PROČITAJTE TEKST KOJI JE IZBEZUMIO VUČIĆA: “Rusija i Srbija blokiraju demokratsku konsolidaciju…

BiH!”

 

 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić požalio se jučer da je u samo jednom danu objavljeno nekoliko novinskih tekstova i analiza u kojima se Srbija i Rusija optužuju da namjerno podrivaju stabilnost BiH. Vučića je naročito pogodio tekst koji je objavljen u “Glasu Slavonije”, a u kojem poznati hrvatski politolog Davor Gjenero demaskira namjere Rusije i Srbije na Balkanu i u BiH.

 

Politolog Davor Gjenero kazao je za “Glas Slavonije” da je Bosna i Hercegovina država zamrznutog konflikta, da je Dejtonski sporazum zaustavio rat, ali nije riješio strukturne probleme, a do određene mjere je i nagradio agresiju i zaštitio rezultate rata. Ideja Richarda Holbrookea, koji se smatra ključnim arhitektom Dejtonskog sporazuma, bila je da on posluži kao provizorij, da zaustavi rat, a da se nakon toga vode ozbiljni politički procesi, koji bi osigurali stabilnost i održivost BiH.

 

– Optimistična slika bila je zasnovana na uvjerenju da dva daytonska entiteta pomalo sliče na “dva Cipra”, od kojih je jedan, Sjeverni, međunarodno priznat, ekonomski otvoren, propulzivan, a drugi, Južni, nepriznat, ovisan isključivo o Turskoj, bez ozbiljnih ekonomskih aktivnosti i društvenog razvoja. Godine 1995. postojalo je i uvjerenje da će europska integracija Cipra dovesti do stvaranja jedinstvene države i, paradoksalno, na južnom dijelu države građani su na referendumu i glasovali u korist jedinstvene države, ali su na grčkom dijelu otočne države odbili takvo ujedinjenje.

 

Nakon ‘Oluje’, ali i nakon genocida u Srebrenici, Miloševićev je režim bio izoliran, a tek se spremao rat na Kosovu, nakon kojeg je uslijedila humanitarna intervencija NATO snaga protiv Srbije i njezine “Jugoslavije”. Lideri bosanskih Srba bili su gotovo odreda na listi optuženih za najgore ratne zločine, uključujući i zločine genocida, a više nigdje nisu mogli računati na ozbiljnu pomoć. U Rusiji je u to vrijeme još uvijek Boris Jelcin, koji pokušava transformirati tu državu iz sustava azijske despocije u koliko-toliko otvoreno društvo i rudimentarnu demokraciju, a taj je proces zaustavljen tek dolaskom Vladimira Putina na vlast 2000. godine – kazao je Gjenero. U nastavku pročitajte cijeli razgovor koji je Vučiću podigao pritisak.

 

Koja je, zapravo, uloga Rusije, ali i svojedobno Đinđićeve vlade?

 

– Rusija stoga ni u vrijeme sklapanja Daytonskog sporazuma ni u vrijeme humanitarne intervencije protiv Srbije i njezine Jugoslavije 1999. godine nije imala patogenu ulogu. Daytonski se sporazum temeljio na Washingtonskom, kojim je odnos Federacije i Republike Hrvatske definiran posebnim odnosima, a u godinama nakon Daytona dogodili su se i neki dobri dogovori Zagreba i Sarajeva, primjerice Ugovor o razgraničenju i Sporazum Ploče Neum, koji je Hrvatskoj osiguravao koridor za autocestu do Dubrovnika, a BiH pristup otvorenom moru posredovanjem luke Ploče. Nažalost, Hrvatska je, sprečavajući da BiH, na osnovi ulaganja, stekne vlasnička prava u Pločama, otvorila privatizaciju koja je dovela do toga da se ova strateška luka nađe u rukama ruskog državnog plinskog monopolista, odnosno formalno njihova agenta na hrvatskom tržištu.

