SLOBODAN ŠOJA, BIVŠI AMBASADOR BiH, ZA „SB“: Vučić namjerno pušta svoju dvorsku ludu Vulina da nas u njegovo ime vrijeđa svojim odvratnim i idiotskim izjavama, a Milanović nezaustavljivo huška…

Stvari će se promijeniti samo kad funkciju šefa države ili vlade preuzmu odgovorne osobe koje će u svojim govorima promovisati saradnju i zbližavanje, a ne mržnju i razdvajanje. Neko ko je na čelu države nema pravo držati govore koji ljude dijele, a tu jednostavnu i elementarnu stvar nikad niko kod nas nije shvatio, prihvatio i praktikovao. A to je tako lako! Zato će svi oni ostati upamćeni kao privatnici koji se nisu znali ponašati kao državnici. kazao je Šoja.

 

 

Slobodan Šoja, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Francuskoj i Egiptu govorio je za „Slobodnu Bosnu” o aktualnoj političkoj situaciji.

 

 

Pratili ste posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske. Je li opozicija napravila kukavički potez izbjegavši raspravu o Dodikovom zahtjevu da se odbije dati agreman njemačkom veleposlaniku u BiH?

 

 

-Ne mislim da je potez kukavički već je potpuno loše i pogrešno procijenjen. Mnogo je mudrije bilo prisustvovati zasjedanju jer je iracionalan Dodikov potez bila savršena prilika da opozicija lijepo i argumentovano, ali bez galame i svađa, održi tom netipičnom i odavno obesmišljenom predsjedniku važnu lekciju iz diplomatije i politike te odbrane narodnih interesa. Moglo se objasniti da je nedavanje agremana ambasadoru najjače evropske zemlje zbog neslaganja sa dvije ili tri rečenice iz rezolucije o BiH koju je Bundestag suvereno usvojio neodgovoran i nediplomatski potez, prvorazredna glupost i fatalna greška.

 

 

 

 

Te dodati da odbijanje nije nastalo iz neznanja već je posrijedi čista perfidna politička predizborna kalkulacija s ciljem da se zbog sebične pobjede na izborima ugroze ne samo bilataralni odnosi s Njemačkom već i slika o Srbima. Opozicija se mogla elegantno složiti s Dodikom da ima elemenata u rezoluciji koji su neprihvatljivi, ali i podvući da se sve nesuglasice mogu i moraju riješiti isključivo otvorenim razgovorom i da upravo zbog toga treba dati a ne odbiti agreman. Pa čim ambasador preda akreditive da se pozove na razgovor u Banjaluku sa vlašću i opozicijom, da mu se poželi topla dobrodošlica, ali i da mu se zajednički i jednoglasno iznesu sve primjedbe. Da su to uradili, Dodik bi bio matiran i ne bi mu uspio politički manevar.

 

 

Kome je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik sazivanjem posebne sjednice NSRS-a nanio najveću štetu?

 

 

-Veliku i neopisivu štetu bi nanio svima nama da je uspio spriječiti davanje agremana, ali srećom to se nije dogodilo. Sebe i Srbe je već dovoljno kompromitovao pa je ovo samo nova varijacija na isto otužno sivilo. Na isti način i država koja nema dobru sliku u svijetu nije mnogo izgubila jer smo svijet navikli na gluposti i neozbiljnosti. Nažalost Dodik je izvukao svu korist samo za sebe jer će dio zaluđenih i politički zatupljenih masa veličati odvažnog “heroja” koji se nikog ne boji i koji zna lupiti šakom o sto pred najjačim. A to narod voli! Jadni i prosti ljudi kojima život prođe u zabludama, neznanju i duhovnom i opštem siromaštvu. Ali i na to nas je navikao Dodik koji u Republici Srpskoj svu korist uzima za sebe, a svu štetu ostavlja narodu. Kad to narod shvati biće kasno.

 

 

Imate višegodišnje diplomatsko iskustvo, što bi se dogodilo da je Dodikov zahtjev na posebnoj sjednici NSRS-a usvojen, kakve bi bile eventualne posljedice po Bosnu i Hercegovinu?

