PROJEKT 613: Incidenti na Baltiku jezivo podsjećaju na 1981.godinu, Rusi imaju opravdanje…

Dok je trajalo njegovo ispitivanje podigla se oluja na moru, a s nasukane podmornice je upućen poziv za pomoć. Na švedskim se radarima nije mogla dobro vidjeti situacija na moru zbog oluje, a vjerojatno i zbog sovjetskog elektronskog ometanja, ali je uočeno kretanje nekih brodova iz pravca SSSR-a.

 

 

Sve je više stručnjaka i analitičara koji su uvjereni da je istjecanje plina iz plinovoda Sjevernog toka posljedica sabotaže. Krivac se još ne zna, ali zapadne vlade sumnjiče Moskvu, a ona odgovara upiranjem prstom prema Americi.

 

 

I dok EU i NATO najavljuju odlučne odgovore, a baltičke i skandinavske zemlje jačaju sigurnost oko svoje infrastrukture, Rusija tvrdi da puknuća plinovoda Sjeverni tok, koja su uzrokovala istjecanje plina kod obala Danske i Švedske, dogodila na području koje je “u potpunosti pod kontrolom” američkih obavještajnih agencija.

 

 

Viski s ledom

 

Najnovija događanja na Baltiku bude kod Šveđana neugodna sjećanja na incident iz listopada 1981., kad se sovjetska podmornica S-363, naoružana klasičnim torpedima, nasukala oko deset kilometara od švedske pomorske baze u Karlskroni.

 

 

Radilo se o tipu podmornice koju su u SSSR-u nazivali Projekt 613, a NATO je za imao kodno ime Whiskey pa su mediji cijeli incident nazvali “Whiskey on the rocks” (“Viski s ledom” ali može značiti i “Nasukani viski”).

 

 

Podmornica je bila prisutna u švedskim teritorijalnim vodama u vrijeme održavanja vježbi švedske mornarice koja je isprobavala novu opremu.

 

 

Nakon nasukavanja, kapetan Pjotr Guščenko švedskim je vlastima tvrdio da mu se pokvarila navigacijska oprema. Oni mu nisu povjerovali jer se nasukao na mjestu kojim su mogli prolaziti veći brodovi, ali da bi do ondje došao morao je proći čitav niz tjesnaca, pličina te zaobići hridi i otoke.

 

 

Sovjetsko zapovjedništvo potom je u “spašavanje” podmornice, za koju su tvrdili da je u opasnosti jer joj je otkazala važna oprema, poslalo skupinu brodova kojom je zapovijedao viceadmiral sovjetske mornarice Aleksej Kalinjin, ali su je od planirane misije odvratili Šveđani koji su aktivirali radare svojih obalnih topova i raketa te “osvijetlili” flotilu u kojoj je bio fregata, razarač, dvije korvete i tegljači koji su trebali odsukati podmornicu s hridi.

 

 

Tokom 10 dana koliko je podmornica bila nasukana, kapetan podmornice je odveden na kopno i u prisutnosti sovjetskih diplomatskih predstavnika ispitan nakon što mu je zajamčen imunitet.

 

 

Dok je trajalo njegovo ispitivanje podigla se oluja na moru, a s nasukane podmornice je upućen poziv za pomoć. Na švedskim se radarima nije mogla dobro vidjeti situacija na moru zbog oluje, a vjerojatno i zbog sovjetskog elektronskog ometanja, ali je uočeno kretanje nekih brodova iz pravca SSSR-a.

 

 

Tadašnji švedski premijer Thorbjoern Faelldin naredio je da se “brani granica”. U najveću pripravnost je stavljeno obalno topništvo, a zrakoplovstvo je poslalo avione s modernim protubrodskim raketama. Brze raketne korvete su krenule prema uljezima, samo da bi se na kraju utvrdilo da se radilo o zapadnonjemačkim teretnim brodovima koji su prevozili žito.

 

 

Šveđani su mjerenjima utvrdili da postoji i određeno zračenje u nasukanoj S-363.Tadašnji politički komesar na plovilu Vasilij Besedin kasnije je izjavio da su u podmornici, koja je inače naoružana samo klasičnim torpedima, bile i nuklearane bojeve glave za torpeda.

 

 

Kazao je da su imali zapovijed uništiti podmornicu i oružje u slučaju da Šveđani pokušaju zauzeti nasukanu podmornicu. Nju su naposljetku odsukali švedski tegljači i odvukli je u međunarodne vode gdje ju je preuzela sovjetska flota

 

 

Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća zabilježeno je najmanje 12 incidenata sa sovjetskim podmornicama u teritorijalnim vodama Švedske koja u lovu na uljeze nije prezala ni od uporabe dubinskih bombi.

 

 

Amerikanci prisluškivali sovjetsku Tihooceansku flotu

 

 

Sve mornarice trude se imati resurse za izvođenje raznih borbenih i obavještajnih djelatnosti u podmorju i na velikim dubinama. Takve su operacije, naravno, tajne ali godinama nakon Hladnog rata informacije o nekima su izišle na svjetlo dana.

 

 

U listopadu 1971. godine ronioci sa modificirane američke podmornice USS Halibut su uspjeli položiti prislušni uređaj na podvodni komunikacijski kabel sovjetske Tihooceanske flote u blizini luke Petropavlovsk na Kamčatki.

 

 

Operacija kodnog naziva “Ivy Bells” (Bršljanovi zvončići) uspješno je provedena, a akcija se odvijala na dubini od oko 120 metara.

 

 

Američkim roniocima koji su obavljali postavljanje prislušnog uređaja su u ronilačke skafandere upumpavali toplu vodu kako bi mogli preživjeti na toj dubini i niskoj temperaturi mora.

 

 

Prisluškivanje je bilo uspješno do 1981. godine, kad je SSSR s morskog dna izvadio komunikacijski kabel i prislušni uređaj nakon što je pripadnik američke obavještajne službe Ronald Pelton izdao podatke cijele operacije jer mu je trebao novac nakon što je proglasio osobni bankrot.

 

 

Sovjetska vojna obavještajna služba GRU tvrdila je da je za prisluškivanje znala od 1974. godine i Amerikancima podmetala lažne podatke.

 

(SB)

(457)

PROJEKT 613: Incidenti na Baltiku jezivo podsjećaju na 1981.godinu, Rusi imaju opravdanje…

| Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-