Ne stišavaju se reakcije na obraćanje vladike Grigorija, episkopa dizeldorfskog i njemačkog – mediji su u Srbiji svaki iz svog ugla gledaju na Grigorija, a Slobodna Bosna je razgovarala s njegovim najvećim kritičarom, trebinjskim političarom koji je zaslužan što je Grigorije 2018. poslan u Njemačku

 

 

Vladika Grigorije episkop dizeldorfski i njemački ponovo se našao u žiži javnosti nakon što je za jedan medij u Srbiji izjavio da želi skupiti 300 mladih ljudi koji su spremni da se žrtvuju za Srbiju.

 

 

Mnogi su ovu izjavu shvatili kao njegovu kandidaturu za predsjednika Srbije, a on je na pitanje da li treba očekivati njegovo uključivanje u srpsku politiku ostao tajanstven, odgovarajući da svoj plan neće iznositi „jer bi to bilo neozbiljno“. No, vladika tvrdi da je već našao 30 mladih ljudi koji će ga slijediti. To su, kako kaže, mladi, obrazovani, pošteni, pametni i hrabri ljudi koji žele doći u Srbiju, da se žrtvuju i naprave pravni sistem. Mediji u Srbiji koji su u sukobu sa Aleksandrom Vučičem, predsjednikom Srbije su vladiku ohrabrivali poručivši mu da mnogi, navodno, misle kako bi on mogao biti spasilac. Istovremeno, srpski tabloidi, tradicionalno naklonjeni Vučiću po vladiki Grigoriju su „zapucali“ iz svih oružja. Tabloid Alo.rs. je prenio izjavu Vojislava Šešelja, predsjednika Srpske radikalne stranke Srbije:

 

 

„Zakleo sam se nakon smrti patrijarha Irineja da ću sve učiniti da ne dovedem Grigorija na patrijaršijski tron zato što bi to bila katastrofa za Srpsku crkvu. Njega sam lično upoznao dok je bio student Bogoslovije i on je dolazio na moja predavanja“, kazao je Šešelj, te se potom osvrnuo na Grigorijevu biografija od 2000. godine:

 

 

„On se nakon povratka iz SAD-a vratio kao drugi čovjek, glumio je nekog plejboja koji je jurio lijepe žene i glumice. Došao sam do toga da je Grigorije prodao zemlju SPC-a na Rondou, elitnom dijelu Mostara koju je ugledna porodica poklonila crkvi i pare od ove transakcije lično potrošio. Zatim je ulagao pare u hotel Platani u centru Trebinja. Tamo su prvo bile uložene pare od Investiciono-razvojne banke Republike Srpske i taj hotel je bio u vlasništvu eparhije Zahumsko-hercegovačke, što znači pod njegovom ličnom kontrolom. Takva je stvar i sa vinarijom manastira Tvrdoš. Hotel je propao, a vinariju je prvo dao u zakup, pa je prodao nekom privatniku. Nema tragova kako se kretao taj novac. On je te pare uzimao, spiskao“, kazao je Šešelj.

 

 

SINOD SE OGRADIO

 

 

Na Grigorijevu izjavu reagovao je i Sinod Srpske pravoslavne crkve ocjenjujući je isključivo političkom, pa čak i stranačkom i da ona nema dodira sa misijom SPC-a:

 

 

„Zbog toga Sinod obavještava sve one koji te političke izjave pripisuju SPC-u ili ih na bilo koji način dovode u vezu s njom, da se radi o isključivo ličnom stavu i angažovanju pojedinca, i to ne u svojstvu episkopa, nego isključivo u svojstvu građanina. Koliko je dozvoljena i blagoslovena politička ili državno-pravna aktivnost episkopa i klirika o tome rasuđuje i prosuđuje, autonomno i samostalno, na osnovu svog kanonskog poretka, isključivo Crkva“, navodi se u saopštenju Sinoda.

 

 

Vladika je na ovo saopštenje odgovorio nego preko svog sekretara koji je rekao da „episkop posvećuje 40 dana molitvama za svoju majku koja je preminula 6. januara“.

