Stavljanje struke ispred politike bi zapravo značilo da bi se prije izgradnje obje gasne interkonekcije trebao usvojiti državni zakon o gasu.
Piše: Darko Omeragić
Razina energetske sigurnosti u sektoru gasa u Bosni i Hercegovini je na nuli, kaže za “Slobodnu Bosnu” stručnjak za energetiku, bivši direktor BH-Gasa i aktuelni ministar komunalne privrede, infrastrukture i prostornog uređenja Kantona Sarajevo Almir Bečarević.
Bečarević kao jedan od najžešćih zagovornika stvarne diverzifikacije snabdijevanja gasom Bosne i Hercegovine već godinama upozorava na opasnost teške ovisnosti naše zemlje o ruskom gasu. On se za smanjivanje te ovisnosti počeo zalagati mnogo prije nego li će Rusija izvršiti agresiju na Ukrajinu i zaprijetiti cijeloj Evropi da bi se mogla naći u energetskoj krizi, to jeste bez ovog važnog energenta. Formiranjem nove vlasti nakon što su u oktobru prošle godine održani izbori u našoj zemlji na stol su došle i energetske teme, ali ne na način koji bi išao u korist bh. građana.
Političari u FBiH su se jednoglasno opredijelili za izgradnju Južne gasne interkonekcije čijom bi gradnjom naša zemlja dobila još jedan izvor snabdijevanja gasom, dok su vlasti RS na čelu s Miloradom Dodikom za izgradnju Nove istočne interkonekcije koja ovu ovisnost ne briše. Stvari su postavljene tako da su političari iz FBiH i RS jedni druge uslovili, odnosno da dozvole za jednu interkonekciju nema bez dozvole za onu drugu i još jedna bitna činjenica – političari iz FBiH su pokušali naći kompromis s vlastima iz RS-a predlažući im da se grade obje interkonekcije uz uslov da se sve radi po modernom zakonu o gasu BiH koji bi prije toga trebalo usaglasiti i usvojiti. No, RS to uporno odbija tvrdeći da je energetika u nadležnosti entiteta.
PRVI NEUSPIO POKUŠAJ
Dakle, pravi problemi su počeli onog trenutka kada je struku trebalo staviti ispred politike. Stavljanje struke ispred politike bi zapravo značilo da bi se prije izgradnje obje gasne interkonekcije trebao usvojiti pomenuti državni zakon o gasu. Tekst zakona o gasu i električnoj energiji BiH se prvi put u javnosti pojavio još prije osam godina. Te 2015. godine je to bio prijedlog Janeza Kopača, direktora Energetske zajednice. Taj, stručnjaci smatraju, loš prijedlog zakona koji je razvodnjen na samo tri člana nikome nije odgovarao i nikada nije došao na dnevni red Parlamenta BiH. Iako siromašan ni takav zakon nije odgovarao vlastima Republike Srpske koji priču o energetici vide isključivo kao entitetsku priču, a ne nešto što bi se trebalo rješavati na državnom nivou. A razloga za to da ova priča bude državna ima pregršt, a glavno je da se radi o projektima koji prelaze državnu granicu. FBiH je u međuvremenu krenula, pa stala, s realizacijom projekta Južna gasna interkonekcija. Stalo se onog momenta kada su stranke s hrvatskim predznakom zatražile da tri kantona s hrvatskom većinom (ZHK, Kanton 10 i SBK) formiraju firmu koja će biti nositelj projekta realizacije projekta Južna gasna interkonekcija, iako je federalna kompanija BH-Gas mnogo prije krenula s realizacijom ovog projekta. Upravo je Almir Bečarević kao direktor BH-Gasa prije 13 godina potpisao spajanje hrvatskog gasnog sistema s FBiH. Napravljeni su planovi došlo se do idejnog projekta, utvrđena je trasa – Zagvozd (Republika Hrvatska)-Posušje (BiH)-Tomislavgrad-Kupres-Šuica-Bugojno-Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar. Sve je trebalo biti regulisano Zakonom o gasovodu FBiH oko kojeg u FBiH nema dogovora partnera u vlasti, kako u prošlom tako i u novom sazivu Vlade FBiH. Partneri u FBiH se ne slažu u samo jednoj tački zakona – ko će biti nositelj projekta, BH-Gas ili nova kompanija u vlasništvu pomenutih kantona. Ovim gasovodom BiH bi bila u mogućnosti da se poveže na hrvatski gasovod, LNG terminal na Krku, da dobije gas i iz drugih izvora, na primjer, iz Azerbejdžana…