 

Đinđićeva je vlada započela razvijati koncept “posebnih odnosa” s izoliranim dijelom Bosne i Hercegovine i uspješno je počela izvlačiti iz izolacije. Političku skupinu ratnih zločinaca na čelu srpskog entiteta zamijenili su Milorad Dodik i njegova skupina ratnih profitera, a u početku je Dodik ostavljao dojam prozapadnog političara. Tek u fazi nakon pada pogodbene administracije u Beogradu, predvođene Borisom Tadićem i dolaskom na vlast Nikolićevih i Vučićevih (kripto)radikala, Dodik je iz zapadne skliznuo u rusku orbitu. Kako je jačao Putinov autoritarni režim, rastao je i kaos u BiH, a od Daytonskog sporazuma čvrsto je ostala samo jedna stvar: podjela na dva entiteta.

 

Istovremeno, politički utjecaj Hrvatske i na Sarajevo i na Mostar opadao je, a raslo je međusobno nepovjerenje Bošnjaka i Hrvata. Umjesto očekivane situacije u kojoj je Federacija BiH trebala biti funkcionalni, međunarodno integrirani entitet, prema kojem je trebala biti usmjerena i međunarodna (dakle euroatlantska) pomoć, stvoreni su uvjeti u kojima je Federacija disfunkcionalna, a srpski entitet funkcionira kao despocija i autoritarni poredak, jednako kao i pokrovitelji tog entiteta – Srbija i Rusija.

 

BOŠNJAČKA ELITA

 

Stalno se govori o reviziji Sporazuma, ali od toga i dalje ništa. Zašto međunarodna zajednica nije spremna na promjene Sporazuma? Tko koči promjene…?

 

– Pretpostavka bilo kakvog pomaka u BiH je postizanje dogovora između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. Tek kad bi Federacija postala funkcionalna, bilo bi moguće početi demontirati posljedice rata. Hrvatska, ali i Hrvati u BiH, kao da su se pomirili s etničkim čišćenjem (nažalost, međunarodna sudišta nisu to prepoznala kao genocid) nad Bošnjacima i Hrvatima, u Bosanskoj Posavini i drugim dijelovima BiH, koje danas kontroliraju Srbi) i osim biskupa Franje Komarice kao da nitko i ne pokušava popraviti posljedice tih ratnih zločina. S druge strane, Hrvati i Bošnjaci ne uspijevaju se dogovoriti o temeljnim modalitetima zajedničkog nastupa, pa s jedne strane bošnjačka elita igra na brojnost i nastoji majorizirati Hrvate, a hrvatska elita, umjesto ustrajanja na racionalnim rješenjima (na primjer, belgijski model odnosa među konstitutivnim narodima i ostvarivanje konsocijacijskoga načela) zapada u iskušenje zagovaranja “trećeg entiteta”, kojeg međunarodna zajednica razumije kao uvod u secesiju. Glupe izjave, poput nekoliko onih što ih je dao aktualni hrvatski predsjednik Republike (neke još kao premijer), poput one parafrazirane: pa nećemo Hrvate ostaviti same s Bošnjacima, ako Srbi odu iz BiH – nepotrebno se stvara dojam u Sarajevu da službeni Zagreb podupire pogrešne politike nekih aktera unutar hrvatske elite u BiH.

 

S Pantovčaka kažu: “Nećemo podržati jednostranu reviziju Daytona”, dok Banski dvori navode kako ključni uvjet “povratak prognanih Hrvata i infrastrukturne projekte u BiH”. RH je članica EU-a. Što kao takva može i treba učiniti glede Daytona i njegove eventualne revizije?

 

– Za razliku od iracionalnog predsjednika, premijer Plenković vodi ozbiljnu, racionalnu politiku i postavlja prava pitanja. Efikasnost Hrvatske u promociji interesa BiH i Hrvata u BiH razmjerna je stabilnosti europskih politika vlade u Zagrebu. Samo članstvo u EU-u ne znači mnogo, ali ono što Plenković sustavno radi, izgradnja europskih savezništava i traženje razumijevanja za svoje stavove, pa i dogovor sa saveznicima da oni umjesto Hrvatske preuzmu zastupanje nekih od tih stavova na europskom parteru, pravi je put. Taj put je dugotrajan, i iziskuje europejsko ponašanje hrvatskih elita u BiH. Nije dobro kad dio tih elita traži savezništvo u Banjoj Luci, zajedno s Dodikom hodočasti Vučiću spletkariti protiv Sarajeva, ili kad se umjesto na euroatlantizam pokušava oslanjati na “razumijevanje” Moskve.