 

 

Nebojša Vukanović, trebinjski političar, istoričar i poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske je o Grigoriju Duriću pisao feljtone tvrdeći da je vladika preko noći postao milioner. Neke od svojih tvrdnji Vukanović nije mogao dokazati pa ga je vladika dobio na sudu zbog klevete, te to naplatio sa više hiljada KM. No, Vukanović za Slobodnu Bosnu povodom posljednjeg Grigorijevog istupa kaže:

 

 

„Vladika Grigorije je jedan beskrupulozni makijavelista i vuk u jagnjećoj koži koji se kao kameleon zna prilagoditi svakoj situaciji. Sada je on „postao“ disident kada je otišao u Njemačku i kada su prestale izdašne sinekure koje je dobijao od vlasti Srbije i RS-a i kada je kažnjen zbog zloupotreba svoje visoke službene funkcije. Kada je otišao u Njemačku, vladika se tobož produhovio i postao disident. Kada danas slušate vladiku Grigorija to vam je kao da slušate mene prije dvije-tri godine. On govori da ne treba da vlada jedan čovjek, da trebamo graditi institucije, da treba doći do smjene generacija i kritikuje Vučića. Dodika ne kritikuje Dodika jer ne smije, vladika priča ono što sam ja pričao prije četiri-pet godina. Zanimljivo je što sada ovako govori o Vučiću i što to nije govorio prije tri godine kada je s Vučićem slavio Vaskrs u Mostaru i kada je hvalio predsjednika Srbije koji je posjetio Mostar i dao donaciju da se obnovi hram. Dakle, on nikada ne bi postao disident kakav jeste da je ostao vladika u Hercegovini. On je hvalio svaku vlast kako se mijenjala, hvalio je Tadića, Đilasa, SDS, Dodika… Hvalio ih je kada su mu te vlasti davale određene pogodnosti i milionske donacije“, kaže Vukanović.

 

 

Naš sagovornik vladiku Grigorija danas smatra „iskonskim i velikim licemjerom“ jer prije samo tri godine nije imao ništa protiv Vučičevog totalitarizma:

 

 

„Još veći paradoks je da sada Vučić i njegovi mediji citiraju ono što sam ja pisao o Grigoriju i o njegovim poslovima sa vinom i hotelima. Mogli ste čuti Šešelja koji je od riječi do riječi citirao moje feljtone o prodaji zemljišta na Rondou, prodaji nekretnina u Dubrovniku. Došao sam u nevjerovatnu situaciju da Grigorije mene citira kada se bori protiv Vučića, a Vučić mene kada se bori protiv Grigorija. Stvarno sam ponosan na činjenicu da su i jedni i drugi nakon pet godina doživjeli katarzu i da govore da sam bio u pravu“, priča Vukanović.

 

 

S VLADIKOM NA SUDU

 

 

Vukanović je s Grigorijem imao i pravosudne bitke kada ga je vladika tužio zbog tekstova o propalim vinogradima i neisplaćivanju plata radnicima. Vukanović tvrdi da je samo štitio prava radnika kojima je Grigorije bio poslodavac i da je kritikovao Grigorijevo bavljenje politikom dok je bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski i administrator dabrobosanski:

 

 

„Smatrao sam da crkva i politika ne idu zajedno. Isto smatram i sada. Ako se želi baviti politikom neka vrati svoje svetovno ime Mladen, neka skine mantiju koja ga štiti da ga ne kritikujete jer kada ga napadate on kaže da napadate crkvu. Ne napadam ja crkvu nego čovjeka koji je zloupotrijebio mantiju i ti sudski procesi protiv mene su bili pravi staljinistički i kafkijanski procesi. Na Osnovnom sudu Trebinje po tužbi Grigorija sam izgubio 8.700 KM zbog pitanja koje sam Salihu Alijagiću, trebinjskom predratnom privredniku tobože postavio sugestivno pitanje kada je govorio o svojoj saradnji sa Grigorijem. Da li se igdje u svijetu u 21. vijeku odgovaralo na sudu zbog postavljenog pitanja? Sljedeći spor koji sam izgubio s vladikom je bio kada sam objavio da je sveštenik pravoslavne crkve Stevo Kovačević, paroh dubrovački služio misu ustaškim čelnicima grada Dubrovnika koje su partizani strijeljali kada su 1944. oslobodili

 

 

Dubrovnik“, prisjeća se Vukanović svojih sudskih sporova sa tadašnjim episkopom zahumsko-hercegovačkim.

