PODVALA BOŠNJACIMA: TROJKA NEĆE U VLAST S NACIONALNIM STRANKAMA?

Bošnjaci i Bosna i Hercegovina su u svojoj historiji doživjeli i preživjeli brojna podmetanja i podvale. Aktuelne obmane imaju tendenciju da postanu lekcija iz historije nazvana „Kako je Bošnjacima trajno oduzeta mogućnost političkog odlučivanja o vlastitoj državi?“.

Ono što se događa danas samo je politički razvoj akcije započete prije nekoliko godina. Zaplet ćemo objasniti, ali prije toga zaključak kojem svjedočimo: udruženim snagama dio međunarodne zajednice, SNSD, HDZ i stranke Trojke oduzimaju Bošnjacima pravo da se legitimišu kao politički narod.

Određene akcije su poduzimane tajno, kao što je to bilo okupljanje stranaka „jedanaestorke“, pa i ucjenjivanjem, a koje nemaju zajedničkog nazivnika (čak se međusobno smatraju mafijaškim organizacijama), kako bi se pobijedio Bakir Izetbegović, lider najveće bošnjačke stranke.

Konspirativnosti više nema, sada se javno govori kako će biti urađeno sve da stranka SDA, uvjerljivi pobjednik izbora, stranka za koju su Bošnjaci kazali da žele da zastupa njihove političke interese na svim nivoima, bude izbačena iz vlasti. Među Bošnjacima su pronađeni oni ili je pronađen onaj koji ima dovoljno drskosti, premalo znanja i previše neutemeljene ambicije da o tome govori svaki dan. Sve kako bi javnost uvjerio da je sasvim uredu da oni kojima glasači nisu prioritetno dali svoje povjerenje ipak to povjerenje preotmu.

Njegova drskost i neznanje prijetnja su cijelom narodu. (Ako odbija tvrdnju o neznanju, a shodno želji da preuzme upravljanje velikim sistemom Federacije, pozivamo ga da javno izvede jedan najjednostavniji algoritam, jednu najjednostavniju funkciju i jednu diferencijalnu jednačinu nižeg reda. Može i samo jedno od pobrojanog. Student prve godine studija će davati zadatke. Ako se upita zašto bi to radio, onda je prethodna tvrdnja već dokazana.)

Sad zaplet.

Nakon Općih izbora 2018. godine Naša stranka (o razlozima njihovog postojanja ništa bolje se ne može napisati od onoga što je već kazao gospodin Stjepan Kljujić) nametnula je frazu „ne s nacionalnim strankama“. Mnogi su i tada upozoravali, a i mi danas upozoravamo da je to obavještajna podvala obezglavljivanja Bošnjaka. Nikakve veze nema s nacionalizmima koji su ovdje uvezeni iz susjedstva, koji su zasađeni i tu se uzgajaju, a potom se pokušavaju izjednačiti s patriotizmom i domoljubljem onih koji nemaju rezervnu domovinu. Kadrovski potkapacitirani SDP, barem njegov veći dio, na podvalu je nasjeo. I na njoj i danas jaše. Urgentno su Predsjedništvo, a potom i Glavni odbor SDP-a uvjerljivom većinom donijeli odluke da „neće koalirati s nacionalnim strankama SDA, SNSD-om i HDZ-om“.

Javnosti je to saopćio Nikšić lično. I tada su unutar SDP-a neki prepoznali obavještajnu smicalicu. Napustili su stranku i stali uz državu. Rukovodstvo SDP-a nije marilo. U paralelnom procesu određeni centri moći nastojali su izgraditi unutarbošnjačku političku alternativu Stranci demokratske akcije. Fabricirali su krize, udarali na ugled stranke i iz SDA izvlačili one opterećene samodopadljivošću i one koji lako polaze za ponuđenim autoritetom. Po izlasku su okivani u zvijezde. Govorimo o NiP-u.

U međuvremenu se gradila politička arhitektura sa SNSD-om i HDZ-om. Ispitivala se motiviranost Trojke. Test su položili na Zakonu o prebivalištu još ranije.

Falatar je bio neuspješan, ali kao model djelovanja koristan, prepuštanje Novog Travnika i Mostara HDZ-u bilo je za najvišu ocjenu, Jajce su bili spremni izdati, u Velikoj Kladuši su pokazali da im principi ništa ne znače, u Srebrenici su otišli dublje i pomogli da SNSD-ov negator genocida postane načelnik…

Obavještajni mozgovi cijele operacije mogli su slaviti.

Dakle, kada su iz Trojke kazali da neće u koaliciju s nacionalnim strankama, nisu lagali. (SDA s HDZ-om i SNSD-om jeste u koaliciji iz nužde, jer se vlast drugačije ne može formirati). Sa SDA, kad je već smatraju nacionalnom, zaista i ne žele. S HDZ-om i SNSD-om, također, ne žele koaliciju, jer s njima imaju više od toga – imaju partnerstvo. To partnerstvo, kada se pokazalo dovoljno čvrstim, zacementirao je svojom diktatorskom i antibosanskom odlukom visoki predstavnik. Jasno je odakle dobiva aplauze… Ali je i više nego jasno da Bošnjaci, oni koji među njima politički misle, moraju ustati u odbranu države i naroda.

Narod je, istina, na izborima uradio najveći dio svoje zadaće. Ali oni koji ne umiju uraditi kompleksniju jednačinu s nulom pokušavaju pomnožiti njihovu volju. Zato s izborima ne završava borba za pravnu državu Bosnu i Hercegovinu i za političku opstojnost Bošnjaka. Dio međunarodne zajednice, ohrabren kooperativnošću Trojke, namjerava ići dalje. Na redu je državna imovina. Visoki predstavnik je, kako je sam kazao, već spremio odluku. I baš kao u slučaju Izbornog zakona, već možemo s velikim stepenom vjerovatnoće pretpostaviti u kojem će ona pravcu ići. Trojka će to dopustiti. Prvi, jer zato postoje, drugi će nuditi izgovor da nisu znali da će biti kao s prebivalištem, treći će pristati na sve za šaku vlasti i autoriteta. Iz ovakvog zapleta Bosna i Hercegovina ne može izaći nezavisna, suverena i cjelovita. A Bošnjaci će kao politički narod biti nemoćni.

Zaključak je već napisan. Pisali su ga drugi. Valja vjerovati da će Bošnjaci, pa i one patriote iz Trojke, smoći snage i imati dovoljno znanja napustiti projekat autora kojima nemamo razloga vjerovati, staviše, i konačno pokazati, kao što su to uradili naši vrli prethodnici, da ni naš narod ni naša država nisu na prodaju, da smo tu i da ćemo odlučivati o vlastitoj i o sudbini svoje domovine.

(Hayat)

(689)