ZIJANIO NA ĆUPRIJI NA DRINI, DOBIO U BEOGRADU NA VODI: Muharem Bazdulj je štićenik moćnih predratnih Sarajlija: EMIRA KUSTURICE, LJILJANE SMAJLOVIĆ I NENADA KECMANOVIĆA

Muharem Bazdulj kao nova zvijezda beogradske novinsko-književne čaršije dodatni korak prema svojoj potpunoj afirmaciji čini pod pokroviteljstvom drugog moćnog predratnog Sarajlije u Srbiji, Emira Kusturice.

 

 

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Muharem Bazdulj, pisac i novinar iz Beograda kojem je “Oslobođenje” otkazalo suradnju zbog neopriličnog derneka u neprililčnom društvu i na nepriličnom mjestu, predložen je za člana Upravnog odbora Televizije RTS. Bazdulja je za ovu prestižnu funkciju (navodno se nagrade kreće oko 2 hiljade eura!) predložilo, Udruženje novinara Srbije(UNS), jedno od dva novinarska udruženja u toj zemlji. Obezglavljena srbijanska opzicija godinama se bori, prizivajući u pomoć i instutcije Evropske Unije, da dokine monopol kojeg Vučićev režima ima nad Javnih servisom, ali njoj nije pošlo za rukom (niti za motornom pilom!) da nekog svog “Bazdulja” ugura u Upravni odbor RTS-a.

 

Unutar novinarskog ceha u susjednoj zemlji nije nikakva tajna da UNS-om, koje se smatra prorežimskim udruženjem, čvrstom rukom iz sjenke rukovodi njegova nekadašnja, dugogodišnja predsjednica Ljiljana Smajlović, jedna od nazaslužnijih osoba za medijsku promociju Muharema Bazdulja nakon njegovog preseljenja iz Bosne i Hercegovine u Srbiju. Smajlovića je prije rata bila dugogodišnja urednica sarajevskog “Oslobođenja” koje ju je nekoliko mjeseci pred agresiju poslalo za dopsnicu tog lista u Brisel. No, dok je njena novinarska kuća (koja joj je prije odlaska u Brisel isplatila avans od 30-ak hiljada maraka) uništavana, a njene kolege ubijane u divljačkoj agresiji, Smajlovićka se odlučila identificirati i solidariziirati sa Srbijom u njenoj agresorskom pohodu zbog kojeg su joj Ujedinjene Nacije nametnule sankcije u proljeće 1992.godine. Smajlovićka je tokom rata radila u nekoliko beogradskih medija, najviše se zadržala uz pokojnog Slavka Ćuruviju i njegov časopis “Evropljanin”. Čuruvijina supruga Branka Prpa optuživala je Smajkovićku da je režimu Slobodana Miloševića “cinkarila” razgovore svoga muža sa američkim dužnosnicima tokom zajedničke posjete SAD-u.

 

GUZICE NEMA, A OBRAZU SE NE BOJI

 

Nakon sloma Miloševićevog režima kojem je ona zamjerala samo “neefikasnost” i “nedemokratičnost”, ali ne i zločinačke osvajačke ratove koje je vodio, u oktobru 2000. Ljiljana Smajlović se približava Vojislavu Koštunici, predsjendiku Srbije i postaje glavna i odgovorna urednica “Politike”. Upravni odbor tog lista koji ju je držao na toj funkciji činili su, pored ostalih, Emir Kusturica i Matija Bećković. Tokom njenog dugogodišnjeg šefovanja najstarijim srpskim listom Muharem Bazdulj se etablira kao pouzdani kolumnista i kulturni hroničar. Zanimljivo je da je Bazdulj prije dolaska u Beograd u Sarajevu obavljao istu funkciju kao svojedobno Smajlovićka, bio je drugi čovjek “Oslobođenja”. Koštunica je svojedobno predložio Ljiljanu Smajlović za ambasadoricu Srbije u Kanadi, no nakon reakcija udruga bosanskih iseljenika u toj zemlji koje su upozorile vlasti na Smajlovićkinu dugodišnju ulogu i bliske veze sa vrhom srbijanskog režima, blagonaklon odnos prema ratnim zločinima i zločincima njena ambasadorska karijera je osporena. Kada ju je nedavno neko neukusno i uvredljivo upitao zašto nosi pezime svog bivšeg muža (Zlatana Smajlovića) a ne svoje djevojačko- Ugrica, ona je napisala da joj to pitanje postavljaju “šovinisti” kojima je “svejedno zoveš li se Smajlović, ili Bazdulj”.

 

JAHAČI APOKAL,IPSE IZ ANDRIĆGRADA

 

Po dolasku u Beograd, Bazdulj se afirmirao kao novinar u neovisnom, liberalnom, antirežimsmkom magazinu “Vreme” u kojem je skrenuo pažnju na sebe pored ostalog nesmiljenim, drskim obračunim i polemikom sa tada već pokojnim osnivačem i prvim vlasnikom tog nedjeljnika, Srđom Popovićem, što se smatralo nezapamćenim skandalom u srbijanskoj medijskoj i političkoj praksi.
Muharem Bazdulj kao nova zvijezda beogradske novinsko-književne čaršije dodatni korak prema svojoj potpunoj afirmaciji čini pod pokroviteljstvom drugog moćnog predratnog Sarajlije u Srbiji, Emira Kusturice.