 

Usput, kako objasniti davanje legitimiteta Miloradu Dodiku od strane Milanovića kada je u pitanju BiH?

 

– Budući da poziv Zorana Milanovića Miloradu Dodiku u kvazidržavnički posjet Hrvatskoj nije bio dio nikakve, pa ni promašene i pogrešne konzistentne politike, nego posljedica Milanovićevih dugova prema svom hranitelju iz vremena dok je bio “izvan politike” (a taj ga “hranitelj” gura i u druge skandale), to je već bio dostatan razlog da se pokrene postupak utvrđivanja posebne odgovornosti predsjednika. Dobro je što Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ustraje na nekim od Milanovićevih skandala, iako je malo vjerojatno da će to tijelu moći doći “do dna” problema, a Hrvatska nema dovoljno snažnu neovisnu javnost koja bi gurala prema tome da se razjasne razlozi predsjednikovih neshvatljivih odluka.

 

MUTNA PERSPEKTIVA

 

Zaključno – kakva je budućnost Bosne i Hercegovine između Bruxellesa i Daytona? Položaj Hrvata, kao trećeg konstitutivnog naroda, i dalje je u BiH najteži…

 

Što donosi članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu, ako do toga ikad dođe?

 

– Netko je rekao da se BiH udaljila od Daytona, ali da se nije primaknula Bruxellesu. Vjerojatno je bio u pravu. Problem je što je međunarodna zajednica odustala od BiH, što je zamućena nekoć posve jasna perspektiva o toj državi, što Rusija i Srbija sustavno stvaraju kaos i blokiraju demokratsku konsolidaciju. Malo je vjerojatno da će s ovim naraštajem političara koji su na sceni u BiH biti moguće napraviti neki prodor. Nažalost, ambicije koje je EU pokazivao, na primjer Britansko-njemačkom inicijativom i idejom individualnog pristupa BiH u procesu pristupanja EU, istopile su se, a političke klase u BiH se zbog toga uopće ne brinu. Nada u “mlade generacije” koje će same po sebi donijeti promjenu pripada u one lude nade koje, kao i loši političari, vode u propast. Kako su jalove te nade vidimo iz toga što je izabrano za gradonačelnika Banje Luke, a to je navodno nekakav veliki uspjeh. Relativno umjeren i kompetentan gradonačelnik zamijenjen je neukim nacionalističkim radikalom, i to bi trebao biti put izlaska iz blokade u BiH.

 

Previše je neizvjesnih čimbenika da bi se moglo raditi bilo kakve političke prognoze. Tek treba vidjeti hoće li nova američka administracija, zajedno s EU-om, vratiti stari sjaj euroatlantizmu, hoće li biti sposobni potisnuti razorni utjecaj Putinove Rusije na Balkan. Tek treba vidjeti je li Vučićev autoritarni režim dugoročna sudbina Srbije, prijeti li toj državi možda još gori scenarij od toga ili postoji nada da se Srbija normalizira i europeizira.

 

Tek kad to vidimo, moći će se pokušati modelirati pregovore o budućnosti BiH i raspravljati o modelu uključivanja te države u europsku integraciju i euroatlantske strukture. Istovremeno, tek treba vidjeti ima li BiH u svojoj akademskoj zajednici i civilnom društvu snage za oporavak ranjenoga, razorenog društva, jer od političkih elita ne treba očekivati ni ekonomsku konsolidaciju ni jačanje građanskog društva.

 

(D. J.)

(1080)

PROČITAJTE TEKST KOJI JE IZBEZUMIO VUČIĆA: “Rusija i Srbija blokiraju demokratsku konsolidaciju…

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-