Sa Jevrejskog groblja pucati je lijepo: Ko je novi direktor u institucijama BiH

Vijeće ministara BiH imenovalo je na svojoj 146. sjednici, održanoj 18. juna 2018. godine, Dragana Šojića za direktora Službe za zajedničke poslove institucija Bosne i Hercegovine na mandatno razdoblje od pet godina, počevši od 5. jula 2018. godine.

 

U ovom će se periodu rotirati sa zamjenicima, tako da će jedno vrijeme raditi kao direktor, a jedno kao zamjenik direktora. Šojić na to mjesto dolazi s pozicije savjetnika zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirka Šarovića.

Šojić se rodio 10. novembra 1961. godine u Šapcu. Srednju školu i Arhitektonski fakultet završio je u Sarajevu. Do 1992. godine živio je u sarajevskom naselju Pofalići. Prije rata bio je zaposlen u sekretarijatu za urbanizam u Novom Sarajevu te zatim i u drugim općinskim strukturama ove općine.

Nakon što je Armija RBiH osujetila pokušaj presijecanja Sarajeva na liniji Pofalići – Grbavica, oslobodivši ovaj dio grada 16. maja 1992. godine, Šojić isti dan uspijeva preko Žuči pobjeći na teritorij pod kontrolom srpskih snaga. Na Ilidži se uskoro sastaje s familijom, koju potom prebacuje u Crnu Goru, odakle se krajem juna 1992. vraća u Sarajevo i javlja kao dobrovoljac u redove Vojske Republike Srpske. Biva raspoređen u 3. četu 3. bataljona 1. sarajevske brigade, kojom je komandovao Slavko Aleksić, član radikalne stranke Vojislava Šešelja, nastanjen prije rata na Grbavici. Aleksić će titulu četničkog vojvode dobiti u dva navrata. Najprije 13. maja 1993. godine, kada će ga vojvodom imenovati Vojislav Šešelj, a potom i 27. januara 1999. godine, kada mu je imenovanje stiglo od Momčila Đujića.

Ratište na Jevrejskom groblju u Sarajevu, na kojem je Šojić pod Aleksićevom komandom proveo skoro godinu i po rata, bio je položaj s kojeg je u tom periodu skoro svakodnevno pucano po civilnom stanovništvu. Današnja Ulica fra Anđela Zvizdovića, prijeratna Tršćanska, važila je za jednu od najopasnijih ulica ratnog Sarajeva upravo zbog učestalog smrtonosnog snajperskog djelovanja s Jevrejskog groblja. S ovih položaja neprestano su gađani i uništavani civilni objekti, među kojima i zgrada na današnjem Trgu BiH u kojoj će Dragan Šojić sljedećih pet godine obavljati dužnost direktora i zamjenika direktora.

 

Jatak Radovana Karadžića

U akciji u kojoj je sudjelovalo stotinjak vojnika i tridesetak vozila EUFOR-a izvršen je 19. novembra 2007. godine pretres stana Dragana Šojića u centru Pala zbog sumnje da je povezan s mrežom podrške tada haškom bjeguncu Radovanu Karadžiću. U stanu su tokom pretresa bili Šojić, njegova supruga, majka i četvero maloljetne djece. Tom je prilikom od Šojića oduzeta veća količina novca i drugog “relevantnog materijala”. Tadašnji glasnogovornik Glavne komande EUFOR-a u Sarajevu rekao je “da je pretres izvršen s ciljem pronalaska materijala ili informacija koje bi mogle pomoći Haškom tribunalu u potrazi i hvatanju optuženih za ratne zločine i razbijanju mreže koja pruža podršku haškim optuženicima”.

Dragan Šojić bio je i svjedok odbrane Radovanu Karadžiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu u decembru 2012. godine. Svjedočio je u dvostrukom svojstvu, kao član srpskih općinskih organa u Novom Sarajevu i kao pripadnik Vojske Republike Srpske. U izjavi timu odbrane svjedok je objasnio da cilj srpskih općinskih kriznih štabova nikada nije bio progon nesrba, već isključivo normalizacija uvjeta života u ratno vrijeme. U Novom Sarajevu, po njegovom saznanju, nisu postojale nikakve srpske paramilitarne snage. Šojić je tvrdio kako nije bilo diskriminacije na etničkoj osnovi u dijeljenju humanitarne pomoći u dijelu Novog Sarajeva pod srpskom kontrolom i da su svi građani imali jednak pristup javnim institucijama, osim što je “sloboda građanima bila ograničena muslimanskim snagama čiji su članovi bili smješteni na visokim zgradama i stalno koristili snajpere, puške i granate ubijajući civile”.

