MISAONI EKSPERIMENT HRVATSKOG MINISTRA VANJSKIH POSLOVA: “Nema rješenja migracijske krize u BiH bez promjene njenog Izbornog zakona!”

Taman kada pomislite da ministar Grlić Radman nema pojma o čemu govori kada priča o bosanskohercegovačkim (i inim temema), on to na najenergičniji način – potvrdi! Načuo je negdje hrvatski ministar vanjskih poslova, bit će u Mostaru, od Dragana Čovića, da su dva problema u Bosni i Hercegovini najzapaljivija i najurgentnija: migrantska kriza i Izborni zakon.

 

 

Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova Hrvatske, otkako je prije dvije godine imenovan na tu dužnost, svojim konfuznim izjavama, međusobno posvađanim rečenicama, analizama na rubu stupidnosti, u hrvatskim je medijima, javnosti i političkom polju stekao zaslužen status jednog od najbesmislenijih ministara u Vladi Andreja Plenkovića.

 

 

Nakon što je prošle godine sa ministarske pozicije ministra odbrane odstupio Damir Krstičević, njegov izravni konkurent, takoreći vječiti rival u toj “disciplini”, Grlić Radman ostao je bez ozbiljnije konkurencije.

 

 

MINISTAR GRLIĆ MATERNICE

 

 

Ovaj diplomata rođen u Duvnu, odrastao u Tomislavgradu, koji je obišao veliki broj diplomatskih destinacija, na domaćoj i međunarodnoj sceni nameće se i kao legitimni ministar vanjskih poslova Hrvatske demokratske zajendnice BiH, u čemu mu kao diplomati sa posebnim potrebama neophodnu skrb pruža Željana Zovko, zastupnica Hrvatske u Evropskom parlamentu.

 

 

Taman kada pomislite da ministar Grlić Radman nema pojma o čemu govori kada priča o bosanskohercegovačkim (i inim temema), on to na najenergičniji način – potvrdi! Načuo je negdje hrvatski ministar vanjskih poslova, bit će u Mostaru, od Dragana Čovića, da su dva problema u Bosni i Hercegovini najzapaljivija i najurgentnija: migrantska kriza i Izborni zakon. Pa je, Grlić (maternice) odlučio da dovede u izravnu nelogičku vezu ta dva problema, tu izbornu krizu i migrantski zakon, ili tako nekako, i na svom Twitteru napisao nešto nad čime bi se najprije zamislio pa grohotom nasmijao i njegov bivši kolega Damir Krstičević.

 

 

“Hrvatska je predana zaštiti vanjske granice EU, duge 1.350 kilometara. U 2020. bilježimo povećanje nezakonitih prelazaka od 43 odsto.”

 

 

Do sada sve još nekako funkcionira, može se prihvatiti načelno da hrvatska granica prema Bosni i Hercvegovini nije hrvatska granica nego je granica Evropske unije, ali je ministar Grlić (maternice) Radman odlučio da već u narednom pasusu zagorča život i sebi koji piše, i nama koji čitamo, i migrantima koji se naučuditi ne mogu da u Evropskoj uniji, kamo su krenuli, ima ljudi, pri tome ministara, s takvom intelektualnom potkapacitiranošću.

 

 

“BiH se ne može sama suočiti sa migracijskom krizom i treba pomoć EU. To je još jedan pokazatelj nefunkcionalnosti BiH koji se rješava i kroz promjene Izbornog zakona”.

 

 

KAD MIGRANTI U HITNU

 

 

Kada se ostave postrani sve jezičko-sintaksičko-logičke crne rupe u ministrovom “sastavu” (“pokazatelj” … “koji se rješava…”) ipak se nekako, truckajući se po grbavoj Grlić Radmanovoj moždanoj kori, dolazio do suštine njegove poruke: migrantska kriza u BiH se jedino može riješiti “promjenom Izbornog zakona”. Jesu li zemlje Evropske unije, a među njima i Hrvatska, manje-više riješile “migracijsku krizu”? Uglavnom jesu. Jesu li “suočavajući se sa migracijskom krizom” morale mijenjati Izborni zakon? Nisu, osim ako hrvatski ministar i Vlada u cjelini nemaju neka druga saznanja.

 

 

 

 

Šta je ključni problem Bosne i Hercegovine i njenog hrvanja sa migrantskom krizom, a možda i majka svih naših problema? To što se naša Evrpska unija zove Hrvatska sa svojom ksenofobičnom, represivnom, licemjernom vlašću. Da nam je komšiluk, avaj, umjesto Plenkovićeve, Milanovićeve i Grlić Radmanove Hrvatske, recimo, Bugarska Bojka Borisova, sve bi bilo drugačije, druga bi se ovdje pjesma i himna pjevale.

 

 

Evo, uzmimo sljedeći primjer, Ustavni sud Srbije je prošle nedjelje donio konačnu presudu protiv države Srbije zbog toga što je policija susjedne države prije nekoliko godina na prevaru vratila u Bugarsku 19 migranata. Bugarske vlasti su to potvrdile, tamošnje nevladine organizacije, u suradnji sa srpskim advokatima koji su štitili prava migranata, prikupile su dokaze i tužile državu Srbiju zbog nezakonitog postupanja njenih policajaca. Ustavni sud im je dao za pravo i obavezao državu da svakom od zlostavljanih migranata plati po hiljadu eura obeštećenja za pretrpljene traume. Bugarska, koja štiti granicu EU od Srbije, nije tražila od Aleksandra Vučića da mijenja Izborni zakon nego da poštuje Sporazum o readmisiji koji su potpisale dvije zemlje, a koji je prekršen ilegalnim prebacivanjem migranata.

 

 

Od tada Srbija “svoje” migrante prebacuje isključivo u Bosnu i Hercegovinu.

 

 

Sporazum o readmisiji imaju potpisan i BiH i Hrvatska i, u skladu s njim, do sada je iz Hrvatske u Unsko-sanski kanton proslijeđeno tristotinjak migranata. Ostalih više od sedam hiljada je iz Hrvatske u BiH vraćeno “na guranje”.

 

 

Je li moguće barem u teoriji zamisliti da Ustavni sud Hrvatske proglasi vlasti susjedne države krivim za nelegalno prebacivanje migranata u drugu zemlju i naloži isplatu novčane nadoknade za sedam hiljada zlostavljanih migranata? Da, moguće je, samo što bi prije toga Vlada Andreja Plenkovića morala provesti neke druge presude svog Ustavnog suda, poput nezakonitog korištenja ustaških pozdrava. Da, dražesna je tzv. najmlađa članica Evropske unije, skupa sa svojim ministrom sa posebnim potrebama Goranom Grlićem Radmanom: Ne provodi odluke i zakon tamo gdje može i mora, ali bi mijenjala zakone i ustavne aranžmane tamo gdje niti može niti smije!

 

(Piše: SENAD AVDIĆ)

(15)

MISAONI EKSPERIMENT HRVATSKOG MINISTRA VANJSKIH POSLOVA: “Nema rješenja migracijske krize u BiH bez promjene njenog Izbornog zakona!”

About The Author
-