RIJEČI SARAJEVSKOG PISCA PRAVA PORUKA MILANOVIĆU: U BOSANSKOG INSANA VAZDA SU BILI ČISTI I OBRAZ I KUĆA, I ČISTO TIJELO I NAJČIŠĆI JEZIK

Adis Ahmethodžić, poznatiji pod umjetničkim imenom Sarajevski John Doe, je mladi umjetnik i pisac modernog doba iz Sarajeva.

 

 

Svojim tekstovima širom Bosne i Hercegovine ostavlja sve bez daha, a posebno njegove pratioce na društvenim mrežama iz cijeloga svijeta.

 

 

Kada u Sarajevu kažete Sarajevski John Doe, svi znaju o kome je riječ.

 

 

Zadnjom objavom, iako to nigdje izričito nije napisao ali se iz teksta može zaključiti, jasno je odgovorio predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću koji je svojim izjavama o Bosni i Hercegovini. Posljednja izjava ponovo je opravdano uznemirila bh. javnost kada je između ostalog Milanović istakao: “Neka se ne zanose da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donošene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, dodao je, i to nije nikakav srednji vijek, i bez toga nema građanske države. “Dakle, još jednom govorim – građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem”, zaključio je predsjednik Hrvatske.

 

 

U nastavku pogledajte šta je napisao mladi sarajevski pisac Ahmethodžić:

 

 

Majka mi moja uz kahvu pričala, kako se ledenom vodom sa planinskih izvora u zimsko jutro u seoskoj kući, uzimao abdest i čistila tijela. Pričala mi kako bi koža od mraza pucala, ali se stegnutih zuba i čvrsta karaktera potiralo lice i prali tabani. Majka mi moja k’o malom pričala, kako im seoska soba lijepo mirisala, šarena dimija na štriku lepršala, djevojačka koža od zdravlja blistala, a kosa na vjetru cvala i igrala kao da je od zlatnog pamuka satkana. Majka mi velim pričala, kako im kuća vazda bila bijela i mirisna, a babo im rahmetli malo do čeg’ držao koliko do čiste časti i obraza. Majka mi velim pričala, a majci je vjerovat’ ako je ikom, kako bi često u večernjim satima njen rahmetli babo dugo ćutke dumao, sam se sa sobom dogovarao i mislio, pa bi se jutrom jednako ćutke dizao, pa se posla oko kuće hvatao i ostavljao teške misli neizgovorenim.

 

 

Prećutanim se riječima meščini gradi karakter muškarca, a sve što izgovoreno pređe preko usta, rasut je u hiljadu komada kamen.

 

 

Majka mi velim pričala, a ja sve jasno vidio zatvorena oka, kako su u poštena bosanskog insana vazda bili čisti i obraz i kuća, i čisto tijelo i najčišći jezik. Pa se ovih nakaradnih i nemirnih dana, k’o moj čestiti rahmetli dedo, borim sa mislima dok samujem budan i gledam da prešutim što jezikom krene.

 

 

Čista je, u sebi velim, i kuća bosanska i bosanska avlija. Čista i mirisna djevojka bosanska, čista joj ljubav i plemenit odgoj. I ostat će, u sebi velim, sve u nama čisto, dok god nam se misli samim sobom bave. To pomislim, pa izvadim peškir, iz lijepe sehare što pravio otac, i krenem da umijem dlanovima lice.

 

 

 

(Hayat)

(3049)

RIJEČI SARAJEVSKOG PISCA PRAVA PORUKA MILANOVIĆU: U BOSANSKOG INSANA VAZDA SU BILI ČISTI I OBRAZ I KUĆA, I ČISTO TIJELO I NAJČIŠĆI JEZIK

About The Author
-