Jedna od najperspektivnijih šahistica u svijetu danas svakako je Iranka Sarasadat Khademalsharieh (na slici gore). Za nju su većinom do sad znali samo ljubitelji ove drevne igre, no sad je njeno ime postalo puno prepoznatljivije zbog načina na koji je Khademalsharieh (25) nastupila na šahovskom FIDE World Rapid turniru u Kazahstanu. Naime, Khademalsharieh je nastupila bez hidžaba, odnosno islamskog pokrivala za glavu s kojim nastupaju iranske sportašice, bez obzira je li riječ o nastupu u zemlji ili inozemstvu.
Jasno, u neko drugo vrijeme – možda u vrijeme dok je na vlasti bio predsjednik Hassan Rouhani – ovo i ne bi bila tako velika vijest, već samo njena privatna odluka koju mnogi ne bi ni primjetili. Ne i danas, ne s kaosom koji još uvijek traje u gradovima diljem Irana. Pobuna koja je izbila nakon smrti Mahse Amini, koja je bila tek nešto mlađa od Khademalsharieh, odnijela je i stotine života u žestokim sukobima prosvjednika i snaga sigurnosti.
Iranci, naročito mladi ljudi, žele promjenu, temeljitu, odbacujući odredbe teokratskog režima. Hidžab je pak postao simbol te pobune, kao što se zapravo već dugo vremena i znalo da će jednog dana i biti.
Nastupiti bez hidžaba stoga je za Khademalsharieh bio čin hrabrosti, ali i čin zbog kojeg zna da se više neće moći vratiti doma sve dok jednog dana ne dođe do promjene u koju svakako vjeruje.
Jučer je potvrđeno da će dobiti azil u Španjolskoj u koju odlazi odmah po završetku današnjeg turnira u glavnom gradu Kazahstana. Povratak ne dolazi u obzir u zemlju koja prijeti i smrtnim kaznama zbog ovakvih stvari.
A kad će se Khademalsharieh moći vratiti u svoj Iran? Kada će na red doći promjena za koju su se ona i mnogi iz njene generacije spremni žrtvovati? To bi moglo potrajati jer unatoč pobuni kojoj svjedočimo već mjesecima veliko je pitanje što zapravo većina u Iranu želi. Činjenica da su prošle godine mnogi dali svoj glas za krajnje konzervativnog predsjednika Ebrahima Raisija svakako dosta govori.
No, promjene u Iranu možda bi mogle biti kao i odnos Irana prema šahu – i to ovog Irana, post-revolucionarnog teokratskog Irana pod vodstvom ajatolaha.
Naime, nakon revolucije 1979. ajatolah Imam Homeini dao je zabraniti šah prozvavši ga “diaboličnom igrom” (!) koja uznemiruje um svakoga tko ga igra. Otkud mu pak to? Čini se da je ajatolah neke ideje pokupio iz srednjeg vijeka jer u to vrijeme šah je bio dosta drugačija igra. Igrao se s kockom i o ishodu je ovisila sreća, a kockanje je strogo zabranjeno prema Kuranu (iako kod umjerenih muslimanskih zemalja će se pronaći i toga).
Homeini, a očito nije bio jedini, argumentirao je da šah previše potiče ratobornost, a i skreće pažnju s nužnih dnevnih molitvi.
Zabrana šaha u Iranu bio je pravi šok, pogotovo pošto je riječ o zemlji koja je, prema nekim povijesnim interpretacijama, izumila sam šah (više povijesnih istraživanja ipak sugerira da šah dolazi iz Indije, a ne iz Perzije).
I što je bilo sa šahom u Iranu? Na kraju je ajatolah ipak popustio, i to pred smrt, 1989. godine. Iranski intelektualci uspjeli su mu objasniti da šah nije igra na sreću već da je to igra strategije, rata… Zanimljivo, ali ispada da im je trebalo cijelo desetljeće za to – ili su pak imali drugačije prioritete.
U svakom slučaju, Homeini je 1989. ukinuo zabranu i Iranci i Iranke ponovno su zaigrali šah. Od onda iranske vlasti zapravo snažno promoviraju šah što je pak dovelo do toga da je danas Iran jedna od najvećih šahovskih nacija u Aziji, odmah nakon Kine i Indije!
Znači li to da Iranci zaista deset godina, odnosno od revolucija 1979. pa do smrti Homeinija 1989. nisu igrali šah? Teško. Igrao se šah u Iranu, itekako, ali u “podzemlju”, potajno… Da je svakako bilo tako pokazuje nam i činjenica da su odmah nakon njegovog proglasa o ponovnom dopuštenju šaha, niknuli šahovski parkovi, klubovi, turniri… Igrali su Iranci šah, i to očito jako dobro, čekajući na dan kada će ga moći igrati i slobodno, gdje god žele i bez straha.
Slično će možda proći i hidžab. A kad ta odredba jednom dođe, možda s idućim ajatolahom ili kad ovaj bude na kraju svoje doživotne vladavine, hidžab će biti kao šah. Neke žene će ga nositi, neke ne. Iranski narod nije izgubio svoju kulturu i identitet kad se šah prestao zabranjivati. Neće izgubiti svoj identitet ni ako se ova generacija izbori za svoj način življenja, ali hoće ako bude ponirao u interni sukob do te dubine da ga vanjski neprijatelji s lakoćom mogu gurnuti preko ruba.
(Novi)
(118)
Related posts:
Ovo su crne rupe zapadnog Balkana: Na mapi nezaposlenosti, evo gdje se nalazi BiH
EKSKLUZIVNO SAZNAJEMO: Bakir Izetbegović zadržao špijuna, koji je tukao hodže i isljeđivao hafiza Bugarija
Preživjele žrtve: Tintor je odlučivao o životu i smrti
Javnost u BiH šokirana: Pročitajte kako se ministar obogatio, šta je sve i kako je stekao
Iran objavio snimak američkih vojnika kako plaču, SAD zgrožene
Američki general onesvjestio se tokom konferencije za medije
Doboj: Ribare dočekala poruka “Zabranjen pristup balijama”
Građani u strahu: Smrtonosni virus hara BiH, a vakcine nema ni u apotekama?!
Nakon poskupljenja registracije novi šok za sve vozače u BiH: Ovo vam se nimalo neće svidjeti
KUPIO KILOGRAM NARANDŽI U “BINGU”: Kad je ogulio jednu, otkrio je OVO?!
