VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA: Učinci američkih HIMARS-a već se vide, Rusi zbog preciznih udara mijenjaju taktiku

Iako su mnogi promatrači očekivali, a 3. jula je čak izgledalo da je to naložio sam Vladimir Putin – izgleda da se za sada u Ukrajini ne može govoriti ni o kakvoj ozbiljnijoj „operativnoj pauzi“ na krajnjem istoku bojišta u Donbasu.

 

 

Utorak, 12. jula, ujedno je i 139. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Proteklih 20 tjedana obilježilo je postupno sužavanje fokusa ruskih agresora, prvo sa cjeline Ukrajine na bojišta istoka, jugoistoka i juga zemlje, a zadnje vrijeme prvenstveno na Donbas – iako to nije ujedno značilo i povlačenje napadača iz područja koja trenutno više nisu u fokusu.

 

 

Time su kopnene borbe ostale uvelike ograničene na prostor Donjecke i Luhanske oblasti koji je još bio pod ukrajinskom vlašću, iako su Rusi ustrajno nastavili redovito granatirati i raketirati čitavih oko 1100 km bojišnice. Pri tome su se postupno i njihovi zračni napadi koncentrirali bliže linijama bojišta, s posebnim naglaskom na veće ukrajinske gradove koji zapravo čine pozadinske oslonce ukrajinskih obrambenih crta.

 

 

Od 2. jula, kada su branitelji evakuirali prostor Lisičanska, agresori su gotovo pa postigli svoj cilj zauzimanja čitavog prostora Luhanske oblasti – iako za sada izgleda da im tu još uvijek simbolično nedostaje ponešto prostora za potpuni uspjeh, budući se i nadalje periodično čuje o otporu branitelja u naselju Bilogorivka kod rijeke Siverski Donjec, koje formalno spada na sam rub administrativne Luhanske oblasti.

 

 

Putevi do Slovjanska

 

Iako su mnogi promatrači očekivali, a 3. jula je čak izgledalo da je to naložio sam Vladimir Putin – izgleda da se za sada u Ukrajini ne može govoriti ni o kakvoj ozbiljnijoj „operativnoj pauzi“ na krajnjem istoku bojišta u Donbasu. Naime, iako se tijekom posljednjih desetak dana bojišnica ustalila na granicama onih oko 45 posto Donjecke oblasti koje i dalje kontrolira Ukrajina – tu nije ujedno došlo do kompletnog zamiranja ruskih ofenzivnih djelovanja.

 

 

Dakle, iako se nova načelna crta razdvajanja ustalila po načelnom potezu Siversk-Fedorivka-Soledar-Bahmut-Toretsk, brojne prednje otporne točke u selima nekoliko kilometara istočno od ove linije i dalje su svakodnevno pod učestalim manjim napadima s kopna i iz zraka. Ta djelovanja branitelji sada uspijevaju obuzdati, ali lako bi se tu moglo raditi i o pokušajima tzv. „izviđanja silom“, koji bi mogli prerasti u nešto ozbiljnije nađu li agresori prolaz u obrambenim crtama. Napomenimo da – uz takvu situaciju na istoku – treba napomenuti i stanje na sjeverozapadu Donbasa, na prilazima gradu Slovjansku. Ondje su ruske snage u pokretu iz smjera Izjuma na jug (Barvinkovo) i jugoistok (Slovjansk), a riječ je o zoni koju su agresori posljednje vrijeme ojačavali, prije aktualnog intenziviranja svojih djelovanja.

 

 

image

HIMARS

 

 

Kako izgleda, tu je s jedne strane na barvinkovskom pravcu obnovljeno rusko prisustvo u selu Kurulka, što ukazuje na mogući novi pokušaj prodora na jug – ne bi li se ondje presjeklo nedaleku prugu koja povezuje Slovjansk s ukrajinskom pozadinom na zapadu. S druge strane, nastavljeni su i ustrajni agresorski napadi uzduž prometnice M03 koja od okupiranog Izjuma ide do Slovjanska. Upravo je ovaj pravac ruskog napredovanja već duže blokiran na oko 20 km sjeverozapadno od ukrajinskog uporišta Slovjansk, na obrambenoj crti među selima Bogorodične-Dolina-Krasnopilja-Mazanivka-Ivanivka.

 

 

Kako izgleda, nakon više tjedana ogorčenih borbi, moglo bi biti da su tu agresori posljednjih dana na kraju i uspjeli zauzeti čitavo mjesto Bogorodične na obalama rijeke Siverski Donjec – pa tek ostaje za vidjeti je li to možda i početak nekog novog ruskog pomaka u ovoj borbenoj zoni.

