TAKTIČKO POVLAČENJE: ZAŠTO JE VUČIĆ OKRENUO LEĐA MILORADU DODIKU

Milorad Dodik doživio je u Beogradu jedan od najvećih poraza u proteklih deset godina. Njegov pokušaj da okupi “sve Srbe” oko još jedne izmišljene prijetnje RS-u i Srbima, doživio je krah.

Miloradu Dodiku uspjelo je da ponovno, nakon više od deset godina, fokus međunarodne zajednice usmjeri ka Bosni i Hercegovini. Na taj uspjeh nije ponosan. Dodik je u izvještajima većine aktera međunarodne zajednice označen kao “retrogradni faktor i latentna prijetnja miru u BiH, ali i na Balkanu”.

Njegov pokušaj da po principu “držite lopova” sa sebe i RS-a krivicu za radikalizaciju odnosa skrene na Deklaraciju SDA, ali i na Federaciju BiH doživio je fijasko. A od udaraca koje je doživio u Beogradu od tamošnjeg predsjednika Aleksandra Vučića teško će se oporaviti.

Milorad Dodik u Beograd je došao s namjerom da po ko zna koji put “proda priču” o ugroženosti RS-a i srpskog naroda. Deklaraciju SDA izjednačavao je s knjigom “Islamska deklaracija”, republičko uređenje države s islamskim… Bilo je to previše da bi ga podržao neko ozbiljan.

To nije deklaracija SDA, već muslimanska deklaracija. Sve političke partije, nevladine organizacije i udruženja, svi stoje iza toga i žele da nestane Republika Srpska. Ako neko misli da ne treba da bude Republike Srpske, a oni misle, onda je sasvim logično da Srpska mora da gradi svoj put. On je jedino moguć da se proglasi nezavisnost i ujedinjenje sa Srbijom – panično je izjavio Dodik.

Njegovu izjavu, ipak, treba razumijevati u širem kontekstu, i naročito primijetiti njen posljednji dio, koji se odnosi na “proglašavanje nezavisnosti i spajanje sa Srbijom”. Dodik je, naime, u potrazi za “historijskim trenutkom”, u kojem će, kako vjeruje, biti stvoreni preduvjeti za otcjepljenje RS-a od BiH. On je taj trenutak pokušao povezati s Deklaracijom SDA. Svima je, osim, izgleda, Dodiku i ruskom ambasadoru u BiH Petru Ivancovu, jasno da se radi o pretjerivanju neviđenih razmjera.

Prisustvo sastanku u Beogradu opozicionara iz bh. entiteta RS, prije svih predsjednika SDS-a Mirka Šarovića, pomoglo je potpunom razgolićavanju Dodikovog pokušaja sukobljavanja Srba i Bošnjaka, ali i Srbije i Bosne i Hercegovine.

Ne treba sumnjati da su do Vučića stigla i ozbiljna upozorenja SAD-a o riziku poigravanja s mirom na ovim prostorima. Zato ne čudi ni Vučićevo upozorenje da put na koji Dodik poziva vodi u potpuni poraz, ne samo Dodika, već i Vučića. Svima oko Dodika postalo je jasno da slijeđenje njegove politike vodi u neminovne sukobe za koje bi krivicu snosili, kako sam Dodik, tako i oni koji bi pristali na njegovu avanturu. Dodik je zato izgubio očekivanu podršku.

Politička pozicija RS-a je takva da mi poštujemo postojanje jedne države, BiH, dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, sa svim njhovim nadležnostima i dogovor tri konstitutivna naroda, Srba, Hrvata i Bošnjaka – rekao je Vučić.

Također, prvi put otkako je Aleksandar Vučić na najvišim izvršnim pozicijama vlasti u Srbiji nije pokušavao prevariti tamošnju javnost izjavama u kojima tvrdi da je Srbija garant Dejtonskog sporazuma, već je nedvosmisleno rekao kako je Srbija strana potpisnica Okvirnog sporazuma za mir u BiH, i da tako ima određene obaveze, a ne samo prava.

To su odredbe kojima Srbija i BiH priznaju jedna drugu kao suverenu državu u međunarodno priznatim granicama, načelo za sporazum regionalne kontrole naoružanje i sporazum Srbije i NATO-a tranzitnim aranžmanima – kazao je Vučić.

Nakon beogradskog sastanka svima je postalo jasno da Milorad Dodik ne vodi srpsku politiku, politiku čiji je cilj boljitak Srba, već da djeluje po instrukcijama ruskog ambasadora. I Ivancov je tako ostao, u kontekstu međunarodne zajednice, usamljen u pokušajima da zavadi narode u BiH. I njegova posljednja izjava o Deklaraciji SDA, gdje se predstavlja kao zaštitnik dva naroda, to najbolje ilustrira:

Nije iznenađujuće da dva druga konstitutivna naroda smatraju ovo prijetnjom svom položaju u zemlji – rekao je Ivancov, pokušavajući tako održati neodrživu Dodikovu poziciju i politiku.
Dodik je, u to nema sumnje, doživio najveću moguću političku blamažu u Beogradu, ali s druge strane, jednako je važna podrška političkoj umjerenosti Mirka Šarovića. Zato se može očekivati i političko rasterećenje odnosa unutar BiH, koje bi rezultiralo formiranjem vlasti na državnom nivou bez Milorada Dodika i njegovog SNSD-a.

(1426)