Beograd se večeras nalazi pred velikim građanskim iskušenjem. Studenti i građani, okupljeni oko pokreta ‘ProGlas’, najavili su nove masovne proteste pod nazivom ‘Vidimo se na Vidovdan’.
Dva su zahtjeva: poništavanje spornih izbora, raspisivanje novih pod međunarodnim nadzorom i da Vlada apelira na MUP da do večeras u 21 sat u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju prekinu navodno prijavljeni skup u Pionirskom parku i Ulici Trg Nikole Pašića.
Ovaj protest mogao bi biti kulminacija višemjesečnog otpora koji je faktički započeo nakon tregedije u Novom Sadu, a koji je potpaljen nakon lokalnih izbora održanih 2. juna, a koji su, prema brojnim nezavisnim posmatračima i organizacijama poput CRTE i KRIK-a, obilježeni sistemskom krađom glasova, uvoženjem birača i zloupotrebom državnih resursa.
Iz reakcija koje je danas imao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vidi se da je jako nervozan. On je odgovorio na studentski ultimatum – odbijanjem. Na konferenciji za medije poručio je kako ‘nema razgovora pod ucjenama’ te pokušao javnosti predstaviti večerašnje proteste kao potencijalno nasilne i radikalne.
“Neki žele krv na ulicama, a ja neću dozvoliti destabilizaciju države”, rekao je Vučić, bez ikakvih dokaza povezujući studentski pokret s „stranim faktorima“ i „planovima za nasilje“. On je precizno najvio da će se nasilje desiti oko 21 sat.
Retorika je jasna: umjesto suštinskog dijaloga o izbornim krađama, predsjednik Srbije pokušava fokus preusmjeriti na navodnu prijetnju nasiljem, koristeći dobro uhodani narativ o „stranim plaćenicima“ i „rušiteljima poretka“.
Odgovor predsjednika Srbije na građanske zahtjeve pokazuje duboku nervozu režima, ali i čvrsto uvjerenje da je represivni narativ i dalje efikasan.
U trenucima kada se vlast suočava s najozbiljnijim izazovom od 2020. godine, Vučić pokušava obeshrabriti masovni otpor koristeći kombinaciju propagande, zastrašivanja i paralelne stvarnosti.
Umjesto da reagira politički – otvaranjem institucija i prihvatanjem međunarodnog nadzora – vlast bira da mobilizira sigurnosni aparat, kontroliše medijski prostor i izazove konfuziju.
Istovremeno, studentski pokret i građani sve više pokazuju zrelost: protesti su nenasilni, dobro organizirani i jasno usmjereni protiv izborne korupcije.
No, večerašnji protesti mogu biti prelomna tačka. Ako se održe mirno i masovno – uz medijsku pažnju međunarodne zajednice – vlast će biti dodatno izolovana. No, ukoliko režim pokuša isprovocirati incidente, to bi mogao biti signal za dublju represiju, ali i početak erozije legitimnosti.
Međutim, ono što dodatno izaziva zabrinutost jeste činjenica da je režim istovremeno organizirao kontraskup – tzv. „književnu večer“ u ‘Ćacilendu’, koji se formalno vodi kao kulturna manifestacija, ali je očigledno politički odgovor na protest.
Prema informacijama iz opozicionih izvora i lokalnih medija, stotine pristalica SNS-a organizovano su dovožene autobusima iz unutrašnjosti, što dodatno pojačava sumnje da se radi o ciljanoj provokaciji.
Mnogi u Beogradu strahuju da se taj skup koristi kao potencijalna kapisla za izazivanje sukoba, s ciljem da se protest diskredituje i opravda eventualna represivna intervencija države.
U svakom slučaju, Beograd večeras neće biti samo glavni grad Srbije – već i glavni grad otpora.
(Raport)
(203)