“VULINOVA DONJA LEĐA”: Novi pojam u srpskoj političkoj p**nografiji…

Tekst objavljen na srbijanskom portalu „Peščanik“ prenosimo u integralnoj verziji.

 

 

Piše: Ljubodrag Stojadinović

 

Američki ambasador se nekim slučajem našao usred srpske vlade i rekao ono što inače stalno govori. Ali takvo nešto do juče valjda nije govorio u srpskoj vladi, pa je rešio da i to kaže. Rečnikom i tonom koji se u normalnim okolnostima lako mogu podneti.

 

Stvarnost je mnogo gora od tih reči. Lamentiranje šefa ovdašnje države nad sopstvenim kosovskim porazom mnogo je gore od Skotove primedbe.

 

Otprilike da Kosovo nije „takozvana“ nego međunarodno priznata država.

 

Dok je on iz novinarskog pitanja otklanjao ovdašnji patriotski adut „takozvana“, potpredsednica srpske vlade Zorana Mihajlović je ćutala. Da li i ona misli da sve takozvano valja skloniti i stvari nazvati pravim imenom?

 

Ne, ona tako ne misli. Ali je ćutala verujući da je domaćinski ne prekidati gosta, niti bacati kletve. Niti galamiti na njega dok govori. Gost je to, ima čovek pravo da rekne ono što je započeo; ima nezgodnih posetilaca, niti ga možeš zaustaviti niti izbaciti kao iz krčme.

 

U stvari, ne znamo šte je Zorana mislila. Njen je običaj da često bude neusklađena sa tegobnim naprednjačkim jednoumljem, ali da samo nekoliko dana kasnije iskaže pravu epsku odu Vučiću. I tako opstaje, na granici napadnog šarma, prividnog svojevoljnog skretanja i realnog podaništva.

 

Izlivi pravovernosti bili su žustriji nego što su okolnosti to zahtevale. Ne samo zbog toga što je Skot ambasador najveće globalne sile. To ne mora da bude važno za ovdašnji vladajući autizam i besplodno rogušenje. Mada je inscenirana svađa sa američkim ambasadorom u stvari predstava za smlaćenu srpsku javnost: vidi boga ti, nema drugih događaja za uobičajeni dramoseraj, daj da se porvemo sa najvećima.

 

Iz tog rvanja, pored velike štete a nikakve vajde – što je uobičajeni učinak ovdašnje galamdžijske seljačke politike – izašlo je nekoliko šarmantnih, ali ne i bezopasnih budalaština, koje svakako prevazilaze incident koga zapravo nije ni bilo.

 

Dva Vučićeva činovnika su dobila priliku da pokažu svoju duboku odanost. Premijerka je svojom nedopušteno oskudnom retorikom optužila Skota da je njegova ekspresija o realnom statusu Kosova „skandalozna i neprimerena“. Prva je „izrazila svoju zblanutost“ što je prisutna članica vlade sve to prećutala.

 

Ali, dobro. Ta se izjava može odmah metnuti na spisak dnevnih nadripolitičkih trivijalnosti, koje u suštini ne nadilaze oskudni politički opseg nesrećne premijerke. Valjalo je sačekati Vulina, sa čitavim njegovim svađalačko-podaničkim talentom i originalnim definicijama problema koji čak i ne postoji.

 

On je budni čuvar vođinog mira, jurišnik na sve koji bi pokušali da mu okrnje iluziju o moći, skaredni orator o svima i o svemu, spreman za borbu sa izmišljenim avetima u svako doba dana, a posebno noći.

 

Pošto je uzgredno odbrusio Skotu, uzeo je na sebe pretnju najstrašnijim oružjem: predsednikom. Otprilike, sreća njegova (Skotova) što mu tu nije bio Vučić, on bi ga naglavačke izbacio iz vlade.

 

I tako smo doživeli da uživo čujemo pohvalu sluge o mitskoj nadmoći gospodara: ne samo da je jači od jednog Skota, te bi ga naglavačke nasadio na travnati ili kameniti deo vladinog dvorišta – kako mu se zalomi – nego se taj ne boji ni onih koji su ga ovde poslali. Taj se ne boji nikoga!

 

Kasnije se oglasio i izbacivač lično, tvrdeći da jeres izrečena „usred vlade“ nije smela da bude prećutana, misleći na istu osobu, koju su prozvali svi uključujući i jutrošnje tabloide.

 

Ali, naviknut da ide najdalje, Vulin je krenuo u anatomsko razlaganje (neosporno ženskog fenomena), te je u završnici svoje briljantne odbrane zemlje i vrhovnog rekao, otprilike, da su nekome važnija donja leđa od izjava koje vređaju i ugrožavaju Srbiju. Donja leđa su svakako novi pojam u srpskoj političkoj p*rnografiji.

 

Šta je Vulin želeo da kaže, tražeći u svom totalitarnom vokabularu ostatke lascivnog i nagomilane sedimente mizoginog?

 

Pa ništa, kao i obično. On je sa svojim bravurama, samo šlag na šlagu budalaština, onaj klovn koji ima završnu tačku, a potom se zavesa spušta.

 

Koliko danas ili sutra, Skot i Vučić će se sresti i izgladiti inače nepostojeći spor. U Srbiji se nastavlja takozvani život, sa svim donjim leđima srpske politike.

(126)

“VULINOVA DONJA LEĐA”: Novi pojam u srpskoj političkoj p**nografiji…

| Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-