Sad nas nazivaju “Alijinim Srbima”, a obećavali su nam “veće i ljepše Sarajevo” (VIDEO)

Gdje je nestalo 150.000 Srba iz Sarajeva? Ovo je pitanje koje kao ultimativni argument koriste oni koji nastoje ratnu i poslijeratnu politiku etničkog čišćenja, praktikovanu uglavnom na prostoru današnje Republike Srpske (RS), pripisati i glavnom gradu BiH.

 

 

 

Međutim, kako bi pomogli autorima tog pitanja iz manjeg bh. entiteta i susjedne Srbije, odlučili smo pokušati pronaći odgovor koji sadrži konkretne statističke podatke i razloge koji su doveli do promjena u tim podacima.

Naime, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u deset općina koje su tada činile grad Sarajevo je živjelo 527.049 stanovnika, od čega 259.470 Bošnjaka, 157.143 Srba, 34.873 Hrvata, 56.470 Jugoslovena i 19.093 ostalih. Dakle, brojka o 150.000 Srba koji, prema tvrdnjama onih koji nameću pitanje sa početka teksta, je zapravo približna ukupna brojka Srba koji su prije opsade Sarajeva živjeli u tom gradu.

 

 

Statistički podaci

Općine koje su prije rata činile grad Sarajevo su općine Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo, Novi Grad, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća, a značajan dio tih općina danas pripada RS-u, odnosno Istočnom Sarajevu. Tako, primjera radi, brojci od 157.143 Srba treba oduzeti 11.284 osobe srpske nacionalnosti koje su 1991. popisane u općini Pale, koja danas pripada Istočnom Sarajevu. Dio RS-a, odnosno Istočno Sarajevo, danas su i dijelovi nekadašnjih gradskih općina, a Istočno Sarajevo prema posljednjem popisu stanovništva broji 61.516 stanovnika, te se tu “skriva” više od trećine nekadašnjeg srpskog stanovništva Sarajeva.

 

 

Općine koje su nekada činile grad Sarajevo, a nisu pripale RS-u, danas čine Kanton Sarajevo, u kojem, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 413.593 stanovnika. Prema nacionalnoj pripadnosti, u Kantonu Sarajevo živi 346.575 Bošnjaka, 13.300 Srba i 17.520 Hrvata. Dakle, na prostoru nekadašnjeg grada Sarajeva danas živi 74.816 Srba, a uzroci koji su doveli do razlike u odnosu na nekadašnju brojku su dio priče koja naročito ističe licemjerje onih koji postavljaju pitanje o “sudbini 150.000 sarajevskih Srba”.

Prije nego što dođemo do najindikativnijeg dijela kada je licemjerje u pitanju, neophodno je naglasiti da se među 11.541 žrtvom opsade Sarajeva nalazi i značajan broj Sarajlija srpske nacionalnosti. Snajperi, granate i ostali projektili koji su ispaljeni sa okolnih brda nisu imali “nacionalno navođenje”, pa su žrtve agresorske opsade Sarajeva bili i Srbi koji su ostali u gradu. Također, Srbi su, baš kao i Bošnjaci, Hrvati i svi ostali građani Sarajeva, napuštali grad nastojeći spasiti svoje živote od artiljerijskoj djelovanja sa okolnih brda. Današnje procentualno učešće bošnjačkog stanovništva u ukupnom broju građana Kantona Sarajevo je posljedica naseljavanja bošnjačkog stanovništva koje je etničkim čišćenjem protjerano sa područja današnjeg RS-a.

 

 

Masovni odlasci

Najveći broj građana srpske nacionalnosti je Sarajevo napustio, kako sami zvaničnici i mediji iz RS-a ističu, u periodu od decembra 1995. do polovine marta 1996. godine. Na područje Bratunca i Srebrenice je, prema procjenama zvaničnika iz manjeg bh. entiteta, preselilo oko 20.000 sarajevskih Srba.

– Oko 120.000 Srba iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Grbavice i dijela Starog grada napustili su vjekovna ognjišta i krenuli na prostor RS – prenosi RTRS tokom izvještavanja sa subotnjeg parastosa u Bratuncu za pokoj duša 185 poginulih srpskih boraca sa sarajevskog ratišta, čiji su ostaci preneseni u bratunačko groblje.

Razlozi zbog kojih je RTRS-ovih 120.000 Srba napustilo domove u Sarajevu, iako zvanična statistika ukazuje na mnogo manji broj, su osnovni argument koji ukazuje na licemjerje onih koji Sarajevu pripisuju odgovornost za iseljavanje Srba.

– Nismo željeli da budemo građani drugog reda. Ostavili smo vjekovna ognjišta i sve što su generacije naših predaka stvarale i krenuli za slobodom koja nema cijenu – kazao je u subotu u Bratuncu Vidomir Banduka, predsjednik Zavičajnog udruženja “Srbi sarajevske regije”, ističući da ni nakon 21 godine ne blijede “sjećanja na teške, tužne i ružne dane”.

– Prvi put u historiji čovječanstva dogodilo se da narod koji kreće u egzodus ostavlja imovinu, a nosi posmrtne ostatke poginulih srodnika i boraca. Ne želeći da žive pod tuđom vlašću, oko 120.000 sarajevskih Srba nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma napustilo je svoje odbranjene domove i imanja, dok je oko 30.000 napustilo ovaj grad na početku i tokom rata – navodi se u istom izvještaju RTRS-a.

(3521)

Sad nas nazivaju “Alijinim Srbima”, a obećavali su nam “veće i ljepše Sarajevo” (VIDEO)

| Slider, Vijesti |
About The Author
-