 

 

-Činjenica da nisu postojale ni teoretske šanse da se odbije agreman već je dovoljno ohrabrujuća pa ne treba mnogo gubiti vrijeme na hipotetičke situacije. Ali da se to kojim nesrećnim slučajem dogodilo, posljedice bi bile strašne. Nije ozbiljno poigravati se sa prvom zemljom Evrope jer u tom slučaju svu štetu bi trpjela Bosna i Hercegovina a Njemačka nimalo. Njemačka bi protjerala našeg ambasadora i nevoljno spustila bilateralne odnose na niži nivo i minimalnu saradnju. Ogroman broj naših građana bolno bi osjetio posljedice kaprica i neodgovornosti jednog čovjeka. Njemačkoj ne bi bilo drago što bi morala kazniti našu zemlju, ali princip reciprociteta je neumoljiv. Srećom, BiH je zemlja u kojoj se afere smjenjuju svakodnevno pa ćemo i ovu epizodu naše tužne političke sapunice brzo zaboraviti pred naletima novih ludila.

 

 

Kako komentirate vijesti iz Washingtona i brojne napise u uglednim američkim medijima koji tvrde kako je Rusija izdašno financirala Milorada Dodika, uz još desetine političara u regionu?

 

 

-Koliko god da je to izdašno, to je mnogo manje od onog što odavno izdvaja Zapad. Finansiranje partija i izbora ne datira od juče i to rade svi. Svak ima svoje kandidate i strukture u koje se ulaže novac, Amerikanci u jedne, a Rusi u druge ljude i institucije. S druge strane, Zapad je ipak u prednosti jer njihovi ambasadori u nesrećnim zemljama odlučuju ko može biti premijer ili ministar a ko ne može. Ma kako to zvučalo nemoralno to je ipak sasvim prirodno i na to se jednostavno moramo naviknuti. Neko ulaže u ljude, neko u medije, ali prljav novac se vrti već decenijama.

 

 

Sjećam se velike afere u Francuskoj kad je otkriveno da je libijski lider Muamer el Gadafi dijelom finansirao predsjedničku kampanju Nikole Sarkozija 2007. godine. Ništa dakle neobično. Rusko ulaganje u Dodika – za koje nisam siguran da je baš izdašno jer Rusi Dodika mogu “kupiti” besplatno za dva slikanja s Putinom – kao ni ostala, neruska, ulaganja u druge ljude za mene ne predstavlja problem. Veći je problem što svako ko uzima novac ne želi iskoristiti pravo da kaže kako ne želi biti roba koja se lako kupuje. A ako pristane, onda mora igrati igru onih koji su naručili muziku, pa bio to “I will survive” ili “Kazačok”.

 

 

Dodik zatražio od Putina da podrži produženje europske vojne ...

 

 

Dodik zatražio od Putina da podrži produženje europske vojne …

 

 

Ovih dana svjedočimo još jednom diplomatskom skandalu. Nakon što je objavljeno kako je predsjednik RH Zoran Milanović negirao genocid u Srebrenici, stigle su osude sa svih strana. Ministarstvo vanjskih poslova BiH uputilo je demarš veleposlaniku Hrvatske u BiH, a on je tu prosvjednu notu odbio primiti.

 

 

Kakva je diplomatska procedura kada se dogodi takvo što?

 

 

-Vrlo je teško govoriti o tradicionalnom i iskonskom poštovanju diplomatskih procedura u trenucima kad se na rukovodećim mjestima nalaze osobe koje nisu dorasle funkcijama, kako u Predsjedništvu BiH, tako i u našem Ministarstvu spoljnih poslova. U ovom trenutku baš niko ne djeluje u skladu sa tradicionalnom diplomatskom praksom već su potpuno privatizovali spoljnu politiku i diplomatiju i rade šta žele i šta im privatno odgovara. Oni djeluju samo onako kako to traži stranka a nikad kako to traži državni interes. U principu, ambasador neke zemlje na poziv ministarstva spoljnih poslova zemlje domaćina trebao bi se odazvati svakom pozivu i primiti svaku verbalnu ili drugu notu.

