutiranje nekoliko izraelskih doseljenika i omogućila je stjecanje tisuća dokumenata, slika i videozapisa koji se tiču izraelskih nuklearnih projekata i postrojenja, posebno Nuklearnog istraživačkog centra u Negevu (Dimona) i drugih kritičnih lokacija.

 

 

Ovo otkrivanje dolazi manje od tri tjedna nakon objave izraelskih vlasti režima o uhićenju dvojice muškaraca osumnjičenih da su počinili “sigurnosne zločine” za račun Irana.

 

 

Prema zajedničkom priopćenju objavljenom 20. svibnja od strane izraelske policije i Shin Beta, Roy Mizrahi i Almog Atias, dvojica 25-godišnja muškarca iz Neshera, uhićeni su krajem travnja, osumnjičeni da su provodili obavještajne misije za račun Irana.

 

 

Još uvijek se ne zna koje su točno akcije provodili niti su li bili izravno uključeni u nedavnu operaciju prenošenja dokumenata, jer izraelski režim odbija otkriti pojedinosti slučaja, posebno njegove ciljeve i metode, pozivajući se na sigurnosne razloge. Članak Yossia Melmana objavljen u veljači u The Economista, naslovljen “Zašto toliko izraelskih Židova špijunira za račun Irana?”, omogućuje bolje razumijevanje uključenosti izraelskih doseljenika u špijunske aktivnosti u korist Irana.

 

 

Ovaj članak naglašava neviđeno povećanje broja izraelskih doseljenika koji špijuniraju za račun Teherana.

 

 

Citirajući Shin Bet, članak navodi da je 39 Izraelaca uhićeno 2024., osumnjičenih za špijunažu za račun Irana – što je samo vrh ledenjaka u usporedbi sa stotinama osoba koje su navodno regrtuirane od kraja 2022., prema odgovorniku izraelske unutarnje sigurnosti.

 

 

Ovi pojedinci navodno su regrutirani putem društvenih mreža ili tijekom putovanja, i dolaze iz različitih sredina: Židovi i Arapi, religiozni i laici, mladi i stari, muškarci i žene.

 

 

Članak naglašava da se izraelski režim dugo ponosio svojim čvrstim protušpijunskim sposobnostima i svojom kohezijom, što je povijesno ograničavalo uspjeh arapskih država u regrutiranju izraelskih doseljenika u vrijeme rata. Međutim, čini se da se situacija mijenja. Mnogi tumače ovaj porast antiežimskih operacija kao simptom ubrzane implozije unutar izraelskog kolonijskog društva, fragmentacije kolonijalnog identiteta i rastućeg nepovjerenja prema okupacionom režimu, u kontekstu tekućeg genocidnog rata u Gazi.

 

 

“Moramo odvratiti druge od suradnje s našim najgorim neprijateljima, prije nego što se to pretvori u nacionalnu pandemiju”, izjavio je Melman, citirajući bivšeg odgovornika Shin Beta.

 

 

Što vjerojatno sadrže ovi dokumenti?

 

 

Iako je njihov sadržaj još uvijek neobjavljen i okružen tajnošću, neki elementi mogu se zaključiti iz izjava koje su do sada dale iranske dužnosti.

 

 

Iranski ministar obavještajnih poslova Khatib naglasio je da su povezani s izraelskim nuklearnim postrojenjima, što sigurno uključuje elektranu Dimona, službeno poznatu kao nuklearna elektrana Negev, nuklearno postrojenje smješteno u pustinji Negev, blizu grada Dimona.

 

 

Općenito se smatra da je srce izraelskog programa nuklearnog naoružanja, iako Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) nema pristup tamo, jer režim nije potpisnik Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i nikad nije službeno priznao cilj Dimone.

 

 

Iran i druge zemlje regije, svi potpisnici NPT-a, godinama vrše pritisak na UN i međunarodnu zajednicu da prisile izraelski režim da se pridruži ugovoru.

 

 

Postrojenje Dimona navodno sadrži nuklearni reaktor koji proizvodi plutonij, koji je dala Francuska krajem 1950-ih, i vjerojatno je uključeno u proizvodnju nuklearnih materijala vojne kvalitete.

 

 

Curenje iz 1986. od strane Mordechaija Vanunua, bivšeg tehničara postrojenja, pružilo je obilje nepobitnih dokaza izraelskog tajnog programa nuklearnog naoružanja, uključujući fotografije komponenti bombi.

