Šta je Milorad Dodik rekao u svom govoru u Banja Luci u prisustvu njegovog imenjaka Pupovca, a što nije  prethodno izdleklamovao na Pantovčaku uz  visoko pokroviteljstvo predsjednika Zorana Milanovića, ili u Mostaru u prisustvu Dragana Čovića, kao i ministra vanjskih  poslova Gorana Grlića Radmana.

 

 

PONEDJELJAK, 10. SIJEČNJA

 

Moglo bi na kraju ispasti da Milorad Pupovac , lider srpske manjine i čuvar parlamentarne većine u Hrvatskoj, bude najveći gubitnik dvodnevnog obilježavanja 9. Januara, praznik Republike Srpske koji je Ustavni sud BiH odavno proglasio neustavnim. Talas kritika dočekao ga je u medijima i među političkom klasom u Hrvatskoj po povratku iz Banja Luke. Pupovac je na Dodikovom derneku u Banjoj Luci, ako je suditi po televizijskim snimcima, tretiran kao marginalac, neka vrsta neželjenog, kužnog rođaka koji je stigao iz unutrašnjosti. Nije govorio na tom skupu, nitit je davao izjave, kako se to veli, “na marginama skupa”, zaćutao je i po povratku u Zagreb. Tek se njegovo Srpsko narodno vijeće oglasilo nekim saopćenjem u stilu ni luk jeo, ni luk mirisao.Napadi na Pupovca, su, kao što je hrvatski premijer  Andrej Plenković svojedbno ustrdio za ustaški pozdrav “Za dom spremni” dvostruko konotiran: kao udar na lidera srpske manjine, što uvijek u Hrvatskom ima prođu na tamošnjem političkom tržištu, te kao garant opstanka Plenkovićeve Vlade .

 

 

Milorad Pupovac (Foto: SNSD)

 

 

Milorad Pupovac nije neko ko se ne umije braniti, pokazao je to nebrojeno puta tijekom dulje od tri decenije koliko uspješno figurira na političkoj sceni Hravtske. Kada ga je prije godinu dana tadašnji predsjednik Hravtske Ivo Josipović nazvao etnobiznismenom, Pupovac mu je uzvratio nimalo biranim, niti akademskim jezikom koji je mnoge iznenadio. Ne ostaje lider Srba u Hravtskoj dužan ni Zoranu Milanoviću , nit pristaje da bude njegova omiljena lutka za udaranje. Prima udarce , ali ih i uzvraća.

 

Nakon nekoliko dana u kojima napadi na njega nisu jenjavali, Pupovac se šturo i lakonski oglasio poručivši kritičarima: “Ako sam ja svojim prisustvom u Banji Luci destabilizirao Bosnu i Hercegovinu, onda joj je Bog u pomoći”!

 

Milorada Pupovcam dakle, ne treba braniti, niti to činim, ali treba ponešto cijeloj toj prilči sa elementima hajke pridodati. Pupovca se javno linčuje jer je bio na skupu koji je pored toga što je bio antiustavan, imao sve atribute velikorspkog piknika i ovaploćenja ideje sa kojom je Beograd sa satelitskim paradržavicima u Hrvatskoj i BiH ušao u ratove 90-ih. Taj projekt nikada nije uspio, a možda nije bio bio ni pokrenut, da nije postojao visok stupanj suglasnosti između Beograda i Zagreba, Miloševića i Tuđmana da se zajednički kreiraju, odnosno prekomponira postjugoslovenski državni i nacionalni prestor i to isključivo na račun Bosne i Hercegovine. Pupovac se tih godina bavio mirovnim aktivizmom.

 

Šta je Milorad Dodik rekao u svom govoru u Banjoj Luci u prisustvu njegovog imenjaka Pupovca, a što nije prethodno izdeklemovao na Pantovčaku uz visoko pokroviteljstvo predsjednika Zorana Milanovića, ili u Mostaru u nazočnosti  Dragana Čovića , kao i ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana . Dodikova pokvarena ploča svugdje gdje se ovaj pojavi opetuje isti refren o BiH kao nemogućoj državi, o neminovnosti njenog raspada, o budućem federalnom statusu RS u okviru Jugoslavije. Je li možda Pupovac taj koji pristrasno i zaštitnički umiruje hrvatsku i evropsku javnost tvrdnjama kako je Dodik najmanja opasnost za budućnost BiH.

