MALA OLIVERA U PRISTOJNOM DOMU “Srećna sam, neće nas više gristi pacovi!”

Maloj Oliveri konačno se ispunio san!

 

 

 

Olivera nam je na putu do novog doma pokazala tatine fotografije koje je sačuvala, i male drvene klompice, koje joj je poklonio neposredno pred smrt, a to je sve što joj je ostalo od njega.

– Tata nije imao para da mi bilo šta kupuje, ali je ove klompice našao za mene u kontejneru. Svuda ih nosim sa sobom, tako će on uvek biti sa mnom – rekla je ona vidno uznemirena.

 

 

Na ulasku u stan dočekala nas je Milica, a tu je bila i učiteljica Jelena Šobot, koja nije htela da propusti ovaj radostan momenat. Oliverina mama Tatjana bila je posebno dirnuta što će nakon 17 godina imati pristojno mesto za život.

Nisam ni sanjala da bi ikada neko poklonio mojoj deci ovako lep stan da u njemu žive. Sada imamo gde da se okupamo. Konačno ću moći da skuvam deci kakav-takav ručak. Duša me je bolela dok sam deci godinama „servirala“ otpatke iz kontejnera. Moj sin ima ožiljak na glavi od ujeda pacova, koji će ga sećati na mesto na kojem smo živeli. Pacovi, vlaga i bube bili su naša svakodnevica… Za mene je Milica od danas kao sestra, spasla me je bede i muke – priča Tatjana kroz suze.

Olivera je odmah otrčala da vidi svoju sobu.

 

 

Ne mogu da verujem kako je lepa. Ima puno igračaka koje nikada nisam imala. U našoj „kući” stalno mi je bilo hladno i nisam imala ni krevet. Spavali smo na podu ili dušecima. Noću sam se bojala da zaspim, pa i kada je tata bio tu. Stalno smo bili u mraku bez struje. Puno mi se sviđa ovaj plišani pas, igračka koju mi je ostavio bata koji je ovde živeo. Nikada nisam imala plišanu igračku, zato sam mnogo srećna. Jedva čekam da idemo na Adu, koja je blizu. Tamo me je samo tata vodio – rekla je Olja.

Oliverina starija sestra Jovana (13) tužno se priseća kako je sa ostatkom porodice morala da pretura po tuđem smeću za hranu.

 

 

– Nismo imali struju, a kupala sam se u koritu. Donosila sam hladnu vodu od komšija u kofama. Pre mi je bilo mnogo teško jer od sramote nisam mogla da dovodim drugarice u staru kuću, a jedinu lutku koju sam imala pojeo mi je pacov. Ništa nam više ne treba. Na kraju, oduševljena devojčica zagrlila je i poljubila svoju dobrotvorku Milicu i kratko joj rekla:

Hvala ti na svemu. Mnogo si mi lepa – jedva je izustila Olivera.

(44)

MALA OLIVERA U PRISTOJNOM DOMU “Srećna sam, neće nas više gristi pacovi!”

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-