U kratkom glavnom ispitivanju naveo je, po izvještavanju Agencije “Sense”, da u zoni njegove jedinice Srbi nisu činili zločine, osim pojedinih kriminalaca u pozadini koji su napadali i srpsko i muslimansko stanovništvo. U tu kategoriju nikako ne svrstava vojvodu Aleksića, kojeg smatra osobom “velikih ljudskih i vojničkih kvaliteta” i čija jedinica nije bila ni po čemu specifična, osim po odlučnosti da odbrani svoje položaje. Ipak, priznaje da je Aleksić gajio specifičan modni stil, koji je podrazumijevao bradu i dugu kosu, ali kaže da je to činio “iz ličnih razloga” još od prije rata i u tome ne vidi ništa sporno.

Tužiteljica Gustafson u unakrsnom je ispitivanju primijetila da su brada i kosa tipične za četnike, što je svjedok odlučno negirao, ukazujući da je Aleksić imao “dobroćudan i prosvećen izraz lica” i da nije mogao biti zločinac. Na tužiteljicino insistiranje da je ličio na četnika, svjedok je odbrusio: “Meni je više ličio na Mojsija.” Nije želio komentirati činjenicu da se “Mojsije” s Grbavice na zvaničnim dokumentima Vojske Republike Srpske potpisivao kao “vojvoda” i da je koristio pečat Srpske radikalne stranke.

Tokom 1994. godine Šojić je na civilnim dužnostima u okupiranom dijelu Općine Novo Sarajevo. U to je vrijeme bio i jedan od glavnih ljudi za razmjenu stanovništva na Grbavici.

 

Nekom rat, nekom brat, a nekom kum

Životni put novog direktora Službe za zajedničke poslove institucija BiH već je desetljećima usko vezan za njegovog, po pisanju Slobodne Bosne iz 2003. godine, kuma Mirka Šarovića, čija je uloga od presudne važnosti bila i kod novog imenovanja. Na najnoviju dužnost Šojić dolazi upravo s mjesta Šarevićevog savjetnika u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH. Šojićev izbor na direktorsku poziciju rezultat je pobjede koju je Šarović izvojevao protiv Darka Babalja, “neprikosnovenog šefa SDS-a u tom dijelu Republike Srpske, bar što se zapošljavanja u zajedničkim institucijama tiče”, koji je na ovom mjestu želio vidjeti Boju Gašanovića, aktuelnog načelnika Opštine Istočni Stari Grad.

Nakon rata, Šojić postaje jedan od glavnih ljudi u izgradnji tadašnjeg Srpskog Sarajeva. Bio je, između ostalog, na čelu Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, zamjenik direktora Direkcije za obnovu i razvoj grada Srpsko Sarajevo i direktor Zavoda za planiranje i izgradnju grada Istočno Sarajevo. Njegova karijera išla je paralelno s usponom njegovog kuma koji je u to vrijeme najprije bio gradonačelnik Istočnog Sarajeva, zatim potpredsjednika RS-a, potom predsjednik Republike Srpske, a zatim i srpski član Predsjedništva BiH – sve u periodu od 1996. do 2003. godine, piše STAV.

Imao je Šojić tokom poslijeratne karijere posla i s domaćom policijom i zakonodavstvom.

Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo u decembru 2006. godine podnio je protiv njega krivičnu prijavu zbog zloupotrebe ovlaštenja u privredi. Šojić je bio osumnjičen da je od 3. februara 1998. do 1. oktobra 1999. godine, u svojstvu zamjenika direktora Direkcije za obnovu i razvoj grada Srpsko Sarajevo, nenamjenski trošio sredstava u iznosu 109.831 maraka. Iz CJB Istočno Sarajevo saopćeno je tada da je ovo krivično djelo izvršio tako što je Kabinetu predsjednika Republike Srpske, dakle Mirku Šaroviću, i drugima odobravao naftu i naftne derivate na ime pozajmice i donacije u ukupnoj količini 121.035 litara, te time oštetio Direkciju za obnovu i izgradnju grada Srpsko Sarajevo.

CJB Istočno Sarajevo protiv Šojića je dva puta podnosio krivične prijave za zloupotrebu položaja, odnosno nezakonito poslovanje naftom. Prva krivična prijava podnesena je u decembru 2006, a druga u maju 2007. godine.

 

Izvor: Stav.ba

(386)

Sa Jevrejskog groblja pucati je lijepo: Ko je novi direktor u institucijama BiH

About The Author
-