 

Nije, naravno, ništa od toga javno govorio, niti javno odobrava lider Srba u Hrvatskoj. Ali, jeste, I to dva dana nakon derneka u Banjoj Luci to činio eruroparlamentarac Tomislav Sokol   koji je kolegama i medijima u Briselu dijelio apaurinske fraze o Dodikovoj bezopasnosti u usporedbi sa unitarističkom strahovladom iz “političkog Sarajeva”. Konačno, tog i takvog Dodika na čiji je poziv gostovao Milorad Pupovac, službena hrvatska politika u Zagrebu i Mostaru delegirala je kao zastupnika hrvatskih interesa u Predsjedništvu BiH. Zanimljiva je to povijesna inverzija: u Bosni i Hercegovini, koju je Dodik uporedio sa Nezavisnom državom Hrvatskom Hrvati su toliko obespravljeni da im prava štite Srbi-žrtve ustaškog genocida!?

 

Današnja pozicija Milorada Pupovca podsjeća na turoban status ogromnog broja njegovih sunarodnjaka tijekom ratnih 90-ih godina u Hrvatskoj. Hiljade Srba proganjano je, zatvarano, ubijeno u Hrvatskoj pod sumnjom da su surađivali sa srbočetničkim agresorima, da su petokolonaška izdajnička družina; istovremeno je Tuđmanov opunomoćenik Hrvoje Šarinić na dnevnoj bazi planirao I koordinirao rat (i mir)sa Slobodanom Miloševićem, Mate Boban i Radovan Karadžić su sinhrono uništavali BiH, a Slobodan Praljak u Mađarskoj i drugdje trgovao oružjem i teritorijem (BiH) sa Ratkom Mladićem .Sa “srbočetnicima” su u Hrvatskoj imali privilegiju i obavezu komunicirati, dogovarati isključivo domoljubni  Hrvati, kada bi to radili hrvatski Srbi (pa čak i kada to ne bi radili) dikvalificirani bi kao izdajnici. Slulčaj Milorad Pupovca nije nikakav izuzetak, srpskim Jupiterima u Hrvatskoj ni danas nije dopušteno ono što se smatra normalnim i prihvatljivim kod hrvatskih volova.

 

 

SRIJEDA, 12. SIJEČNJA

 

Prije nekoliko dana sarajevski ratni veterani iz “Zelenih beretki” javno su pozvali građane za upis u čanstvo ove boračke organizacije. Povod je bio zaoštravanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini koje bi se, smatraju inicijatorima ove kampanje, moglo eskalirati u ratnim sukobima. Ratni put sarajevskih “Zelenih beretki” prilično je problematičan, ili barem mnogo manje slavan nego što se to u poslijeretnim godinama želi prikazati i od toga profitirati. Pogotovo se to odnosi na njihove čelne ljude, koji su nakon nekoliko mjeseci rata, napustili i Sarajevo I Bosnu i Hercegovinu, a nakon rata se posvetili ozbiljnom i krupnom biznisu.Svojim javnim djelovanjem, protestima, uličnim marševima na prilično grub, iskljkučin i za građane uznemirujući način su se preporučivali kao pružena ruka, nerijetk i udarna pesnicva, vladajućih bošnjačkih struktura u Sarajevu,

 

 

 

 

Danas su se na društvenim mrežama pojavili snimci iz Bužima na kojima bivši pripadnici Armije BiH iz ovog krajiškog grada tijekom obilježavanja godišnjice neke ratne pobjede, demonstriraju prilično radikalan i vjerski intoniran borbeno-militaristički patriotski duh. Bužimske općinske vlasti krajem prošle godine skrenule su pažnju javnosti na sebe uklanjanjem panoa kojim su vlast Unsko-sanskog kantona svojim građanima čestitala Božićne i Novogodišnje praznike. Centrala SDA iz Sarajeva nije se ogradila od svoje bužimske podružnice, za razliku od nekih čelnika Islamske zajednice koji su to učinili I time navukli na sebe bijes stranačkih medijskih batinaša. Harisa Silajdžića tijekom predizborne promocije njegove nove Stranke za BiH.

 

Snimci iz Bužima, kao i regrutiranju Zelenih beretki brzo su preplavili medije u regionu, bili su dragocjen šlagvort i dobrodošao “dokaz” Miloradu Dodiku da denuncira domaćoj I vanjskoj javnosti one koji se stvarno i aktivno pripremaju za rat i ko zveckaju oružjem u BiH.