 

 

Dokumenti koje je dobio Iran mogli bi pružiti dublje informacije o ovoj tajnoj lokaciji, moguće podzemne poboljšanja, strukturne karakteristike i specifikacije uređaja, kao i tisuće drugih korisnih tehničkih detalja.

 

 

Ove informacije, bez obzira tiču li se samo postrojenja Dimona ili drugih još neotkrivenih postrojenja, mogle bi biti korisne Iranu, različitim regionalnim vladama, kao i IAEA-i i drugim međunarodnim organizacijama.

 

 

Khatib je naglasio da će ovi dokumenti pojačati napadne sposobnosti Irana, što znači da također sadrže podatke korisne iranskim oružanim snagama, posebno o mogućim metama iranskih raketa i dronova u slučaju eskalacije regionalnog sukoba.

 

 

Osim toga, mogli bi otkriti pojedinosti o napadnim sposobnostima Izraela, i možda rasvijetliti takozvani incident Vela u Indijskom oceanu 1979., za koji mnogi analitičari sumnjaju da je neproglašena izraelska nuklearna proba. Nalazi ovih dokumenata mogli bi poništiti izraelsku politiku nuklearne dvosmislenosti (također nazvanu “nuklearna neprozirnost”) – koja se sastoji od nepotvređivanja ni poricanja svojih nuklearnih sposobnosti – koju režim primjenjuje od 1960-ih.

 

 

Kako je Izrael izradio svoj tajni nuklearni program?

 

 

Izrael je tajno pokrenuo svoj nuklearni program 1952., uz ključnu tehnološku podršku Francuske i Sjedinjenih Država – ironično, dviju zemalja koje su najviše kritizirale miroljubive nuklearne aktivnosti Irana.

 

 

Izvještaji sugeriraju da je Tel Aviv razvio svoje prvo nuklearno oružje oko 1967.-1968. Od tog trenutka proizvodnja se brzo ubrzala, sve u gotovo apsolutnoj tajnosti i bez međunarodnog nadzora.

 

 

Prvi uzburkan koji je otkrio tajni arsenal režima bio je Mordechai Vanunu 1986. Dvije godine kasnije proglašen je krivim za izdaju i osuđen na 18 godina zatvora – oštra opomena svima koji bi se usudili podići zastor s izraelskog nuklearnog programa. U prosincu 2013., bivši zastupnik Avraham Burg također je prekinuo šutnju, otvoreno priznajući da Izrael posjeduje nuklearno i kemijsko oružje.

 

 

Nazvao je navodnu “nuklearnu dvosmislenost” režima zastarjelom i infantilnom – smjela pozicija koja mu je donijela oštre kritike i pravne probleme.

 

 

Francuska i Sjedinjene Države bili su arhitekti izraelskog nuklearnog programa. Zalihe fisijskog materijala vojne kvalitete režima potkale su iz Francuske 1960-ih i iz Sjedinjenih Država krajem 1960-ih.

 

 

Američka podrška učinkovito je zaštitila Izrael od svake odgovornosti. 1968., direktor CIA-e Richard Helms obavijestio je predsjednika Lyndona Johnsona da je Izrael uspješno izradio nuklearno oružje.

 

 

Sljedeće godine, tijekom susreta između predsjednika Richarda Nixona i izraelske premijerke Golde Meir, dogovoreno je da će Izrael biti oslobođen potpisivanja Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), otvorenog za potpisivanje nekoliko mjeseci ranije.

 

 

Izrael još uvijek nije potpisao NPT, više puta odbijajući pozive da se pridruži međunarodnom režimu kontrole naoružanja i odbijajući inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

 

 

Zadnjih mjeseci Izrael je značajno pojačao svoj govor, prijeteći da će ciljati iranske nuklearne lokacije – postrojenja miroljubiva po prirodi i podložna strogom nadzoru Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

 

 

Sada, s iranskim stjecanjem tajnih dokumenata koji se tiču Izraelovog tajnog programa nuklearnog naoružanja, cionistički režim nalazi se izložen i ranjiv: njegove dugo čuvane tajne otkrivene su i njegova budućnost je neizvjesna.

 

(Logicno)

(1010)

Kako su iranske obavještajne službe probile nuklearnu tvrđavu Izraela – i zašto je to važno