 

 

Vukanović ne krije da je njegova zasluga što je vladika Grigorije, kako kaže, iz Trebinja u Njemačku poslan po kazni nakon tekstova koje je napisao o njemu:

 

 

„Feljton koji sam objavio uoči Sabora srpske pravoslavne crkve je bio tema sabora. Vladike su raspravljale o mojim tekstovima i zaključili su da je strašno to što je vladika uradio, da je strašno što je skinuo mantiju. Morao je živjeti u manastiru, a ne u stanu, bavio se biznisom i politikom, imao finansijske pronevjere i onda su ga po kazni poslali u Njemačku. Mnogi ljudi i u Njemačkoj se na njega žale, tvrde da je doveo ljude iz Hercegovine s kojima je zloupotrebljavao novac i ja mislim da je Grigorije na izlaznim vratima iz SPC-a i da bi ovo mogao biti crveni karton nakon što je dobio već jedan žuti karton. Prije svega, nemoguće je da se svešteno lice bavi politikom“, ističe Vukanović.

 

 

Nebojšu Vukanović posebno je šokiralo to da Grigorije želi da kritikuje vlast, a kada su drugi njega kritikovali on je to naplaćivao putem suda i to s kamatom.

 

 

„Nema kod njega ni „H“ od hrišćanstva. Išao je da me finansijski uništi. Napadao me, pokušao da me udari, kleo me. Sumnjam da će se kandidovati za predsjednik i mislim da mu je želja da se javnosti „proda“ kao nekakav disident i evropejac. Iskreno, volio bih da se kandiduje da ga raščine pa bi mnoge stvari o njemu bile otkrivene. Kada me dobio na sudu, išao je kod mog pokojnog oca kući da mi popiše stvari, iako ja imam stan, auto, platu. Radio je to samo da mi ponizi porodicu. Onda sam mu otišao u crkvu i rekao mu da ga neću na miru ostaviti dok ga ne otjeram iz Hercegovine. Tako da sam prestao pisati o njemu od kada je otišao u Njemačku“, poentira Vukanović.

 

 

IZOPŠTAVANJE IZ CRKVE

 

U Trebinju se rijetko ko usuđuje javno govoriti o Grigoriju iako je u Njemačkoj od 2018. godine. Trebinjci pamte 2009. godinu kada je crkveni sud Eparhije zahumsko-hercegovačke „zbog klevetničkog djelovanja u pisanim i elektronskim medijima i blaćenja crkvenih velikodostojnika, sveštenstva i naroda“ izopštio iz crkvene zajednice predsjednika nevladine organizacije Pokret za Trebinje Nikolu Sekulovića i člana Savjeta za borbu protiv kriminala i korupcije Blažu Stevovića. Izopšteni su nakon ovog čina crkvi odgovorili kako je riječ o montiranom procesu kojim se želi zaustaviti njihov javni rad i kritika negativnih pojava u društvu. Sekulović je preminuo 2016. u Beogradu, dok je Blažo Stevović, prema informacijama Slobodne Bosne, već duži vremenski periodu na liječenju u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Sokolac.

 

 

Jedan od viđenijih Trebinjaca koji nije želio da mu navodimo ime tvrdi da vladika Grigorije i danas odlučuje o mnogo čemu u Trebinju i da se zbog toga malo ko usuđuje javno govoriti o njemu.

 

 

„Vladiku bih samo pitao zašto još nije završena obnova Saborne crkve u Mostaru na šta je od 2008. do danas potrošeno 40 miliona KM“, kazao nam je ovaj Trebinjac, dodajući da nema posla u Trebinju u koji nije umiješan vladika Grigorije i da zato o njemu niko ne smije ni pisnuti.

 

Piše: D. Omeragić

(40)

NEBOJŠA VUKANOVIĆ ZA “SB”: “Vladika Grigorije je vuk u jagnjećoj koži, Hercegovina je odahnula nakon njegovog odlaska, čemu sam i ja doprinio”