 

Na brojnim suđenjima u Haagu proteklih decenija, optuženici za zločine u BiH branili su se tvrdnjama kako je tzv. “muslimanska strana” bila je ta koja se prvj počela naoružavati. Srbijanski lider Slobodan Milošević najviše je na tome istrajavao u svojoj haškoj odbrani, nudeći kao dokaz brojne javne izjave čelnih ljudi Patriotske lige, Zelenih beretki… u kojima su oni govorili o svom doprinosu odbrani BiH I pripremama koje su, prema njihovim tvrdnjama, trajale mjesecima , pa i godinama. Iz medijske samopromocije razgovornih “organizatora otpora” moglo bi se zaključiti kako su primrepe za odrbranu oni otpočeli odmah u aprilu 1941.čim su partizanske jedinice oslobodile Sarajevo.

 

Na kraju se uglavnom ispostavlja da je riječ o neodgovornom samohvalisanju čelnih ljudi tih formacija korištenim u stjecanju mirnodopskih privilegija, bez pokrića u činjenicama i rezultatima u praksi.

 

Narano da ovakve manifestacije trebaju zabrinuti, pogotovo što se ne radi o hiru neodgovornih pojedinaca, nego o kampanji koja ima poltičku podršku. Neodgovorna je i promašena politika koja je izvorište Stranke demokratske akcije koja alternativno postojećem tenzičnom stanju i izlaz iz političke krize duboke krize vidi u medijskim aktiviranjem “Zelenih beretki” i militantnim veteranskim grupama iz Bužima.

 

 

ČETVRTAK, 13, SIJEČANJ

 

Na suđenju u aferi “Respiratori” čelnim ljudima Vlade Federacije BiH, Fadilu Novaliću i Jelki Miličeviću , bivšem direktoru Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudinu Solaku , te biznismenu Fikretu Hodžiću , na nekoliko poslijednjih ročišta svjdoči izvjesni, do sada malo poznati bisnismen-menadžer, u osnovi mešetar iz Mostara Kristian Marić. Marić svjedoči pod imunitetom dobivenim od Tužiteljstva i ne krije da je i sam bio dio široke regionalne kriminalno-korupcijske mreže preko koje su nabavljani respiratori i medicinska oprema u prvim mjesecima pandemije koronavirusa.Marić je objašnjavao na koji je način bila osmišljena pljačka, svodila se, nakraće rečeno, na to da se respiratori koji su nabavljani u Kini njihovim krajnjim kupcima, u konkrentom slučaju, Vladi Federacije BiH prodaju po bezobrazno visokim cijenama.

 

 

 

 

Zapanjujuća je širina i organiziranost ovog regionalnog trgovačkog-lanca. U njega su uključene firme iz Crne Gore i Srbije, koje imaju svoje korepodente u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kada zapne u poslu sa Kinezima, svi oni angažiraju izvjesni biznismena bosanskog porijekla iz Londona poznatog isključivo po farsičnoj ečpizodi sa preuzimanjem NK Željezničar . Odvjetnici obrane su svjedoka Kristiana Marića pokušavali uhvatiti u laži i uspjeli su, ali samo u nekim nebitnim detaljima. Ono što je najbitnije ostalo neupitno: da je uvoz respiratora u regionu pretvoren u fantastičan uhodan razgranat, ničim limitiran prekogranični biznis na kome se basnoslovno zarađivalo. Ono što regionalni lideri prevođeni Aleksandrom Vučićem, Edi Ramom i  Zoranom Zaevom već dvije godine pokušava instalirati i pokrenuti kroz tzv. projekat  Otvoreni Balkan, institucionaliziranje suradnje među poslovnim ljudima regije bez suvišnih birokratskih prepreka, već odavno besprijekorno funkcionira unutar svijeta organiziranog kriminala. Još se jednom pokazalo, da u zemljama regije ništa nije dobro organizirano, osim organiziranog kriminala!

 

 

PETAK, 14. SIJEČNJA

 

Prije nekoliko dana, uoči proslave 9. Januara Predrag Marković , poznati srpski istoričar, je na jednoj beogradskoj televiziji sumirao sve goleme uspjehe i povijesna postignuća Republike Srpske u trideset godina njenog postojanja. Kaže Marković da je sve ispalo odlično, uspješno, ne bi valjalo kad bi bilo bolje, a ako se negdje malo podbacilo u rezultat to je u oblasti demografije. Nema ljudi u RS, govori on, stanovništvo iseljava, smrtnost je kudikamo iznad nataliteta. “Ima dijelova u Republici Srpskoj” , kaže istoričar Marković, inače dugogodišnji aktivista Socijalističke partije Srbije, “ u kojima živi manji broj ljudi od broja onih koji su poginuli braneći te sredine” .

