Posjetom našoj zemlji pokazao je koliko mu je važna Bosna i Hercegovina i ovaj prostor, susreo se i sa političarima i sa vjerskim poglavarima svih religija…
Vijest o tome da je papa Franjo umro na Uskrsni ponedjeljak rastužila je vjernike diljem svijeta. Mnogi su se nadali kako će se omiljeni papa oporaviti od teških zdravstvenih problema, zbog kojih je proveo pet sedmica u rimskoj bolnici Gemelli.
O papi Franji i naslijeđu koje iza sebe ostavlja ovaj izuzetni čovjek za Slobodnu Bosnu govorio je monsignor Franjo Topić, akademik i dugogodišnji predsjednik HKD „Napredak“, a danas voditelj Zaklade „Ljudsko bratstvo“.
„Prije svega, izražavam sućut svim katolicima u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. Ovo je zaista tužan dan, papa Franjo bio je po mnogo čemu drugačiji od svojih prethodnika i neko ko je unio puno novina u Katoličku crkvu. Bio je prvi papa koji je biran izvan Evrope, Isusovac iz Argentine, i već su njegovi prvi dani u Vatikanu nagovijestili o kakvom se čovjeku radi. Nije htio nositi zlatni križ i prsten, odbio je da se vozi u luksuznim automobilima, želio je promijeniti mnoge stvari i vidjelo se da drugačije razmišlja“, priča Topić.
Naš sagovornik prisjetio se posjete Svetog Oca Bosni i Hercegovini u junu 2015. godine, kada je Franjo na stadionu Koševo održao svetu misu kojoj je prisustvovalo 70 hiljada ljudi iz cijelog svijeta.
“Došao sam kao hodočasnik mira i dijaloga”, tim riječima se predstavio Franjo odmah pri slijetanju na Međunarodni aerodrom Sarajevo gdje je ponaosob pozdravio 150 djece različitih etničkih skupina, odjevene u tradicionalne narodne nošnje, zbog čega je 15 minuta kasnije stigao u predsjedničku palaču na sastanak sa tadašnjim predsjedavajućim Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem i predstavnicima bh. vlasti.
Iz Sarajeva je papa poslao čvrstu poruku mira i međusobne tolerancije, uz riječi: “Nikad više rat.”
“Htio je doći još 2014. godine u Sarajevo, ali to se nije moglo odmah realizirati, tako da je došao godinu kasnije. Dočekali su ga s velikom radošću ne samo katolici, nego i pravoslavci i muslimani, prema kojima je Franjo imao poseban odnos. Posjetom našoj zemlji pokazao je koliko mu je važna Bosna i Hercegovina i ovaj prostor, susreo se i sa političarima i sa vjerskim poglavarima svih religija… Bio je papa svih ljudi svijeta i to je pokazao i u svojim zadnjim mjesecima i godinama života. Samo par sati prije smrti u Bazilici Sv. Petra govorio je o zločinima u Gazi i insistirao na tome da se taj rat mora zaustaviti”, priča Topić.
Papa Franjo umnogome je bio liberalniji od svojih prethodnika. Protivnici su ga optuživali da će uvesti ‟ekumensku misu” (zajedničku katolicima i onim pravoslavnima i protestantima koji to budu htjeli), da će svećenički rediti oženjene muškarce, da će ženama omogućiti stjecanje đakonskog čina ređenjem… Propitivao je celibat, govorio da i homoseksualni imaju ljudsko pravo na porodicu i da homoseksualnost nije zločin… Posljednjih mjeseci oštro je kritikovao i administraciju američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog njihovih stavova prema imigrantima.
“Papa je bio javna osoba i važna ličnost na svjetskom nivou i prirodno je da se neki njegovi stavovi nisu svima sviđali, ali niko ne može poreći da je on svakako bio jedan novi vjetar u Crkvi i u Vatikanu”, komentira Topić.
A, hoće li se Vatikan nakon Franje ponovno okrenuti izboru nekog “konzervativnijeg” pape ili će pak nastaviti razvijati temelje koje je postavio papa Franjo? Topić napominje da se već uveliko spekulise o imenima za njegovog nasljednika, među kojima se izdvaja nekoliko osoba.
“Prvi je kardinal Pietro Parolin, sadašnji državni tajnik Svete Stolice i papin prvi suradnik, koji sigurno ima dobre šanse da postane novi papa. Osim njega, tu je i kardinal Luis Antonio Tagle, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda i bivši nadbiskup Manile, cijenjen zbog svoje teološke dubine i pastoralnog pristupa, spominje se i kardinal Peter Turkson iz Gane, i još neka imena…”, govori Topić.