 

Njihova suradnja počinje i razvija se tokom izgradnje “Andrićgrada” u Višegradu u okviru kojeg je Kusturica sagradio i “Andrićev Institut”. Bazdulj ne samo kao rođeni Travničanin, nego i kao poznavatelj i zaljubljenik u djelo slavnog pisca sasvim mu se dobro uklopio u programske aktivnosti “Instituta”, koji to ni po kojem parametru ozbiljne književno-naučne ustanove nije. Uz književne perjanice (veliko)srpstva, Matiju Bećkovića i Momu Kapora,novinara Milorada Vučelića, odurnog ratnog propagatora, Goebelsa Miloševićevog zločinačkog režima, Bazdulj je postao jedan od zaštitnih likova “Andrićgrada”. On je manje-više redovan član žirija koji dodjeljuje “Andrićevu nagradu”, književno priznanje koje se po šovinističkim i nacionalističkim “propozicijama” (ili popozicijama?!) ne može uporediti ni sa jednom sličnom u svijetu: ta se nagrada dodjeljuje isključivo piscima Srbima, i to ekskluzivno iz Srbije i Republike Srpske. Možeš biti Simo Matavulj, ili Vladan Desnica, Ranko Marinković, ako si rođen u Hrvatskoj, zaboravi Kusturicinu (i Bazdzuljevu) književnu nagradu.

 

Prije tri godine (2018) žiri kojeg je sačinjavao tandem Kusturica- Bazdulj “Andrićevu nagradu” je dodijelio rock pjevaču i kantautoru Bori Đorđeviću. Novčani iznos osigurava Vlada Republike Srpske, a iznosi 20 hiljada eura, dvostruko više od najuglednije i najstarije književne nagrade u regionu, one koju dodjeljuje nedjeljnik “NIN”, a koju Kusturica i Bazdulj javno bojkotiraju.
Na čelu bojkota pisaca koji svoja djela ubuduće ne žele kandidrati za NIN-ovu nagradu nalazi se Vladimir Kecmanović za kojeg je u jednom nedavnom intervjuu Kusturica reako da je “mladi pisac koji je u rangu najboljih ruskih pisaca”. Malo je problematično da je Kecmanović sa svojih 50 godina (žive vage) “mladi pisac” ( u njegovim godinama Kusturica je snimio sve svoje relevantne filmove), ali je sigurno to da je, prije Bore Đorđevića, dobio “Andrićevu nagradu” koju dodjeljuje dvojac Kusturica-Bazdulj. Kecmanović i Bazdulj su uz mračnu plejadu nacional-konzervativnih pisaca, istoričara redovni suradnici na Kusturicinom portalu “Iskra”

 

ULOGA FAKTORA KECMANOVIĆ

 

Vladimir Kecmanović je, također, i glavni urednik Kulturnog programa Radio-televizije Srbije u čijem će Upravnom odboru uskoro sjediti i Muharem Bazdulj. On je sin Nenad Kecmanovića, predratnog profesora i dekana Univerziteta u Sarajevu, ratnog kratkoročnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i poslijeratnog savjetnika Milorada Dodika. Kecmanović je bio stranački šef Emiru Kusturici i Miloradu Dodiku u Savezu reformskih snaga, a u Ljijani Smajlović tadašnjoj šefici unutrašnjo-političke rubrike “Oslobođenja” imali su najodanijeg i dosljednijeg medijskog promotora.
Emir Kusturica, Ljiljana Smajlović i Nenad Kecmanović tri su najvažnije i najutjecajnije osobe među političkim, kulturnim i medijskim radnicima koje je ratni raspored na početku agresije na BiH odveo u Beograd. Oni su svojim međunarodnim uspjesima i ugledom (Kusturica), prilagodljivošću svakom poltičkom projektu sa naglašenoim nacionalističkim sadržajem (Smajlović) ili endemskim odustvom skrupula i morala(Kecmanović) osigurali ne samo sebi, nego i svojim bioloških nasljednicima i ideološkim sljedbenicima vrlo unosne poslove, sinekure u javnim insitucijama, nagrade, priznanja, honorare i duge oblike društvenog prestiža.

 

Sve njih skupa, od Kecmanovića, Kusturice i Smajlovićka, zaključno sa Bazduljem povezuje i otvoreno, ili mimkrijsko relativiziranje ratnih zločina u BiH, te u vezi sa tim “briga” i “odgovornost” za opstanak “Dejtonske BiH”, bolje rečeno Republike Srpske, koja može, ali ne mora, niti treba, ostati u sastavu Bosne i Hercegovine. Peter Handke sa svojom Nobelovom nagradom najuglednija je i najisturenija međunarodna “faca” koja ih u tome bespogovorno podržava i svojim prisustvom ohrabruje, mamuza da istraju do “ujedinjenja ili smrti”.

(56)

ZIJANIO NA ĆUPRIJI NA DRINI, DOBIO U BEOGRADU NA VODI: Muharem Bazdulj je štićenik moćnih predratnih Sarajlija: EMIRA KUSTURICE, LJILJANE SMAJLOVIĆ I NENADA KECMANOVIĆA

About The Author
-