 

 

U konkretnom slučaju koji pominjete postoje ipak neki nedostaci. Nisam primijetio da je neko objavio snimak iz kojeg se eskplicitno čuje da je Milanović negirao genocid u Srebrenici. Uz to Milanović negira da je to tačno o čemu ipak treba voditi računa dok se ne dokaže suprotno. U takvoj nejasnoj situaciji slanje protestne note može biti ishitreno, a to nimalo nije dobro. Mislim da je ključni problem što je odluka o uručenju protestne note donesena bez konsultacija sa zamjenikom ministra spoljnih poslova pa je to vjerovatno osnovni razlog što je hrvatski ambasador u BiH, po instrukcijama iz Zagreba, odbiti primiti notu. Protestne note nisu prijatne nikome pa je bolje ne istrčavati se. Mnogo je mudrije i profesionalnije bilo za početak pozvati ambasadora na razgovor i sučeljiti sve elemente i dokaze pa tek onda poslati notu, ako se konačno utvrdi da nema drugog izlaza.

 

 

 

 

Odnosi BiH sa susjednom Srbijom i Hrvatskom su na najgoroj razini u proteklih nekoliko godina. Poruke koje gotovo svakodnevno dolaze od strane političara iz susjednih zemalja dodatno podgijavaju ionako složenu političku situaciju u zemlji. Što učiniti kako bi se stvari normalizirale?

 

 

-Nemam namjeru poricati loše namjere naših susjeda naspram BiH, ali mislim da se tu malo pretjeruje jer mnogo veći problem za lošu situaciju u BiH predstavljamo sami mi nego što to čine susjedi. Niko iz Beograda ili Zagreba nije naručio aferu sa respiratorima niti je pokrao milijarde. To smo sve uradili mi i niko za to nije kažnjen. Zato našim političarima ogrezlim u korupciji dobro dođu nedobronamjerne izjave iz Srbije ili Hrvatske da skrenu pažnju kako je izvor sveg našeg zla izvan a ne unutar zemlje. Dok velike sile štite BiH, a trenutno je štite, nema realne opasnosti. Sve je to dio velike političke balkanske igre u kojoj se poeni dobijaju za neprijateljske a nikad za prijateljske riječi. Stoga nema niti jednog jedinog političara u Srbiji, Hrvatskoj i BiH koji u svojim javnim nastupima koristi riječi koje zbližavaju ljude već namjerno i svjesno huškaju ljude jedne na druge.

 

 

Iz Srbije Vučić namjerno pušta svoju dvorsku ludu Aleksandra Vulina da nas u njegovo ime vrijeđa svojim odvratnim i idiotskim izjavama, a Milanović nezaustavljivo huška sam sebe da pred kamerama pravi One man show i pokazuje kako je sam sebi najbolji neprijatelj. Naša trojka iz Predsjedništva ponaša se na isti način. Svaki govor im je svjesno agresivan, huškački i neprijateljski što će na duže staze, ako se ništa ne promijeni, biti fatalno.

 

 

Stvari će se promijeniti samo kad funkciju šefa države ili vlade preuzmu odgovorne osobe koje će u svojim govorima promovisati saradnju i zbližavanje, a ne mržnju i razdvajanje. Neko ko je na čelu države nema pravo držati govore koji ljude dijele, a tu jednostavnu i elementarnu stvar nikad niko kod nas nije shvatio, prihvatio i praktikovao. A to je tako lako! Zato će svi oni ostati upamćeni kao privatnici koji se nisu znali ponašati kao državnici.

 

(M.I.)

(922)

SLOBODAN ŠOJA, BIVŠI AMBASADOR BiH, ZA „SB“: Vučić namjerno pušta svoju dvorsku ludu Vulina da nas u njegovo ime vrijeđa svojim odvratnim i idiotskim izjavama, a Milanović nezaustavljivo huška…

About The Author
-