U svakom slučaju, ko god bude izabran za novog papu imat će težak zadatak da opravda epitet dostojnog nasljednika pape Franje, jednog od do sada najomiljenijih i najcjenjenijih poglavara Katoličke crkve.
KO JE BIO PAPA FRANJO: Energični Argentinac koji je bio posebno slab na siromašne i nije robovao tradiciji
Papa Franjo, pravim imenom Jorge Mario Bergoglio, rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine, kao potomak talijanskih migranata. Otac mu je bio željeznički činovnik Mario Bergoglio, doseljenik od 1928 iz Pijemonta, a mama, Regina Maria Sivori, kućanica, čiji su roditelji u Argentinu došli iz Ligurije. Jorge je bio prvi od petero djece. Školovao se u salezijanaca, pa je zatim završio industrijsku tehničku školu, maturiravši kao kemijski tehničar, nakon čega je radio u laboratoriju Hickethier-Bachmann, ispitujući kvalitetu hrane. Kad mu je bila 21 godina, kirurški mu je odstranjen dio plućnog krila, i baš u to doba je osjećao sve snažniju svećeničku vokaciju.
U ožujku 1958. postao je isusovački novak, ušao u sjemenište, pa započeo sveučilišni studij filozofije, na kojem je diplomirao 1963. Od 1964 do 1967 predavao je književnost i psihologiju na isusovačkim kolegijima u Santa Féu, odnosno Buenos Airesu.
Za svećenika ga je 1969. zaredio nadbiskup Ramón José Castellano, da bi već 1973. bio imenovan za argentinskoga isusovačkog provincijala, što je ostao do 1979. Bio je i rektor Fakulteta teologije i filozofije u San Miguelu, a premda su ga često kritizirali kao ljevičara, na zasjedanju Latinskoameričke biskupske konferencije (CELAM) u Puebli de Zaragoza 1979. energično se suprotstavio “teologiji oslobođenja”, zahtijevajući da se Katolička crkva u Latinskoj Americi osloni na svoju kulturnu i religijsku tradiciju. Onda ga je Družba Isusova 1986. poslala u Frankfurt na Majni da pripremi svoju doktorsku disertaciju, ali nije doktorirao. Po povratku u Argentinu bio je duhovni voditelj i ispovjednik.
Papa sv. Ivan Pavao II imenovao je Jorgea Bergoglia pomoćnim biskupom u Buenos Airesu 1992. Posvetio ga je mjesni nadbiskup kardinal Antonio Quarracino, a suposvetitelji su bili biskup hrvatskog porijekla, Emilio Ogñénovich i apostolski nuncij, nadbiskup Ubaldo Calabresi. Pet godina kasnije imenovan je buenosaireskim nadbiskupom koadjutorom. Quarracina je naslijedio 1998., nakon njegove smrti, čime je postao argentinski primas, a nešto kasnije i ordinarij za katolike istočnog obreda u Argentini. Kardinalom ga je sv. Ivan Pavao II učinio 2001. Bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije 2005 – 2011.
Bergoglia su smatrali izglednim kandidatom za papu uoči konklava 2005., ali je izabran favorizirani Joseph Ratzinger, koji je uzeo ime Benedikt XVI. Nakon Ratzingerova odricanja od dužnosti 2013. nije bio više smatran izglednim kandidatom, pa i zbog dobi, ali je izabran za papu, uz veliko odobravanje javnosti.
Od početka pontfikata, Franjo nije robovao tradiciji, i dalje je nosio običan željezni naprsni križ, nije se ogrnuo purpurnom mocetom, a na nogama nije imao papinske crvene cipele nego svoje stare crne. Također, nije se htio useliti u renovirane papinske odaje na III katu Apostolske palače, nego je ostao živjeti u Domu svete Marte, koji ima 26 jednokrevetnih soba te 105 dvosobnih apartmana, koji se sastoje od spavaće sobe s ormarom za garderobu, dnevnog boravka s radnim stolom i tri naslonjačima, kupaonice, satelitske televizije i internetskog priključka, ali Franjo je priznao da ne gleda TV niti odlazi na internet.
“Ne bih mogao živjeti odvojen od ljudi”, rekao je papa Franjo, čiji je apartman 201 imao nešto kvalitetniji namještaj i malo veći dnevni boravak. Papa je ondje živio od izbora 13. ožujka 2013., doručkovao, ručao i večerao zajedno s ostalim gostima u blagovaonici, a dok je mogao, stajao je u redu za hranu.
(SB)
(37)