 

I čelnici Hrvatske, prije svih premijer Andrej Plenković , posljednjih dana uoči također tridesete obljetniea njenog međunarodnog priznanja, ističe da je Hrvatska tijekom trećeg desetljeća ostvarila sve svoje državne i nacionalne ciljeve . Ostvarila je suverenost i neovisnost, postala članica NATO saveza i Europske unije, stekla međunarodnu afirmaciju u brojnim oblastima.

 

Danas su javnosti predočeni prvi službeni rezultati prošlogodišnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj. U odnosu na prošli popis održan prije deset godina susjedna država ostala je bez pola milijuna svojih građana. U odnosu na popis od prije 30 godina u Hrvatskoj živi čak milijun ljudi manje. Političari, demografi, mediji, ne mogu pronaći dovoljnu tešku riječ kojom bi opisali tu demografsku kataklizmu. Ulazak Hrvatske u EU nije dovoljno jak razlog kojim bi se ta nacionalna katastrofa objasnila. Ne bi se moglo reći da se radi o jednokratnom trendu, ili prolaznoj kampanji iseljavanja, odlazak Hrvata u zemlje EU samo je nastavak stampeda koji se podjednakim intenzitetom i dinamikom odvija punih 30 godina.

 

Rat iz 90-ih godina na prostoru nekadašnje Jugoslavije bio je prije svega bitka za teritoriju. Na marginama bitke za vlastiti etnički prostor i njegovo proširenje oružanim putem događao se građanski, vjerski, bratoubilčki rat. Nije se ratovalo ni za demokraciju, ni za svjetliju budućnost svojih država ni naroda, ni za slobodu i porsperitet svojih ljudi. Demografska kombinatorika koju su uzajamno razmjenjivali i usuglašavali Milošević i Tuđman svodila se na trgovinu svojim i tuđim etničkim teritirijem i ljudskim materijalom. Demografija je svedena na pomjeranje stanovništva, milijuna ljudi, etničko čišćenje, progone i razmjene stanovništva I teritorije. Ljudi su postali potpuno irelevantni, oni su bili kvantititet koji jr đrtvovan za velikodržavni kvalitet,važno je da su pasivno i poslušno pristajali da budu dio konačnih rješenja i etničkih razgraničenja. Posljedice su strašne, ali nikoga ne zanimaju….Svi su manje-više ostvarili nacionalne i državne interese, u toj pravednoj borbi, etnički homogenim novim državama nisu nestali samo oni drugi, one su oslobođene i od svojih ljudi.

 

 

SUBOTA, 15. SIJEČNJA

 

Adis Ahmetović , mladić rođen u Kladnju, izabran je na nedavnim izborima za poSlanika u Bundestagu. Ove nedjelje imenovan je za izvjestitelja Bundestaga za Zapadni Balkan i postao je zvijezda ovdašnjih medija. Ahmetović je član vladajućeg SPD-a, a na novoj dužnosti zamijenio je Josipa Juratovića , također socijaldemokratu hrvatskih korijena izuzetno aktivnog i prisutnog u regionalnom političkom i diplomatskom životu posljednjih godina. U njemačkom Parlamentu na posljednjim izborima ušla je i rođena Bosanka  Jasmina Hostert , također birana na listi tamošnjih socijaldemokrata. Prije dvije godine austrijska Bosanka Alma Zidić postala je najmlađe ministarstvo u Vladi Austrije.Ona je članica stranke Zelenih. Član Liberala Švedska  Jasenko Selimović , veteran parlamentarizma u toj skandinavskoj zemlji i zastupnik u Europskom Parlmanetu.

 

 

Adis Ahmetović (Foto: Facebook)

 

 

Zajedičko svima njima je što pripadaju lijevo-liberalnom političkom spektru. To je samorazmljivo budući da konzervativne, ili stranke desnice u Europi imaju mnogo tvrđe stavove kada je u pitanju integriranje “stranaca” u politički i socijalni život svojih zemalja, pa i vlastitih stranaka.