Nova istočna gasna interkonekcija za koju se zalaže Milorad Dodik bi trebala ići trasom Inđija-Mačvanski Prnjavor-Bijeljina-Doboj-Banjaluka-Prijedor-Novi Grad. Ovaj projekat su zajednički i bez saglasnosti Bosne i Hercegovine pokrenule Republike Srpska i Republika Srbija o čemu je u martu prošle godine potpisan i sporazum entiteta RS i Srbije. Ipak, ovaj gasovod koji bi u BiH, odnosno RS doveo gas ponovo iz istog izvora (Rusije) nije moguće realizovati bez dozvole Vijeća ministara BiH, Parlamenta BiH i Predsjedništva BiH. Nakon višesedmičnog medijskog prepucavanja bh. političara Vijeće ministara BiH je 11. maja odobrilo dva Nacrta osnova za vođenje pregovora za Južnu i Novu istočnu gasnu interkonekciju. Ipak, ni od jednog od ova projekta neće biti ništa dok se ne usvoji zakon o gasu BiH. Ovo su potvrdili članovi Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka Denis Bečirović i iz reda Hrvata Željko Komšić. Također, neće biti ništa ni od Južne gasne interkonekcije dok se ne usvoji federalni zakon o Južnoj gasnoj interkonekciji, što je u svojoj nedavno izjavi potvrdila predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto (HDZ) koja je pozvala Parlament FBiH da što prije usvoji usvoji zakon o južnoj interkonekciji kojim će biti određena firma – nositelj projekta.
VRIJEME JE BITAN FAKTOR
Da je vrijeme bitan faktor, posebno za Južnu interkonekciju, potvrđuje izjava jednog od sagovornika portala Bloomberg Adria koji je rekao da se Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), jedna od rijetkih finansijskih institucija koje bi bile spremne da finansiraju projekte fosilnih goriva kao što su plinovodi, navodno, planira da se povuče iz finansiranja ovakvih projekata. Argument koji ide protiv Južne interkonekcije je nedostatak potražnje za plinom u Hercegovini. Nenadano ili ne u priču o gradnji Južne gasne interkonekcije se uključio i Izrael. Almir Bečarević je nedavno napisao da je službeni Zagreb migom sugerisao hrvatskoj plinskoj transportnoj kompaniji Plinacro da ne produžava Memorandum o razumijevanju o izgradnji Južne plinske interkonekcije (koji su još davno potpisali ta kompanija i BH-Gas), a kako bi se u igru uvela nova (međukantonalna) firma „Južna gasna interkonekcija“. U priču se “ubacila” i izraelska kompanija Abraham Grupa koja je zakupila dio kapaciteta kompanije Aluminij u Mostaru i koja, ne samo da želi izgraditi termoelektranu na plin, nego i čitav plinovod do Mostara i solarnu elektranu snage 60 MW. Navodno je želja Abraham Grupe da finansira gradnju plinovoda do Mostara, te da se plin iz Izraela dopremi do LNG terminala Krk. Taj gas bi služio TE na plin u Aluminiju.
Cilj ove elektrane je stabilizacija elektroenergetskog sistema u FBiH, balansiranje nad solarnim parkom Aluminija i Elektroprivrede HZ-HB koja je oslonjena na hidropotencijal, te vjetar i sunce. Zbog ove priče dio političara u FBiH smatraju da bi nova firma pod nazivom “Južna plinska interkonekcija” bila tek fasada za Abraham Grupu. Zanimljivo je da je Južnu gasnu interkonekciju predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Božo Ljubić nazvao “projektom od prvorazrednog nacionalnog interesa za Hrvate”, budući da, kako je reka, “sada jedino većinski hrvatski prostori u BiH nisu priključeni na plinovod”.
JEDAN PRAVAC, JEDAN GAS
No, vratimo se na kraju ponovo na energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine i trenutno stanje. U BiH gas stiže samo iz jednog pravca i to preko gasovoda Turski tok putem kojeg u našu zemlju može doći samo ruski gas. Da je sigurnost snabdijevanja gasom naše zemlje na razini nule potvrđeno je ne tako davno kada su bili radovi na Turskom toku u Bugarskoj. Tada je BiH imala gasa onoliko koliko ga je ostalo u cjevovodu između Zvornika i Zenice.
“Upravo ove činjenice su vodilje za obezbjeđenje drugog pravca snabdijevanja gasom a sve u funkciji sigurnosti snabdijevanja i energetske sigurnosti. Južna gasna interkonekcija bi povećala faktor energetske sigurnosti sa 0 na 67 posto. Nova istočna interkonekcija ništa ne mijenja u faktoru sigurnosti osim stvaranja još veće ovisnosti o jednom isporučiocu i jednom pravcu”, kaže za “SB” Almir Bečarević.