 

 

Time je ujedno postavljeno i aktualno pitanje nastavka borbi u Donbasu. Naime, dok je izvjesno kako su gradovi Slovjansk i onda južnije smješteni Kramatorsk tu glavni ciljevi agresorskih nastojanja – i dalje nije jasno hoće li ruske snage u predstojećim tjednima prema njima nastojati doći sa sjeverozapada (iz smjera Izjuma), ili s istoka – bilo sjevernije preko Siverska uz rijeku Siverski Donjec na zapad, ili južnije prolaskom kod Bahmuta, pa na sjeverozapad. Ako već spomenuto stabiliziranje borbene linije na istoku bude pratilo i izvlačenje ondje skupljenih snaga (koje neki ukrajinski izvori procjenjuju na oko 40 taktičkih skupina razine bojne), bilo radi premještanja ili povlačenja na odmor nakon tjedana žestokih borbi – tada bi bilo za očekivati da naglasak ruskog napredovanja ipak (barem privremeno) bude stavljen na pravac Izjum-Slovjansk, na kojem se trenutno procjenjuje prisutnost barem oko 27 ruskih taktičkih skupina razine bojne raznolike snage i razine spremnosti.

 

 

HIMARS i njegovi učinci na bojištu

 

Naravno, sva ta potencijalna napredovanja, kao i sve druge borbene situacije uzduž ukrajinskih bojišnica, posljednja oko dva tjedna stoje u svjetlu nadolaska nove zapadne vojne tehnike u ruke ukrajinskih branitelja. Nakon postupnog povećanja broja zapadnih topničkih sustava kalibra 155 mm, ove posljednje tjedne obilježilo je i pristizanje novih, modernih i preciznih višecijevnih raketnih sustava američke proizvodnje.

 

 

Riječ je tu prvo o 4 komada sustava M142 HIMARS, pa još 4 ista takva oružja, a onda izgleda i prvog sustava M270 MLRS (vjerojatno iz kvote koju je Ukrajini obećala Velika Britanija). Takvih 9 oružja omogućilo je ukrajinskoj strani izvođenje do sada već i prema 40 velikih napada na agresorska skladišta streljiva i goriva, na zapovjedne centre protivnika, a izgleda i na ponešto blizu fronti raspoređenih ruskih naprednih protuzračnih sustava. Pri tome su se posebno sustavi HIMARS na kotačima pokazali izuzetno podesnima za brzo približavanje nadomak crta bojišta i onda pokrivanje iznimno preciznom raketnom vatrom one zone između najdaljih dometa topništva kalibra 155 mm, pa sve do crte od oko 85 kilometara – koja je donedavno Ukrajini bila izvan preciznoga dosega, što su napadači itekako koristili za primicanje svoje borbene logistike.

 

 

Naravno, treba napomenuti kako su se sva nedavna uspješna djelovanja ruske strane bazirala baš na polaganom napredovanju uz masivnu podršku topništava – a baš to topništvo za svoje djelovanje koristi ogromne količine granata, koje su prema fronti stizale prvo željeznicom, a onda od velikih skladišta kamionima do paljbenih položaja. Novim ukrajinskim naoružanjem sada su se u dometu HIMARS-a našla kako spomenuta željeznička čvorišta, tako i skladišta i raznoliki paljbeni položaji – i sve to uz iznimnu preciznost kakvu na tim daljinama nisu imala ni jedna do sada braniteljima dostupna oružja. Rezultati ove promjene jasno su vidljivi u nizu masivnih eksplozija, od kojih su neke na tlu bile tako intenzivne da su zabljesnule čak i senzore komercijalnih satelita koji prate Ukrajinu.

 

 

Budući da je jasno kako svaka novina ima najveći učinak na bojištima kad se tek pojavi i kad je velika novost, prema nekim izvorima već se može uočiti pokušaje ruskog prilagođavanja novim okolnostima na ratištu. Osim što će sva bitnija skladišta morati biti decentralizirana, za očekivati je i premještanje logističkih čvorišta te zapovjednih središta dalje od bojišnice, izvan dometa oružja HIMARS i MLRS. Ondje će sve te bitne elemente ratovanja biti potrebno i bolje braniti, jače maskirati, te pokrivati i sredstvima elektroničkog ratovanja i ometanja. Naravno, takve promjene u djelovanju i rasporedu snaga uopće nisu jednostavne, a s obzirom na krute te relativno neefikasne strukture ruske vojske – pitanje je i u kojoj su mjeri uopće provedive.

 

 

 

(Jutarnji.hr)

(1556)

VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA: Učinci američkih HIMARS-a već se vide, Rusi zbog preciznih udara mijenjaju taktiku

| Foto/Video, Kolumne, Slider, Šokantno, Vijesti |
About The Author
-