 

Pitanje je koliko bi Ahmetović, Juratović, Hostert, ili gospođa Zadić imali podršku među bošnjačkom, ili hrvatskom dijasporom ukoliko bi im protivnici bili sunarodnjaci, kandidati desničarsko-konzervativnih nacionalističkih stranaka. Da li bi, hipotetički postavljen, Ahmetović imao ikakvih šansi među njemačkim Bošnjacima, ako bi protiv sebe na izborima imao nekog kandidata kojeg bi podržala SDA, plus Medžlis Islamske zajednice iz Njemačke? Kakve bi bili izgledi Josipa Juratovića ako bi mu konkurent bio neki bogati hrvatski ugostitelj iz Stutgarte kojeg podržava Svjetski kongres Hrvata?

 

Nakon što je gledao Adisa Ahmetovića na nekoj od ovdašnjih televizija, prijatelj mi upućuje šaljivu poruku. “Vidiš koliko je rahmetli Alija Izetbegovič bio ispred I vremena i Bundestaga. On je prije 30 godina našao i za bavljenje Bosnom zadužio mladog frajera koji je nabadao bosanski jezik, a Nijemci se tek sad toga dosjetili”.

 

Mislio je naravno na Muhameda Šaćirbegovića , ratnu bosansku diplomatiju koji je u međuvremenu munjevito nestao u američkom pravosudnom bespuću, kao što se i neočekivano, nepozvan i nekompetentan pojavio u vrtlogu SDA-ovog igranja sa državom i diplomacijom.

 

 

NEDJELJA, 16. SIJEČNJA

 

“Ne slušajte i ne obazirite se na ono što govore u vašem susjedstvu” , poručio je u televizijskom intervjuu građanima BiH Dejan Jović , profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Komentirao je profesor Jović dugotrajne, uporne aktivnosti političara iz Hrvatske vezane za promjene Izbornog zakona I Ustava Bosne I Hercvegovine. “Svaka država donosi svoj ustav i zakone za sebe a ne da bi se svidjela drugim državama” , kazao je on. Podsjetio je da Hrvatska u svom Ustavu ima odredbu prema kojoj je njena vlast dužna šititi interese Hrvata u BiH. “Ali, to što piše u ustavu Hrvatske ničim ne obavezuje vlast u BiH” , konstatirao je Jović.

 

 

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić (Foto: Agencije)

 

 

Dejan Jović komentirajući susret Aleksandra Vučića s Miloradom Dodikom   na kojem je predsjednik Srbije  zamolio da se vrati u institucije BiH, kazao je da su sankcije koje su poduzele vlasti SAD ozbiljne i da će imati ozbiljne posljedice po RS. Dodao je da je I Vučić toga svjestan, te da bi i on mogao osjetiti posljedjice sankcije. “Treba podsjetiti da je prve sankcije Republici Srpskoj uveo Slobodan Milošević 1993.godine nakon odbijanja njihove vlasti da prihvate Vens.Ovenov plan” , podsjetio je Jović.

 

Nedavno je jedan zagrebački časopis objavio rad istoričara iz Beograda u kojem su obrađeni događaji iz ljeta 1995.godine neposredno uoči i nakon akcije “Oluja” u kojoj je nestala Republika Srpska Krajina. Autor citira Slobodana Miloševića koji tijekom kritičnih događaja na sjednici Vojnog savjeta baca drvo i kamenje na tadašnje srpske vođe u Hrvatskoj i BiH Milana Martića i Radovana Karadžića . “Izgleda mi kao da Milan Martić i Radovan Karadžić odbijaju da prihvte mirovne planove rade direktno za Franju Tuđmana” , optužuje ih Milošević. Srpski lider podsjeća pristutne na sjendici da su građani Srbije pod sankcijama tri godine gladovali i od usta odvajali da bi se Srpska Krajina vojnički i ekonomski održala.“A oni sada sve to oružje koje smo mi platili, lijepo ostavljaju Hrvatsku Vojsci” , očajavao je Milošević.

 

Aleksandar Vučić, čini se, ne namjerava sebe i Srbiju dovesti u sličnu poziciju, upasti u zamku međunarodnog izolacionizma, sankcija i konflikata, u koje ga uvlači Dodik, niti ponoviti grešku koju je počinio Slobodan Milošević.

 

(Emitirano na TV OBN 17, januara 2022.)

(23)

TJEDNA HEFTARICA SENADA AVDIĆA NA TV OBN: O Miloradu Pupovcu, ratnim igrama “Zelenih beretki”, da li bi Bošnjaci u Njemačkoj izabrali SDP-ovca Adisa Ahmetovića…?