U poređenju s drugim evropskim zemljama, BiH je zaista u teškoj situaciji. Na primjer, Mađarska u sektoru gasa ima šest ulazno-izlaznih tačaka, Srbija ima dvije i gradi treću. Hrvatska ima dvije ulazno-izlazne i jednu ulaznu na LNG terminalu Krk. Slovenija prirodni gas nabavlja iz Alžira, Njemačka istovremeno gradi čak 5 LNG terminala, a baltičke zemlje više ne kupuju gas iz Rusije.
“Kada vidite ove podatke shvatite da BiH ništa ne radi po ovom pitanju ili kada i nešto započne kreću politike koja jedna drugoj podapinju noge i sve se vrti u krug. Gasni sektor može biti potentan, a posebno u dijelu proizvodnje električne energije iz gasa kao stuba za balansiranje na sistemu obnovljivih izvora energije. S toga faktor sigurnosti u gasnom sektoru treba pod hitno podići na razinu koja će doprinijeti efektivnoj energetskoj sigurnosti“, zaključuje Almir Bečarević za “Slobodnu Bosnu”.
Tekst je nastao u okviru SMART Balkan projekta čiji je pokrovitelj ambasada Norveške u BiH.
U ČEMU JE PROBLEM SA ZAKONOM O GASU BiH?
Dejtonski mirovni sporazum je predvidio javne korporacije u transportnoj infrastrukturi. Osnivanjem takve javne korporacije bili bi obesmišljene entitetske kompanije poput BH-Gasa, Gas-Resa ili nove transportne kompanije sa sjedištem u zapadnoj Hercegovini. Zakon o gasu BiH bi regulisao osnivanje jedne kompanije kojoj bi bio nadležan jedan regulator. Imali bismo jednu tarifu sa jednim modelom i desetogodišnjim planom razvoja. U tom slučaju BiH bi se prilagodila Evropi koja stremi jednoj ulazno/izlaznoj tarifi za transport gasa, jednom modelu nabavke gasa u kriznim situacijama, jednom planu razvoja… Problem sa BiH je što svako želi da vodi svoju energetsku politiku koja se u posljednjih 30 godina pokazala promašenom. Zbog toga je energetika u BiH devastirana. Primjer javne korporacije na jednom nivou u BiH je Elektroprenos BiH. Nažalost, gas je iz ove priče izostavljen iako dejtonski Ustav daje mogućnost za okvir organizacije gasnog tržišta putem jedne transportne kompanije. Zakon o gasu BiH bi bio ključan da bi se ovaj pristup realizovao i tada bi se, prema mišljenju stručnjaka, mogli realizovati gasni projekti, ali na realnim osnovama. A trenutne realne osnove nam pokazuju da ruskog gasa u Evropi više neće biti. Nerealni gasni projekti poput termoelektrane na gas na Novoj istočnoj interkonekciji, oslonjeni na ruski kapital i bez potrošača gasa vodi ka ugrožavanju kompletne energetike u BiH. Zato je BiH potreban moderan zakon o gasu, diverzifikacija snabdijevanja i javna korporacija od koje bi koristi imala cijela BiH i svi njeni građani.
(SB)
(77)
Related posts:
Drmać osuo po kolegi: Ja bih trebao biti ministar, a ne Kurić koji je…
KO S BAKIROM TIKVE SADI… Propala blokada SBB-a, uspostavljena nova ad hoc većina sa DF-om i SDP-om!
Zašto se sportski objekat ne zove po heroju Goranu Čengiću? Ponos veći i od dvorane
Vandali uništili spomenik Davorinu Popoviću, legendarnom pjevaču Indexa (FOTO)
Suljkanović obraćanje počeo Bismillom, pa vrijeđao vijećnike: ”Smiješ se k’o droljica” (VIDEO)
Ovo su mladići koji su bacili kamen s natpisom “Don't forget ‘93” u rijeku Neretvu
Muke stanara u Titovoj br. 11: Od bahatosti Vakufske banke više ne možemo da živimo!
Fizički obračun ekipe bh. Eurosonga: Pijani Almir Ajanović Jali razbio nos, a Šaćir Ameti dobio flašu u glavu
Nezgodan kad popije: Opšta makljaža na Vlašiću, i Dalal završila u bolnici!
FOTO/ ZAVIRITE U RAČUNE I GOZBE NA RAČUN PORESKIH OBVEZNIKA
