PRIČA KOJA OSTAVLJA BEZ DAHA Otišao je po benzin, pa u ŠUMAMA Amerike proveo 27 GODINA

Kristofer Najt imao je svega 20 godina kada je otišao da živi izolovano od društva, koje ga nije videlo nešto više od četvrt veka. Posle godinu dana rada na postavljanju kućnih i automobilskih alarmnih sistema u blizini Bostona iznenada je napustio posao, a da o tome nije obavestio šefa. Alat koji je koristio za rad nije vratio, unovčio je ček od plate i otišao iz grada.

 

 

 

Nikome nije rekao da odlazi.

– Nisam imao kome da kažem. Nisam imao prijatelje. Nisam se družio s kolegama – kaže on.

Odvezao se do istočne obale Amerike, odsedao je u jeftinim motelima i jeo u restoranima brze hrane. Danima je putovao, došao do Floride, odakle je krenuo put severa. U to vreme, predsednik Amerike bio je Ronald Regan, a u Černobilju se upravo dogodila nuklearna katastrofa.

 

 

Ceo život se najprijatnije osećao kada je bio sam, a svaki susret s drugim osobama doživljavao je kao sudar.

Stigao je do Mejna, gde je odrastao. Prošao je kolima pored rodne kuće, ali se nije zaustavio.

– Mislim da je to bio poslednji oproštaj – rekao je.

Ubrzo je stigao do obale jezera Mushed, najvećeg u Mejnu, tačke gde počinju zabačene oblasti države.

– Vozio sam sve dok skoro nisam ostao bez goriva. Krenuo sam malom stazom, skrenuo u još manju, a iz nje na puteljak – kaže on.

 

 

Kada više nije mogao dalje, parkirao je kola i bacio ključeve na centralnu konzolu. Imao je šator i ranac, ali ne i kompas, niti kartu. Ne znajući kuda ide i nemajući neko određeno mesto u vidu, ušao je u šumu i nastavio peške.

Cilj mu je bio da nestane

Zašto bi 20-godišnji mladić tako iznenada napustio svet? Njegovi postupci su imali elemente samoubistva, osim što se nije ubio.

Tokom perioda odsustva, nije snimio nijednu fotografiju, niti napisao nijedan red. Niko živi nije znao gde se nalazi. Okrenuo je leđa svetu. Za to nije postojao jasan razlog. Bio je jedan od pustinjaka koji su proveli najduže vremena sami u divljini.

– Ne mogu da objasnim svoje postupke. Nisam imao planova kada sam otišao, nisam ništa mislio. Jednostavno sam to uradio – pričao je kasnije.

 

 

Cilj mu je bio da nestane. Ne samo da napusti ostatak sveta, već i da se izgubi u šumi. Kod sebe je imao samo osnovnu opremu za kampovanje, nekoliko komada odeće i malo hrane, piše britanski

Država Mejn je ispresecana nizom dugih dolina, nastalih usled stvaranja i otapanja glečera. Doline dele ogolele planine, koje se raspadaju pod uticajem klimatskih faktora. Kada je Najt stigao, zemlja je bila vlažna i močvarna.

 

 

– Uglavnom sam se držao grebenova i ponekad prelazio močvare tako što sam išao od grebena do grebena. Ubrzo sam izgubio orijentaciju i više nisam znao gde se nalazim. Bilo mi je svejedno. Ulogorio bi se na jednom mestu, na nedelju-dve, a zatim nastavio dalje prema jugu. Bio sam zadovoljan načinjenim izborom – rekao je Najt.
Glad najveći problem Jedini problem je predstavljala hrana. Bio je gladan i nije znao gde da nađe hranu. Krenuo je naprečac, što nije ništa neobično za dvadesetogodišnjaka. Bio je dobar lovac i pecaroš, ali nije poneo ni pušku, ni štap za pecanje. Ipak, nije želeo da umre. Bilo mu je potrebno izvesno vreme da prevaziđe skrupule, ali posle deset dana bez hrane, počeo je da krade kukuruz, krompir i zeleno povrće iz vrtova kuća pored kojih je prolazio idući ka jugu.

Najzad je stigao do kraja s poznatim rasporedom drveća, pesmom ptica i rasponom temperature na koji je bio naviknut. Severnije je bilo hladnije. Najt nije tačno znao gde je, ali je znao da je na teritoriji zavičaja. Ispostaviće se da je kuća u kojoj je odrastao bila udaljena malo manje od 50 kilometara odatle.

U narednih nekoliko meseci živeo je nekoliko razilitičih mesta u toj oblasti, između ostalog, na vlažnom području na obali reke, ali nigde nije bio zadovoljan. Najzad je naišao na negostoljubivo šumsko područje, prekriveno gromadama kamena. To mesto mu se odmah svidelo. Otkrio je gomilu blokova stena, a jedan od njih je imao otvor koji je vodio na malu, lepu čistinu.

– Odmah sam znao da je to savršeno mesto. Tu sam se smestio – kaže on.

Međutim, i dalje je bio gladan. Shvatio je da je nemoguće živeti potpuno sam sve vreme. Čoveku je potrebna pomoć. On je, međutim, želeo da bude potpuno sam – izolovano pleme od jednog čoveka.

Primetio je da kuće oko ribnjaka u centralnom Mejnu nisu uopšte obezbeđene. Ljudi su ostavljali otvorene prozore, čak i kada nisu bili kod kuće, a budući da su u njima uglavnom stanovali vikendaši, područje je bilo pusto van sezone. Bilo je očigledno koji je najjednostavniji način da postaneš lovac-skupljač.

Nastaviće se…

(568)

PRIČA KOJA OSTAVLJA BEZ DAHA Otišao je po benzin, pa u ŠUMAMA Amerike proveo 27 GODINA

| Magazin, Slider |
About The Author
-